Jedna od vječitih dvojbi.
Kako ću naplaćivati nešto s čim pomažem ljudima, a opet, ako ne naplatim, tko će platiti moje račune?
Neki mi kažu da znam s novcem, drugi pak da sam rastrošna do bola i da ne mogu sačuvati novac.
I znate što? Svi su u pravu.
Znam ja s novcem. Da ne znam, ne bih imala kuću, stan, auto i sve što nam treba za život. Znam da je isplativije kupiti automobil kad je dvije do tri godine star jer se u prve dvije godine najviše amortizira. Nakon 13 godina radnog iskustva u financijama znam i vrijednost mjesečne štednje i kamate na kamatu.
Znam i da bih vjerojatno djevojački stan potrošila da se nisam prisilila kreditom ga kupiti i otplaćivati anuitete. Ma kako oni neisplativi bili.
Znam i da sam, kad sam zarađivala 3 000 kn mjesečno i 30 000 kn mjesečno otprilike slično živjela, samo što sam u prvom slučaju imala manje smeća.
Znam da još uvijek imam zalihe Lego kocki koje su neotvorene i koje generacije iza mene mogu koristiti jer sam svoje nezadovoljstvo zbog vremena koje nisam provela s djecom kupovala Lego kockama (i ne samo s njima).
Trebao mi je cijeli taj ringišpil emocija, pametnog upravljanja novcem i suludog trošenja da shvatim jednu stvar. Kad si u miru sa sobom u miru i ljubavi si i s novcem. Za mene to je veza novca i duhovnosti koja mi je prije nedostajala.
Foto: Ingram Image
