Vraćamo se lagano u svoje stare rutine. Polako sve se vraća na staro. Ili se možda ništa više ne može vratiti na staro? 

Očito je da se rješenja naših problema nalaze na nekom drugom nivou. Vidjeli smo kako se planeta Zemlja u ovom vremenu regenerirala i to jako brzo. Svi možemo biti dio toga. Stavljanjem svog fokusa na rješenje, na traženje izlaza iz svojih izazova, jako brzo možemo riješiti svoje situacije. Kako?

Sve kreće od nas. Možda više nego ikad sve je do nas. 

Ključ svega je u prihvaćanju situacije u kojoj se nalazimo. Prihvatiti sebe potpuno. To je najteži dio. To je jedna vrsta predaje jer predaja ima jednu višu razinu, novu kvalitetu i prihvaćanje s jadnog višeg nivoa svijesti. 

Tako sam i ja, kad se okrenem iza sebe, tražila one točkice koje su me dovele do mojeg sada. Te točkice bile su u mom djetinjstvu moja sramežljivost, moj stid uopće od ljudi. Bila sam jako sramežljiva. Do te mjere da je moja mlađa sestra, kad bi nas mama poslala u trgovinu, umjesto mene govorila što trebamo, a ja bih samo nosila stvari.

Nevjerojatno, zar ne? I to ne bi bilo tako važno da ja nisam danas povezala tu prvu točkicu s mojim životom u sada. Kroz djetinjstvo i školovanje za mene je najteži dio bilo usmeno izražavanje i to ne zato što ne bih imala što reći, već zbog osjećaja da ću biti ismijana, da će biti krivo, da netko drugi zna bolje…

Kako sam se riješila straha od javnog nastupa?

Uvijek sam nalazila dobre razloge da budem nevidljiva. Međutim, postojala je ta nit koja me je ipak vukla negdje na pozornicu. Koliko god bi se odupirala razumom, toliko bih me nešto vuklo i tjeralo da budem vidljiva. Kroz vrijeme kad sam bila djevojka to je bilo i manekenstvo. A zatim i kroz posao to su bile razne turističke prezentacije, vođenje grupa na putovanjima kao turistički pratitelj i vodič, pa poslovne prezentacije, promocije, sastanci na kojima sam trebala biti uvjerljiva i odnosi s medijima s kojima sam moram naučiti komunicirati.

Sve to događalo se, baš kao da me nešto namjerno baca u vatru, a moj razum je govorio – ne. Sve dok to nisam prihvatila da je to jedan dio moje svrhe. Jednostavno predaja da sam to prava ja i da imam što reći svijetu. Ta moja priča prošla je mnoge moje radionice, javne nastupe, predavanja koja su bila posvećena poslovnom svijetu, ali i osobnom razvoju.

publika

Rekla bih da me je taj strah vodio u osobni razvoj i duboko traganje za onim tko sam ja istinski. Sve dok ga nisam prihvatila. Sav taj strah i sve ono što dolazi u paketu s njim. Da nisam dovoljno dobra, da ja to ne mogu, da neću imati što reći, da nije važno to što ja mislim… 

Prvo moderiranje – Business Cafe

Možda jedan od najvećih koraka na tom putu bio je moderiranje Business Cafea Slavonija kad sam mislila pa mogu ja pričati o nečem 10 minuta, ali sat i pol to neću moći. Kad je prvi put to prošlo znala sam da mogu sve. Da imam odgovor na sva pitanja, da se više ničega ne bojim, da će trema uvijek biti tu, ali da ja ne govorim sve to radi sebe, već radi onih ljudi koji slušaju i do kojih dolazi moja poruka. 

Danas znam da se isplatilo. Vrijedilo je proći sve te strahove i oni su tu bili s razlogom. Sretna sam što nisam ignorirala taj svoj dar, što sam radila na tom svom skrivenom talentu i što je zbog toga došla moja poruka do stotine žena koje su prošle moje radionice, predavanja i prezentacije.

Ta poruka je zapravo da je naša priča važna. Koliko god nama bila nevažna, strašna ili bolna. Ona će nekom drugom služiti, ona će nekog drugog pokrenuti, ona će nas navesti da promijenimo mišljenje, da se lakše povežemo sa svojim kupcima, da osvijestimo do kud smo došli. I da nas navede da spojimo svoje točkice života.

Sad se, vjerojatno, pitate što nas čeka kad sve ovo krene u jedno novo normalno. I što je s tim našim pričama. Vjerujem da su te priče više nego ikad aktualne sada. Ljudi se vole povezivati jer to ih navodi na promjenu. A samo promjena i jest stalna. 

Sad je vrijeme da izgradimo taj novi svijet, onaj koji odgovara nama, da slijedimo svoju intuiciju, da slušamo svoje srce, da „izađemo iz ormara“, da podržimo jedni druge, da tražimo one ljude s kojima želimo suradnju, da damo svoj poticaj ili pomoć. 

Što će nam pomoći u tome?

Naše emocije su tu da nam budu kompas. Osvijestimo svoje talente, svoje priče, povežimo svoje točkice života i napravimo svoj izbor u što ulazimo kada počne naše novo normalno. 

Foto: Unsplash, Pexels

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Želiš li 12-tjedni financijski izazov kako bi naučila bolje upravljati svojim financijama?

Prijavi se na naš newsletter i šaljemo ti ga na e-mail!


Košarica

zatvori