Jedno od češćih pitanja koje dobivam je: može li se živjeti od umjetnosti? Može, ali dok je to s jedne strane vrlo čudesno i pustolovno, s druge strane je jako izazovno, neizvjesno, a samim time i stresno.
U čemu je izazov i koje su to prepreke koje se zateknu na putu jednom umjetniku?
Odnos prema umjetniku pokazuje stanje svijesti društva i njegov duh. Odnos prema umjetniku pokazuje koliko je društvu stalo opstati jer na kraju što ostaje svijetu kad nas više ne bude? Izumi. Znanost. Umjetnost. Kultura. Jezik. Tko se pamti? Vizionari, izumitelji, znanstvenici, umjetnici, sportaši…
No, nije važno ostati zapamćen. Važno je ono što ostavljamo iza sebe, koju smo vrijednost dali i ostavili svijetu. Odnos prema umjetniku danas, pokazuje naše sutra.
Počinje se od malih stvari, a ljudski tako velikih: tople riječi, dobrodošlice, empatije, bontona i kulture ponašanja – sve to ukazuje na kojoj smo razini svijesti, a onda dolazimo do onih egzistencijalnih stvari isplati/neisplati honorara, potplaćenosti i nekompetentnih ljudi koji imaju hrabrosti govoriti umjetniku koliko vrijedi i da bi trebao spustiti cijenu.
A kada to dobre volje umjetnik i učini, opet bi trebao zvati i moliti da mu plate njegov rad jer čeka tjednima i tjednima.
Trinaest godina radim u kulturnom i umjetničkom sektoru, nekada sam radila kao freelancer, nezavisni profesionalac. Danas imam svoj mali obrt i pružam usluge u kulturi, umjetnosti i edukaciji. Nikada nisam požalila što sam izabrala ovaj put, ali sam doživjela one trenutke kada sam se zapitala – je li moguće da je društvo toliko zaglibilo?
Svaki dan novi je izazov i sigurna sam da odustajanje nije opcija dok god srce kaže da si na pravom putu.
Kada bi mi sutra pokucao neki mladi čovjek na vrata i rekao da želi raditi kao nezavisan umjetnik, radnik u kulturi i obrazovanju te me upita za savjet, što bih mu rekla?
Sloboda koju dobivaš u kreativnosti nema granica, odvaži se i ostvaruj svoje snove jer danas postoji bezbroj mogućnosti i možeš sve postići samo ako otvoriš svoj um i srce prema novim stvarima, izazovima i izgradiš samodisciplinu.
Nikada se ne žali drugima jer si sam donio svoj izbor, ali progovori o onome što te boli i što nije u redu.
Nekada je zaista teško, ali pokušaj.
Nemoj se iznenaditi kada te ponekad zovu jer te trebaju, ali ni sa čim drugim neće pokazati da cijene tebe i tvoj rad, a kada odradiš posao postavit će se kao da si ti trebao njih.
Nikada ne možeš naučiti do kraja, ali svakim novim iskustvom bit ćeš sve bolji i bolji u tome.
Nekada će doći dani kad neće biti motivacije ni inspiracije, ali ti učini taj mali korak u danu unatoč svemu.
Svaki otpor prema novome osvijesti i zapitaj se: zašto to odbijam?
Možda baš tu gdje misliš da nema mjesta za tebe, tu je skriven tvoj uspjeh.
Kad dođe neki zastoj, a dođe s vremena na vrijeme, kad nema poziva, novih projekata, kad ti nitko ne odgovara na e-mailove, kad je neka čudna tišina, a ti si učinio sve što ti je došlo na um, pusti… jednostavno pusti. Teško je, ali izdrži to vrijeme jer ima svoj razlog. Tišina ponekad prethodi nečemu posebnom.
Doći će fantastična poslovna suradnja ili projekt o kojem nisi ni sanjao.
Kad osjećaš da trebaš reći ne, reci ga hrabro i bez oklijevanja. Kad osjećaš da trebaš reći da, reci ga sigurno i samopouzdano.
I za kraj…
U zadnje vrijeme vrlo je popularan Konstraktin slavni stih: Umetnica mora biti zdrava. Mnogi ga citiraju po društvenim mrežama, i umjetnici i oni koji to nisu.
Za one koji su s druge strane umjetnosti, oni koji ju trebaju i zapošljavaju umjetnike rekla bih da promisle i s vremena na vrijeme se zapitaju: hoće li moje ponašanje i odnos prema umjetniku kojeg trebam doprinijeti njegovu zdravlju?
Najmanje što se može učiniti za drugoga je biti Čovjek.
Foto: Privatna arhiva Sandre Vukoje
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
