Kristina je već više puta govorila o emocionalnoj strani prodaje firme, kao i o burnoutu kao razlogu koji dovodi do takve odluke.
Kao i sve u poslovanju, tako je i pitanje prodaje firme uređeno propisima. U ovom članku želim upoznati čitatelje o osnovama prodaje firme, kako bi imali sliku o čemu se tu zapravo radi i kako taj cijeli proces teče.
Kako je članak pisan za one koji o tome ne znaju (gotovo) ništa, a budući da kažu da učimo od generalnog prema specifičnom, izabran je generalan pristup temi i rječnik je prilagođen čitateljima. I pravnike se može razumjeti.
Već smo puno puta objašnjavali što je to firma pa u ovom članku neću o tome pisati. O prodaji firme se pričalo kad su se u medijima spominjale akvizicije Infobipa, Five-a, Rimca i Bugatija.
Ovi poduzetnici su primjer da akvizicije nisu nužno samo sredstvo prodaje firme, već također i način za pristup novim (stranim) tržištima, nečijoj ekspertizi, pribavljanju novog kapitala i privlačenju investitora, diverzifikacije poslovanja.
Akvizicija je anglizam, a potječe od riječi acquisitions koja se najčešće koristi kao izraz mergers & acquisitions odnosno preuzimanja i spajanja na hrvatskom. Ovo područje prava je jako razvijeno u SAD-u te se zbog globalnog aspekta akvizicija u poslovnoj praksi vrlo često koriste engleske inačice pojmova.
Kada pričamo o prodaji firme, prvo treba odrediti što se prodaje. Ako imaš obrt, prodaješ gospodarsku cjelinu odnosno sva prava i obveze koji ga čine.
Najčeća je ipak prodaja vlasništva u d.o.o.-u.
Vlasništvo u ovom obliku društva se zove poslovni udio i prodaja poslovnog udjela je jedan od načina na koji možeš prodati firmu (sklapa se ugovor o kupoprodaji poslovnog udjela, odnosno Share Purchase Agreement – SPA).
Prodati firmu možeš i prodajnom gospodarske cjeline, slično kao kod obrta. Temeljni ugovor kojim se to provodi zove se ugovor o kupoprodaji imovine, odnosno Asset Purchase Agreement – APA.
Prodati firmu možeš i na način da se ona spoji s drugom firmom. To je spajanje/pripajanje odnosno merger.
Oblik prodaje (poslovni udio, imovina ili spajanje) ovisi o strukturiranju transakcije na kojoj zajednički rade pravnici i financijaši budući da prodaja firme ima niz pravnih, računovodstvenih i poreznih posljedica.
Prije nego se pristupi sastavu gore navedenih ugovora (ugovor o kupoprodaji poslovnog udjela, ugovor o kupoprodaji imovine, ugovor o spajanju), potrebno je vidjeti od čega se sve sastoji firma koja se prodaje – koja prava i obveze ima, kako stoji financijski. Recimo da joj treba napraviti sistematski pregled.
Stoga pravnici i financijaši rade dubinsko snimanje ili due diligence (često se koristi kratica DD) tijekom kojeg imaju za zadatak, svaki sa svog aspekta, proučiti firmu i vidjeti u kakvom se stanju trenutno nalazi, postoje li potencijalne opasnosti za kupnje te firme.
Pravnici tako, primjerice, gledaju što firma ima u vlasništvu (npr. nekretnine, pokretnine, prava intelektualnog vlasništva), što ima u najmu ili zakupu (poslove prostore, vozila, strojeve i drugu opremu), regulacija radnih odnosa.
Gledaju se ugovori sa dobavljačima, poslovnim partnerima i kupcima, sredstva osiguranja potraživanja (npr. zadužnice), zajmovi. Gleda se vlasnička struktura firme, temeljni osnivački akt društva (izjava o osnivanju odnosno društveni ugovor) i ostala dokumentacija ako eventualno postoji.
Gleda se također usklađenost s propisima o zaštiti osobnih podataka (popularno zvani GDPR), razmatra pitanje primjene propisa o tržišnom natjecanju i nužnosti prijave koncentracije poduzetnika Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, ostala regulatorna pitanja, ako ih ima (ovisno o tržištu na kojem firma posluje).
Navedeno je jako važno jer promjena vlasničke strukture može dovesti do neželjene financijske odgovornosti kupca.
Prije sastava gore navedenih ugovora, potrebno je također odrediti kupoprodajnu cijenu odnosno vrijednost poduzeća koje se prodaje. To je još jedan od ključnih trenutaka prodaje jer u slučaju neslanja u cijeni, do prodaje možda neće ni doći.
Vrijednost firme nikako nužno ne odgovara upisanom temeljnom kapitalu u sudskom registru. Vrijednost firme ovisi o puno faktora, a za nju Warren Buffet kaže da je umjetnost, a ne znanost (An art, not a science).
Kada sam se prvi put u SAD-u susrela s valuacijom firme, nisam shvaćala tu rečenicu misleći da se valuacija sigurno sastoji od primjene niza matematičkih formula na utvrđene ekonomske vrijednosti i pitajući se što tu uopće može biti sporno. Odgovor sam vrlo brzo dobila kada smo počeli proučavati metode valuacije koje su korištene u velikim transakcijama u SAD-u te su zbog neslanja u procijenjenoj vrijednosti započeti sudski sporovi.
U postupcima su vještačenja, odnosno ekonomske analize, dali najbolji stručnjaci za valuaciju u SAD-u (a vjerojatno i u svijetu), a njihova mišljenja bila su dijametralno suprotna odnosno razlikovala su se nekad i za polovinu procijenjene vrijednosti koja se mjerila u milijunima dolara! Ponovno mi nije bilo jasno, kako je moguće da se mišljenja takvih stručnjaka toliko razlikuju?!
Radi se o tome da se u postupku valuacije koristi niz formula u koje se unose podaci koji su rezultat procjene onoga tko ih radi.
Primjerice, profesor Damodaran, jedan od najvećih stručnjaka o pitanju valuacije u SAD-u koji predaje na Stern School of Business na New York University, objašnjava kako je prilikom valuacije Ubera morao procijeniti kojem tržištu Uber pripada – tržištu dostave (šire) ili tržištu pružanja usluga urbanog prijevoza (uže). U trenutu kada se radila procjena vrijednosti Ubera, to se nije još jasno vidjelo i trebalo je procijeniti u kojem smjeru će se poslovanje razvijati.
Valuacija također ovisi o životnom ciklusu poslovanja – radi li se valuacija start up-a ili zrelog poduzeća.
Profesor Damodaran kaže da je valuacija most između dobre poduzetničke i investicijske priče, s jedne strane, i brojeva, ekonomskih pokazatelja, s druge.
Tehnika uspoređivanja firmi je slična tehnici koja se upotrebljava kod procjene vrijednosti nekretnina.
Uspoređuju se dvije firme, pri čemu treba naravno definirati koji su to elementi koji se uspoređuju i što znači slično.
Tehnika uspoređivanja transakcija koristi uspoređivanje sličnih transakcija, pri čemu, ponovno, treba odrediti što znači slično i koji se elementi zapravo uspoređuju.
Metoda diskontiranog toka novca je najsloženija od navedenih metoda. U njoj se procjenjuje koliko novca firma generira i koliko je to zapravo novca u budućnosti.
Nakon što je obavljeno dubinsko snimanje i usuglašena je kupoprodajna cijena, pristupa se sastavu gore navedenih ugovora (ugovor o kupoprodaji poslovnog udjela, ugovor o kupoprodaji imovine, ugovor o spajanju) te ostale statusne dokumentacije koja je potrebna kako bi se te pomjene mogle provesti u sudskom registru trgovačkog suda. Dokumentacija se potpisuje i ovjerava kod javnog bilježnika te se predaje trgovačkom sudu na provedbu.
To je, to – prodaja je izvršena!
Ako i vi planirate prodati svoju firmu, pridružite nam se na konferenciji 7.4. koju organiziramo u suradnji s Deloittom. Više informacija pronađite ovdje.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
