Ana Grzunov: Novac je tu zbog nas, a ne mi zbog njega. Mi smo ti koji upravljaju pričom.
Razgovarali smo s Anom Grzunov, poznatom umjetnicom, suvlasnicom potpuno drugačije igraonice Laboratorij zabave i prvog edukacijskog storytelling centra StoryLab, suvlasnicom Ateljea na br.1, vlasnicom dizajnerskog brenda Zoo Zid i osnivačicom travel bloga Travel&LIVe na kojem svakodnevno objavljuje savjete za putovanja s djecom.
Anina pozitivna energija i zaigranost su neopisivi i kupit će vas u startu! Evo i zašto se odlučila za poduzetništvo, koje savjete ima za povoljno putovanje, ali i kako uspješno barata s čak pet poslova uz malenu kćer.
Ana: Suvlasnica sam tri domaće kompanije, vlasnica travel bloga te vlasnica dizajnerskog branda. Znači, ukupno imam pet poslova od kojih živim i zarađujem, ne samo ja već i moje poslovne partnerice te članovi naših timova.
Moj poduzetnički put je krenuo kad sam imala 18 godina i kad sam, tražeći sebe, radila brojne različite poslove – od konobarenja, dekoriranja interijera, šetanja pasa, pa tako i do predavanja engleskog jezika u jednoj zagrebačkoj školi stranih jezika u kojoj sam upoznala svoju današnju poslovnu partnericu Dijanu Zorić.
Shvativši da smo odlična kombinacija za posao, 2013. sam je nagovorila da obje napustimo svoje sigurne poslove i otvorimo Laboratorij zabave, mjesto pametne zabave za djecu i obitelj koje uključuje tematske rođendane, sezonske kampove, kreativne radionice i edukativne programe bazirane na dobrim pričama, odnosno storytellingu za kojeg je Dijana stručnjak s papirom.
Laboratorij zabave je 2021. izrastao u svog dobno mlađeg, no sadržajno starijeg brata StoryLab, prvi edukacijski storytelling centar u Hrvatskoj u kojem održavamo edukacije iz područja business storytellinga, kreiramo personalizirane business priče za klijente, za klijente organiziramo i provodimo naš Storybuilding, komunikacijski team building baziran na timskoj izgradnji vlastite priče… i još mnogo toga vezano uz business storytelling jer bez dobre priče danas nema ništa.
Uz Laboratorij zabave i StoryLab, suvlasnica sam Ateljea na br.1 koji sam pokrenula u suradnji s prijateljicom i poslovnom partnericom, akademskom slikaricom Mašom Barišić. Atelje na br.1 je kreativna oaza za brojnu ekipu koja želi stvarati i zasluženo se opustiti nakon radnog vremena. Provodimo tečajeve keramike, slikarstva, crtanja i ostalih kreativnih programa pod vodstvom domaćih akademskih umjetnika i sretna sam što smo pretrpani poslom!
I sama se rado kreativno opuštam, pa sam i vlasnica dizajnerskog branda Zoo Zid u kojem ručno izrađujem dekoracije za urede i domove.
Moj posljednji projekt je travel bog Travel&LIVe u kojem uživam stvarati sadržaj o putovanjima koja su mi, uz kreativnost i storytelling, najveća ljubav. Eto, to je mojih pet poslova. Mnogi mi kažu da nisam normalna što ih je čak toliko, no ja stvarno uživam u svakome od njih i nema šanse da ih ostavim na miru!
Ana: Storytelling nam pomaže predstaviti našu business priču, naš proizvod ili uslugu i nas same te nam omogućuje stvaranje čvrstih, prisnih odnosa s ciljanom publikom, odnosno korisnicima i potencijalnim korisnicima našeg branda.
Našu komunikaciju s klijentima čini još boljom, ugodnijom, bržom, bilo da je riječ o usmenoj komunikaciji ili onoj virtualnoj putem naših web stranica i društvenih mreža. Kvaliteta i pamtljivost naše business priče je ono što nas danas ističe na tržištu, izdvaja iz konkurencije te nam omogućuje pametnu i pogođenu komunikaciju s publikom.
Zbog svega toga, business storytelling danas nije samo važan, već ključan i nezamjenjiv alat u prezentaciji naših proizvoda/usluga i poslovnoj komunikaciji općenito. Jednostavno, svi ljudi vole dobru priču. Takve priče pamtimo, osjećamo, želimo upasti u njih ili prepoznajemo da smo već u njima jer dijelimo iste vrijednosti, poruke, stavove koje komunicira priča nekog branda. Takve priče želimo poticati kroz rad edukacijskog storytelling centra StoryLab te kroz naš novi projekt StoryLab box.
Ana: StoryLab box ili kutija dobre priče je naša inicijativa, odnosno autorski projekt koji smo pokrenuli u StoryLabu u cilju pružanja što praktičnije, konkretnije i snažnije podrške svim domaćim poduzetnicima koji žele što bolje predstaviti svoj proizvod/uslugu te razvijati što čvršće i kvalitetnije odnose s ciljanom publikom.
Naime, kao profesionalci u business storytellingu, svjesni smo da nije nimalo lako kreirati i pamtljivo komunicirati svoju business priču, a to je baš ono što je danas must have u poslovnom svijetu. Sad to mogu (u)činiti uz našu stručnu podršku koja je u ovom projektu potpuno besplatna. Sve što je potrebno jest prijaviti nam se.
Time ulazite u našu kutiju iz koje svaki mjesec izvlačimo po jednu business priču koju radimo s klijentom i za klijenta što, osim samog kreiranja priče, uključuje i besplatnu edukaciju kako je što bolje plasirati i komunicirati, i to dugoročno.
Sretna sam što mogu reći da su brojni domaći poduzetnici prepoznali korist ovoga projekta te nam se prijavljuju u ogromnom broju, pri čemu ih pozivamo da to čine i dalje! Trudit ćemo se da svi dođu na red i da niti jedna business priča ne ostane neispričana, jer naši poduzetnici to zaslužuju! A upravo jer smo i sami poduzetnici te jako dobro znamo da privatnim businessima u našem podneblju nije nimalo lako, smatram da ćemo međusobnom podrškom i suradnjom tu situaciju učiniti lakšom i boljom za sve. To je budućnost kojoj se veselim.
Ana: Da, riječ je o mom blogu Travel&LIVe koji sam pokrenula shvativši da postoji ogroman interes roditelja za putovanja s djecom. Ta priče počinje u Laboratoriju zabave, na čijim sam kanalima povremeno objavljivala recenzije s vlastitih putovanja s mojom kćeri Liv, u želji da podijelim svoja iskustva s drugim roditeljima koji putuju ili žele putovati s djecom. Feedback je bio odličan!
Brojni roditelji su mi se počeli javljati u inbox, dijeliti mi svoje savjete s putovanja ili tražiti još mojih. Shvativši da je takve komunikacije sve više, objavila sam anketu u kojoj sam upitala pratitelje Laboratorija zabave jesu li zainteresirani za poseban blog vezan isključivo za putovanja s djecom.
Čak 98% ljudi mi je odgovorilo da jest i tako je nastao Travel&LIVe. Kroz priču, komunikaciju i suradnju, baš sve ono što volim i u što vjerujem, kako u privatnom tako i u poslovnom kontekstu. Sretna sam što su brojni roditelji prepoznali putovanja s djecom kao izvrstan, aktivan način bondanja obitelji i provođenja zajedničkog vremena u novim iskustvima za sve. Putovanja su baš to, nova iskustva, a onih dobrih nikad nije dovoljno!
Ana: Postoje pravila kojih se nastojim držati kako bih putovala često, a povoljno. Prvo je to da svako svoje putovanje planiram mjesecima unaprijed, kad je veći izbor slobodnih smještaja i kad su cijene niže i povoljnije.
Dugo planiranje mi omogućuje i da detaljno istražim lokaciju (guglanjem ili razgovorima s ljudima koji su je već posjetili). S takvim informacijama steknem konkretniji dojam o lokaciji i njezinim sadržajima, pa u naprijed znam na koje (ne) potrošiti novac. To i omogućuje i bolji plan puta, bolju organizaciju vremena na lokaciji.
Također, uvijek se trudim preskočiti sezonu te putovati prije ili nakon udarnih mjeseci kad su cijene povoljnije, a sama lokacija mirnija i za mene ugodnija. Naime, ne podnosim gužve, što je još jedan od razloga što izbjegavam sezonu. Ako imate isti problem, već ste uštedjeli novac bez da ste uopće krenuli na put!
Foto: Ana Grzunov
Ana: Program financijske pismenosti je projekt koji smo zadržali nakon što smo ga prvotno kreirali i proveli za klijenta, jednu uspješnu banku koja posluje na našem tržištu. Angažirali su nas da osmislimo i provedemo njihov Obiteljski dan.
S obzirom da u Laboratoriju zabave nemamo redovnu šprancu za Obiteljske dane, već svaki osmišljavamo personalizirano u skladu s djelatnostima i vrijednostima kompanije koja nas je angažirala, za banku smo osmislili program financijske pismenosti koji na zabavan i duhovit način djeci pokazuje ono što mi odrasli jako dobro znamo – a to je da novac ne pada s neba te da s njim treba mudro i odgovorno baratati. To se prije svega odnosi na njihove džeparce ili novac koji dobivaju od djedova i baka za rođendane, blagdane ili dobar školski uspjeh.
Program ih na zabavan i praktičan način uči što je štednja, donacija, ulaganje i vođenje vlastitih troškova na pametan način. Sve to prati puno igara, aktivnosti i DIY izazova, kao što je izrada vlastite kasice prasice, novčanika ili dnevnika (planera) troškova.
S obzirom da se djeca vrlo rano susreću s novcem, u vidu dobivanja darova ili praćenja željenih proizvoda na društvenim mrežama, smatramo da im je važno odmalena razvijati svijest o odgovornom korištenju novca. Ne učimo ih da je on najvažniji, dapače, no od njih je nemoguće sakriti da je važan. Baš zato, tu svijest želimo pravilno usmjeravati u suradnji s brojnim roditeljima, nastavnicima i svima koji su uključeni u rad i komunikaciju s djecom.
Sretna sam da su brojni roditelji prepoznali ovaj projekt koji nastavljamo provoditi u budućnosti. Veselim se nastavku te priče!
Ana: Nikad nisam bila osobito vezana za novac, već uz iskustva koja mi on omogućuje. Tu prvenstveno mislim na edukacije i putovanja u koja najčešće ulažem novac. Važno mi je ulagati ga u iskustva koja mogu proživjeti sada, nisam od onih koja planira u zarađenom novcu uživati tek u mirovini ili sličnim mirnijim fazama života. To ne znači da ne štedim.
Svaki mjesec izdvajam jedan dio za redovnu štednju, jedan dio za crne dane, odnosno situacije do kojih se nadam da nikad neće doći, a jedan dio za Liv. Naime, kad se Liv rodila, otvorila sam račun na koji svaki mjesec uplaćujem određeni iznos koji će ona, kad poraste, moći koristiti u skladu sa svojim planovima, potrebama, željama.
Želim je i na taj način osigurati, a prije toga je, naravno, podučiti odgovornom i pametnom korištenju novca. On je tu zbog nas, a ne mi zbog njega, mi smo ti koji upravljaju pričom. To je ono što prakticiram i što želim i svom djetetu.
Ana: Vodim kućni budžet zajedno s partnerom. Ravnopravno dijelimo sve kućne troškove i točno se zna tko pokriva koji dio. U tome smo jako uhodani pa nema neke potrebe za tablicama i dnevnicima.
Ne zapisujemo svaki euro, no točno znamo koliko mjesečno odlazi i kamo. Oboje sjajno funkcioniramo u toj praksi, tako da je planiramo nastavljati i dalje.
Ana: Imam štednju za sebe, za Liv i za crne dane, a također i policu životnog osiguranja u koju redovno uplaćujem iznos. U tom smislu, da, štedim za mirovinu i namjene kao što su buduće edukacije i putovanja, no kako sam već rekla, riječ je o određenim iznosima.
Ostatak novca volim uložiti u sada – primjerice, uskoro s obitelji putujemo na Island koji želimo vidjeti sad, a ne kad Bruno i ja budemo u mirovini, a Liv na fakultetu. Onda se samo možemo još jednom vratiti!
Ana: Posao, edukacije, putovanja, iskustva. U posao i edukacije zbog jačanja svog businessa i vlastitog profesionalnog usavršavanja, a u putovanja zbog privatnog zadovoljstva, osobnog razvoja i dakako, Liv.
Voljela bih joj pokazati što više toga, razvijati njenu svijest o različitim kulturama i mogućnostima, poticati je da stvara vlastita iskustva, interese, stavove. Smatram da su putovanja idealna za to, pa i u ovoj ranoj dječjoj dobi jer omogućuju učenje kroz igru, priče, aktivnosti s lokacije. Znamo da djeca najbolje uče kroz igru i točno to sam joj odlučna pružiti.
Ana: Rijetko kad trošim na proizvode, odnosno kupujem one koji mi zaista trebaju, a ti najčešće ne koštaju previše. Naime, nisam rob trendova i estetike proizvoda, važno mi je samo da je kvalitetan, siguran i funkcionalan. Ostatak novca ide znate kamo već! 😊
Ana: Greške koje sam radila s novcem se prvenstveno odnose na vrijeme prije Liv kad sam bila puno manji štediša, a puno veći potrošač na sve. Ponekad ne bih stala na loptu kad bi to bilo pametno i potrebno, prije svega kupila bih stvari koje mi realno ne trebaju ili sam ih barem mogla pronaći povoljnije da sam više tražila, razmišljala, planirala.
No, u poslovnom smislu sam si rjeđe dopuštala financijske greške. Naime, kad imaš tri kompanije i u njima zaposlenike kojima trebaš i želiš isplaćivati plaću, ljudski si obavezan odgovorno raspolagati s novcem te se pobrinuti za svoje zaposlenike. Ta odgovornost te tjera da tri puta razmisliš prije svake odluke i na vrijeme prepoznaš možebitno loše.
U tom smislu, greške koje sam radila u poslu se uglavnom odnose na činjenicu da sam nekad previše osobno shvaćala neke stvari, primjerice situacije kad bi željeni klijent odbio suradnju sa mnom jer se ne bismo našli oko neke ideje ili cijene. To sam shvaćala vrlo osobno i teško mi je padalo, no sretna sam što sam to s vremenom prerasla.
Danas znam da su takve situacije potpuno normalne, a ponekad i poželjne u poslu. Naime, bolje se ne upustiti u suradnju nego dozvoliti da ona bude neuspješna jer kao takva nije dobra ni za koga, kako za klijenta tako ni za nas. Neke priče jednostavno ne idu skupa i to je ono što treba prihvatiti.
Ana: Ne bih izdvojila ono što mi netko nije rekao jer su mi mnogi sve govorili, na čelu s obitelji i drugim bliskim osobama. Kad sam tek počela raditi, mnogi su me dobronamjerno (i iskusno) upozoravali da malo usporim, da posao neće pobjeći preko noći i da neće biti smak svijeta ako nešto pomaknem za kasnije – recimo, sutra ujutro!
Nisam slušala takve savjete. Umjesto da usporim, tjerala sam sve brže i sve dalje, sa što manje odmora i vremena za sebe. Danas više nisam takva. Ne mogu reći da sam se promijenila kad sam poslušala savjete, već kad sam ih naučila na vlastitoj koži. Naučila sam usporiti, odmoriti se, izdvojiti vrijeme samo za sebe. U želji za ovim zadnjim sam, između ostalog, i pokrenula blog Travel&LIVe, no on je ubrzo toliko narastao da se iz hobija sve više pretvara u posao.
Primam mnoge upite i ponude za suradnju na koje se rado odazivam jer, zajedno s ljudima koji mi ih upućuju, vidim potencijal dobre zajedničke priče. No, nije mi naporno jer to zaista volim, uživam raditi s ljudima i širiti dobre priče. Bile one hobi ili posao!
Foto: Ana Grzunov
Ana: Moja baka je bila vrsna, old school domaćica od koje sam naučila držati četiri kantuna. Nikad me nije ciljano učila o novcu, no itekako me naučila razviti dobro oko za svježe, kvalitetne proizvode na tržnici, što znači da na one drukčije ni danas neću potrošiti novac.
Mama mi je pak bila bankarica i to još na kreditnom odjelu. Puno me naučila o pametnom raspolaganju novcem, što ne znači da sam je uvijek slušala, osobito ne u mlađim i luđim danima. Tata je, poput mene danas, bio privatni poduzetnik i on me naučio ono što mi je oduvijek bilo na prvom mjestu kad je riječ o poslu – a to je isplata redovnih zaposlenika, svih vanjskih suradnika i općenito plaćanje uredskih računa.
Znači – prvo isplaćujem njih, a tek onda sebe. To je ona odgovornost o kojoj sam ranije govorila i od koje nikada neću odstupiti. Tata me također naučio da mi uvijek bude važno dodatno nagraditi trud i rad svojih zaposlenika, u vidu bonusa ili slobodnih dana. I to rado prakticiram i ne mislim prestati!
Ana: Liv je još uvijek vrlo mala, pa krećemo lagano i kroz igru. Napravile smo teglice za štednju i donacije u koje spremamo kovanice. U teglicu za štednju ulažemo novac za nešto što ona želi, primjerice novu slikovnicu. Liv još ne shvaća iznose, no razumije crticu koju smo nacrtale na teglici. Kad kovanice prijeđu crticu, znači da smo uštedjele dovoljno za slikovnicu i da je vrijeme da odemo po nju!
Osim za slikovnicama, Liv je luda za životinjama pa u teglicu s donacijama ubacujemo novac za napuštene pse i mačke u azilima. Skupljeni iznos im zajedno odnosimo i Liv uživa u tome jer ima snažnu potrebu za pomaganjem.
Malo drukčiju politiku vodim prema svojim nećacima, tinejdžerima od 13 i 18 godina. Nećakinja, sad već punoljetna, zarađuje džeparac pomažući mi u poslu, najčešće s prijevodima i administracijom. Mlađi nećak će ovog ljeta prvi put pomagati na ljetnim kampovima Laboratorija zabave koje organiziramo svake godine.
Važno mi je učiti ih odgovornosti te želim da usvajaju radne navike i radnu etiku. Srećom da imam kompaniju u kojoj ih mogu povremeno zapošljavati i osobno nadgledati čitav proces! 😊
Ana: Vjerojatno ništa, odnosno da sve ponovim i uvijek budem svoja. Takva sam kakva jesam, volim naučiti stvari na vlastitoj koži, idem glavom kroz zid i više se bojim ne pokušati nego ne uspjeti. Ako ne uspijem, a naravno da ne uspijem uvijek i u svemu, bar znam da sam pokušala i nešto novo naučila iz toga.
S druge strane, kako mogu uspjeti ako ni ne pokušam? Rekla bih si, ne boj se i go for it! Ako ne upali, kreni dalje s nečim novim. Ako upali, kreni još dalje s tim!
Ana: Poručila bih im isto što i sebi. Budite svoje, furajte svoj film, nek’ vaš novac bude vaša briga i to ona koja vas ne brine! Vaša je odluka kako ćete, kad i zašto raspolagati svojim novcem. Provodite je odlučno i ne dajte se smesti!
Foto: Privatna arhiva Ane Grzunov
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
