Kažu ljudi veljača – prevrtljača. Tako je nekako prošla i ova veljača kod mene. Ima me – nema me. Gubim se – pronalazim se. Ovog mjeseca na repertoaru izazova bilo je sljedeće:

1. Brutalno delegiranje

Nisam sigurna koliko sam zadovoljila ovaj kriterij, ali mislim da sam ga spontano preoblikovala na način koji se više uklapa u moj privatni i poslovni život, a to je da sam sve ono što nema smisla (barem meni) zaobilazila, preskakala, ostavljala netaknuto.

Delegiranje

Što sam naučila: To u jednu ruku pomaže jer se ne bavim time u trenutku kada mi se ne da, no možda nije najbolji odabir obzirom da neke od tih stvari ipak moram odraditi sama, npr. neke od obaveza na poslu. Stoga pripazite da ne skliznete u zabludu tog delegirala sam ili potpuno sam ignorirala. Kod kuće izazov još uvijek jest da prestanem misliti kako moram sve sama jer eto nitko drugi neće očistiti kao ja. Što se prije ovog uvjerenja čovjek riješi, slobodan je za vijeke vjekova.

2. Recite ne

Dio ovog izazova sam zapravo odradila kroz gore navedeni dio zaobilaženja i nerada onog što mi se ne radi. Realno, nisam baš često bila u situacijama da moram reći NE jer izbjegavam uopće doći u takve situacije pa kroz svoje pretpostavljanje nekog ishoda već unaprijed pobjegnem. Upravo razmišljam krije li se neka zamka i možda bježanje od nečeg u svemu ovome – vjerojatno da. I iskreno, nisam do sada bila osoba koja zna reći NE.

Što sam naučila: Mislim da još nisam u potpunosti postala osoba koja lako kaže NE, ali pohvalit ću se da radim na tome i da mi sve lakše ide izražavanje svog mišljenja bez obzira što se ne uklapa u okvir ili nečije očekivanje. Jednako tako lakše govorim NE osvještavajući i znajući da to NE nije usmjereno osobi, nego situaciji i/ili konstataciji te da se naša međusobna mišljenja mogu razilaziti.

Reci Ne

No to ne znači da netko nekog ne voli ili da netko ima nešto protiv osobe kojoj govori NE. Većina nas je odgajana uz rečenicu: Starijima se ne govori NE. Roditeljima se ne govori NE. Nema NEĆU. E pa vratimo se tamo negdje u drugu godinu svog života kada smo bili u razvojnoj fazi zvanoj NEĆU jer ako nismo tada smjeli niti mogli izraziti svoje NE, nećemo ni danas – sve dok to ne osvijestimo, ne vratimo se unatrag i ne raščistimo krivo naučeno ponašanje i riješimo se tog krivog uvjerenja.

3. Riješimo se velikog zaostatka

S obzirom da smo se u veljači selili, moj veliki zaostatak bio je razvrstati stvari nagomilane u sobi u koju smo tijekom preseljenja stavili sve što je moglo stati pa kao, polako ćemo to preslagivati, bacati što nam ne treba. Dugo sam ovo odgađala i dogodio se i taj dan. Raščistila sam nered, posložila, presložila, obrisala, oprala…i prodisala.

Preslagivanje Stvari

Što sam naučila: Češće preslagujte stvari. Ne u cilju da se pretvorite u čistačicu, nego da imate što manje smeća, a što više funkcionalnih stvari koje vam aktualno koriste. Previše skupljamo i čuvamo nepotrebno. To nas samo opterećuje. Guši. I oduzima vrijeme svaki put kad čistimo. Zato: manje stvari, više zraka. I naravno, više vremena za važnije stvari.

4. Razina pasivnih prihoda za željeni lifestyle

Novac

Ova točka zahtjeva još razrade i ciljanog planiranja i akcije. No ideje su tu. Samo treba iskoračiti i krenuti u akciju. Kad krenem, znat ćete.

Što sam naučila: Manje misli, više radi. Samo kreni.

5. Dajte

Ovo sam napravila spontano. Naručujući online, kliknula sam i na opciju da se od svake narudžbe donira određeni postotak.

Primanje

Što sam naučila: Daj i bit će ti dano. Predivan osjećaj.

6. Primite

Prošle sam godine shvatila da imam problem s ovim. Svaki put kada bih dobila nešto od nekoga, neplanski, iznenada, čudno bih se osjećala. I uvijek uz onaj osjećaj da sad ja moram nešto dati zauzvrat. I stalno taj osjećaj kao da sam ostala dužna. Onda mi je meni draga osoba skrenula pozornost na to i bilo mi je puno jasnije.

Primanje1

Što sam naučila: Ono što sam naučila je da svakako trebam raditi na tome. Da naučim primati. Da naučim da je to u redu i da ne moram ništa dati za uzvrat. Ili barem ne odmah. Niti na isti način. Zapravo, često znam iznenaditi ljude nekim sitnicama, onako kako mi spontano dođe. I to me jako veseli. I radim to bez očekivanja da mi oni daju nešto za uzvrat jer me veseli to njihovo veselje i radost kada prime neočekivani poklončić. Pa evo… To je bilo moje objašnjenje meni samoj da taj dobar osjećaj koji imam kad dajem zasigurno imaju i drugi i da također ne očekuju ništa zauzvrat – ako daju iz srca i od srca. A za te ljude znate. I osjećate to.

7. Networking

Spontano sam odlučila da se u Korizmi ne odričem ničega kao što to ljudi obično čine. Odlučila sam da iz dana u dan listam svoj imenik i zovem ljude. SVE. Da ponovno uspostavimo kontakt, da ih pitam kako su, što rade, kako žive, jesu li sretni. I gle čuda, WOW efekti nakon svakog Halo trenutka.

Umrežavanje

Što sam naučila: Mislila sam za sebe da sam ekstrovert, a zapravo sam prikriveni introvert. I onaj tip osobe koji nije neki network đir. Ali ovo je bila predobra ideja. Čuđenje ljudi s Ej, otkud ti?! do Baš si me razveselila što si nazvala! Ljudi smo. Networking i jest nešto što nam je po prirodi određeno. Želimo kontakt. Želimo odnos. Zato i trebamo među ljude jer trebamo jedni druge. Osim toga, razveseliti nekoga i razviti odnos. Pa ima li što ljepše?

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!
Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori