Ljeta na dalmatinskim otocima znaju biti nepredvidljiva. Dogodilo se tako da smo u kolovozu, moji sinovi i ja potvrdili cjelomjesečni boravak u kući moje osamdesetdvogodišnje majke. Prvo ja, onda mlađi sin, a stjecajem okolnosti i stariji, neovisno jedan o drugome.
Moja mama živi s mojom četrdesetogodišnjom sestrom s posebnim potrebama, a moja dva sina, u ranim dvadesetim, samostalno žive i rade u različitim europskim gradovima. Svatko od nas petero je jedna neovisna planeta sunčevog sistema s drugačijom klimom, gravitacijom i ekosistemom. Doručak mojih sinova počinje u vrijeme kada moja mama posprema tanjure od ručka. Nove prijatelje pronalaze svaki dan dok su mamini umrli.
Konačnim dolascima na otok je stoga prethodio jedan obiteljski ad hoc projekt upravljanja raznolikošću koji je uključivao reguliranje naizgled jednostavnih logističkih pitanja od mjesta spavanja i rasporeda kupovanja namirnica do dijeljenja dnevnih obaveza. Trebalo je uskladiti svemirske orbite koje titraju različitim brzinama.
Kao nagrada je slijedilo najbolje od toga što može donijeti raznolikost raspoređena na humusu od ljubavi, tolerancije, odgovornosti i međusobnog poštovanja. Sinovi i moja majka su svakodnevno raspravljali o različitim temama te se razgaljeno smijuckali s mojom uvijek nasmijanom sestrom s syndromom Down. Obveze i želje su se ispunjavale harmonično, izvukli su se iz dugoročne hibernacije davno pohranjeni muzički instrumenti, a pećnica štednjaka je odradila svoj maksimum.
Preporuke o uključivanju (inkluziji) i raznolikošću ponekad na dobro i očigled svih zažive u obitelji, radnom kolektivu ili široj društvenoj zajednici. Misterija životnog puta nas neprimjetno postavlja u generacijske, etničke, rodne i klasne kategorije. Raznolikost ljudskih kategorija, međutim, obogaćuje radne kolektive, čini ih kreativnijim i produktivnijim.
Poduzeća koja u svom radu primjenjuju princip različitosti i uključivosti su značajno uspješnija od konkurencije te imaju daleko veće šanse da osvoje nova tržišta. Ovakve radne zajednice nas svakodnevno tjeraju iz zone komfora, traže da budemo odgovorniji i solidarniji jedan prema drugome na trnovitom, ali i uzbudljivom putu ostvarivanja zajedničkog cilja.
Upravljanje raznolikošću ljudskih potencijala utječe, dakle, na profit, inovacije, društvenu mobilnost te motiviranost pojedinca na radnom mjestu. Ono također doprinosi i antidiskriminacijskim ciljevima te provedbi zakonom i ustavom zajamčenih ljudskih prava.
Znam mnoge, a nekolicina je iz moje najuže obitelji, koji su otišli iz Hrvatske tražeći upravo raznolikost i jednake mogućnosti na tržištu rada. Željeli su se osjećati prihvaćanjima i cjenjenima na radnom mjestu zbog onog što jesu i koliko vrijede te biti primjereno nagrađeni za svoj rad. Maštali su o sredini koja neprestano povezuje svakog zaposlenika sa organizacijom, potiče kreativni potencijal i suradnju među zaposlenicima, poštenje i fleksibilnost te se odmiče od hijerarhijskog modela upravljanja.
Foto: Pexels
Istovremeno sve je više stranaca koji zbog boljih mogućnosti dolaze u našu zemlju. U dinamici europskih trendova starenja stanovništva i ekonomskih potreba za radnom snagom, Hrvatska sve više postaje receptivna, a ne tranzitna destinacija.
Da bi raznolikost bila poticajna, potrebno je upravljanje. Postoje brojne naznake da priljev radnih migracija već sada predstavlja izazov hrvatskoj javnoj upravi. Europska komisija je 2010. godine ponudila članicama Povelju o raznolikosti – dokument koji donosi svaka zemlja za sebe, a sam tekst Povelje mogu potpisati kako poslovni subjekti tako i druge organizacije.
Pozivu da prihvate Povelju odazvali su se većinom velika privatna poduzeća s međunarodnim karakterom dok bitne organizacije javnog sektora i javnih ustanova uvelike nedostaju. Raznolikost u europskom javnom sektoru, pa tako i u hrvatskom, se i dalje procjenjuje kroz
prizmu jednakih mogućnosti zapošljavanja žena i osoba s invalidnošću, a kod nas su to i nacionalne manjine kao i branitelji Domovinskog rata. Da doprinese raznolikosti, Europska unija je otvorila mogućnost da se u javnom sektoru članica zaposle građani drugih EU zemalja. Naši građani tako mogu doprinijeti radnom sektoru bilo koje europske zemlje i obrnuto.
Za razliku od privatnog sektora, javni sektor u Hrvatskoj tek će morati spoznati potencijal i prednosti pravilnog upravljanja raznolikošću što će nesumnjivo pridonijeti kvalitetnijem pružanju usluga i većem povjerenju građana u javnu upravu. Stvaranje i održavanje raznovrsne radne snage je dugotrajan proces koji traži pravovremenu pripremu i plan djelovanja. On može biti uspostavljen jedino od strane modernog (i raznolikog) sustava upravljanja ljudskim potencijalima koji postavlja inkluziju zaposlenika kao svoj krajnji cilj.
Vraćajući se na osobnu stranu ove priče, sjetila sam se da je moja baka s Korčule jednom rekla da je sretan dom onaj u kojem se čuje i kašalj starca i plač djeteta. Kolikogod izazova nosilo upravljanje raznolikošću i postizanje inkluzije u našim obiteljima, poduzećima i društvima, ono će se svugdje zasnivati na vječnoj ljudskoj potrebi za sigurnim mjestom, pripadanjem i uvažavanjem.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
