7 razloga zašto ustrajati u naplati alimentacije: Izborite se za svoja prava i osigurajte svojoj djeci sve što im pripada
Nakon razvoda, djeca najčešće nastavljaju živjeti s majkom, a malo žena zna da otac tada mora plaćati sve troškove! Da, da SVE.
Koje su najčešće greške i predrasude kod uzdržavanja?
Malo žena zna da otac mora plaćati sve troškove ako djeca žive s majkom i stoga dosta žena pristaje na podjelu troškova.
Postoji dosta predrasuda oko plaćanja uzdržavanja i dosta dezinformacija.
Obiteljski zakon je vrlo jasan i kaže da roditelj koji ne živi s djetetom mora snositi sve materijalne troškove, dok se briga i skrb koju ulaže roditelj koji živi s djetetom izjednačava u cijelosti s doprinosom onog roditelja koji podmiruje sve potrebe.
Te predrasude su možda uzrokovane starim zakonom koji je tražio da roditelji zajedno podmiruju djetetove materijalne potrebe, ali se majci uračunavalo nešto na račun te brige i skrbi. Stvari su se promijenile i to bitno u korist žena.
Međutim, kada dijete ode na fakultet i odseli se od roditelja tada bi oni oboje trebali doprinositi u skladu sa svojim mogućnostima.
Vrlo često žene kažu nisam ga tužila ili nisam tražila povećanje, iako znam da može plaćati jer on nije prijavljen na plaću, skriva prihode ili prima plaću u inozemstvu.
I ova predrasuda je vjerojatno uzrokovana stanjem kakvo je bilo u starim zakonima. Nekada davno je prvenstveni kriteriji kod određivanja uzdržavanja bila mogućnost roditelja pa su se događale apsurdne situacije da otac koji je cijeli život pomorac i plovi na stranom brodu, ima plaću u razini 10 ili 15 prosječnih plaća u Hrvatskoj, ne plaća nikakvo uzdržavanje jer mu se ne mogu dokazati primanja.
Danas je plaća samo jedan od faktora koji se uzimaju u obzir kod određivanja alimentacije. Sud je dužan uzeti u obzir cjelokupno imovinsko stanje.
Dakle, ako vaš bivši suprug ima stan, kuću, brod i luksuzno vozilo, pa Vama dođe kukati kako nema za uzdržavanje, sudac će mu najvjerojatnije reći, gospodine dragi prodajte kuću, stan, vozilo i/ili brod, vi ne morate imati ništa od navedenog (može se živjeti i u podstanarima), ali djeca moraju jesti, moraju se školovati i mora im biti osigurana egzistencija.
Nemojte očajavati, obratite se odvjetniku ili odvjetnici. Mi smo studirali upravo zato da bismo rješavali takve problema, a drugo neki od nas rade i po više desetljeća kako bismo pomogli ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji.
Imovini se može ući u trag na različite načine. Jedan od omiljenih načina su kreditne kartice. Ako ih vaš bivši koristi, bez obzira što nema imovine u Hrvatskoj niti prijavljenih prihoda, moći će se utvrditi koliko mjesečno troši.
Ako nema karticu, ali ima imovinu u bilo kojoj europskoj državi, naši sudovi mogu na dosta jednostavan i efikasan način pribaviti podatke. I tako dalje.
Nije za očajavati, nego za obratiti se stručnjaku.
Vrlo često žene kažu da nisu tražile niti žele tražiti uzdržavanje ili povećano uzdržavanje jer bi na taj način razljutile svog bivšeg partnera i trajno poremetile odnose između njega i djece pa bi on mogao cijelom imovinom koja svojom vrijednošću daleko nadmašuje iznos uzdržavanja, raspolagati na način da ošteti djecu, da im uskrati nasljeđivanje i sl.
Ovo je više psihološko nego pravno pitanje, ali moram vam reći nekoliko pravnih aspekata.
Činjenica da su djeca jednog dana nasljednici, ne znači da će oni to i postati.
Očevi koji nemaju dovoljno savjesti da plaćaju uzdržavanje kada je vrijeme, koji tada kada su djeca najranjivija ne vode računa o njihovim interesima, rijetko kada to rade kasnije.
U smrtnom času, oni neće biti ništa bolji ljudi, nego što su u tom času. Ljudi se ne mijenjaju. A vi ovakvim izborom djeci šaljete poruku da:
a) ne vjerujete u njihovu sposobnost da oni sami sebi u životu steknu što im treba, bez očevog nasljedstva
b) treba trpjeti i odricati se svojih prava sada kako bi u konačnici dobili nešto što nam ionako po zakonu pripada.
Vašoj djeci je puno važnije ono što im sada u formativnim godinama možete dati nego ono što bi oni mogli dobiti kad i sami već budu na zalazu života.
Ne morate se svađati. O svemu o čemu se ne možete dogovoriti, donijet će presudu nadležni sud u ime Republike Hrvatske. Na sud ne idu ni koze, ni kokoši, ni ovce, nego ljudi. Ljudi koji se ne mogu dogovoriti.
Sud je za ljude i to je jedina alternativa nasilju.
Da se ne bi tukli i ubijali, idemo na sud i tamo netko treći kome smo povjerili tu funkciju donosi odluku koja će biti obvezujuća za sve.
Nitko od vas ne očekuje da se svađate, ali vaša djeca pažljivo promatraju sve vaše reakcije i upijaju kao spužve sve verbalne i neverbalne poruke.
O vašem ponašanju u ovim teškim situacijama razvoda braka i uzdržavanja, uvelike ovisi što će vaša djeca kasnije misliti, hoće li se boriti ili ne, hoće li dozvoliti da ih netko ponižava, odustati od svojih prava ili ne.
U postupcima koji se tiču uzdržavanja, sud najčešće donese presudu prema kojoj svaka strana snosi svoje troškove. Nikad nisam vidjela presudu prema kojoj je strana koja je zastupala djecu u sporu oko uzdržavanja morala platiti troškove, čak i ako je izgubila. U ovoj vrsti sporova, sud ima nešto šire ovlasti za dosuđivanje troškova.
Dakle, najvjerojatnije je da ćete u najgorem slučaju morati platiti samo svog odvjetnika.
Svakoj ženi koja uđe kod mene u ured na temu razvoda prvo postavim pitanje je li se obratila za psihološku pomoć. Danas mnoge žene shvaćaju koliko je važno stručnjake te vrste uključiti u njihov život i život obitelji za vrijeme razvoda.
Ako nema odgovarajuću psihološku podršku, svakoj od njih preporučim da pronađe nekoga.
Ukratko, one žene koje uz pravnu pomoć odvjetnika imaju i psihološku potporu ovlaštenog terapeuta, do deset puta brže i bezbolnije prođu kroz postupak razvoda.
Ponovit ću deset puta! Dobar psiholog je postupku razvoda vrlo često jednako ili još više važan nego dobar pravnik.
Za kraj bi bilo potrebno reći da 80 posto razvoda završi mirno nakon godinu ili dvije dana onoga što zovemo brakorazvodni folklor (svađe, sukobi, inati, zatezanja, uskraćivanja prava), daljnjih 10 posto nastavi s tim folklorom sljedećih tri do pet godina. Nakon toga i oni nađu kakav takav mir i suživot.
Preostalih 10 posto visokokonfliktnih partnera nikada ne prestane sa sukobima. Ti se sukobljavaju i nalaze načina da jedni drugima ili samo jedan drugome pakoste do kraja života.
Dakle, koliko god vam se činilo teško, najvjerojatnije je da se nalazite u ovoj skupini od 80 posto u kojoj će se stvari stabilizirati i normalizirati kroz godinu dvije ako se zauzmete za sebe i djecu. Kao što vam je trebalo neko vrijeme da se naviknete na bračni život, sad vam samo treba neko vrijeme dok se naviknete na razvod.
Zato se zauzmite i izborite za svoja prava i osigurajte svojoj djeci sve što im pripada.
Foto: Pixabay
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
