Razgovarali smo s Hajdi Ćenan, koja za sebe kaže da je non-tech osoba u tech svijetu, ljubiteljica putovanja, vina i dobre knjige, pobornica cjeloživotnog učenja i benefita koji dolaze kroz jednakost. U svojoj karijeri je promijenila tri industrije te nam je rekla kako još uvijek ne zna što želi biti kad odraste.

U prošlom životu bila sam izvršna direktorica marketinga i Direktorica turističkog izdavaštva u Europapress holdingu (danas Hanza Media) i izvršna direktorica DRAP-a, najnagrađivanije digitalne marketinške/tehnološke/inovacijske agencije u Hrvatskoj.

Trenutno je suosnivačica i CEO svojeg najnovijeg pothvata, AI startupa airt koji omogućava kompanijama da jednostavno i brzo primijene i koriste moć umjetne inteligencije na svim svojim podacima. Također je i jedna od suosnivačica udruge PWMN Croatia koja promiče jednakost i rodnu ravnotežu u leadershipu, kao i potpredsjednica CroAI, Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju.

 

ŽIN: Što je AIRT AI?

Hajdi: Airt je AI startup koji je nastao iz uvida da mnoge kompanije, posebice u financijskoj i telekom industriji, iako sjede na ogromnoj količini podataka, jako mali dio tih podataka koriste u izradi prediktivnih algoritama. I kad kažem jako malo, to može biti i samo jedan posto dostupnih podataka.

To je prilično razumljivo jer sustav koji može obraditi veliku količinu podataka i primijeniti na njih algoritme strojnog i dubokog učenja – nije osnovna domena tih kompanija. Drugim riječima, da ga idu izgraditi od nule za svoje potrebe, bilo bi im jednostavno preskupo i neisplativo. 

Mi smo se, s druge strane, specijalizirali upravo za izradu takvog sustava te već utrošili znatno vremena i resursa na izradu platforme koju možemo ponuditi većem broju kompanija po uvjetima koji su im prihvatljivi – i cjenovno i vremenski – jer mogu vrlo brzo vidjeti rezultate koje mogu ostvariti.

A rezultati dolaze iz dubinske analize transakcijske vrste podataka koja, s pomoću tehnika dubokog učenja koje primjenjujemo na njima, omogućuje puno bolje razumijevanje krajnjih klijenata. Naime, naša platforma omogućuje njihovo personalizirano i kontekstualno profiliranje, što posljedično omogućuje puno bolje prepoznavanje njihovog ponašanja, želja i potreba. 

 

ŽIN: Što će nam to omogućiti u budućnosti – što to znači za korisnike, a što za banke?

Hajdi: Drugim riječima, ako si ti ta korisnica i, primjerice, koristiš kreditnu karticu, naš sustav omogućuje da se puno bolje detektira ako netko pokuša zloupotrijebiti tvoju karticu jer puno bolje prepozna da to nije tvoje ponašanje i da treba reagirati.

Ili da ti tvoja banka ne treba ponuditi gotovinski kredit jer je, eto, baš sad taj proizvod u fokusu i ta kampanja u tijeku, već da tebi u ovom trenutku treba neka vrsta štednje ili investicije.

Naime, imam dojam da većina ljudi banke smatra nužnim zlom, a ne partnerima koji nas prate kroz naš život i u našim raznim životnim ciklusima, a upravo bi to trebale biti.

Jer, lako je ako imaš osobnog bankara ili bankaricu koji mogu proći kroz tvoje bankovne izvatke i ustanoviti koja je tvoja situacija i što baš tebi treba, ali jedna osoba može hendlati samo ograničenu količinu ljudi.

Međutim, sada se pojavila tehnologija koja to omogućuje na puno većoj skali, i malo pomalo se približavamo svetom gralu personalizacije ponude koja se može ponuditi svim klijentima i klijenticama.

To je win-win situacija za obje strane. Banka ne troši vrijeme i resurse nudeći ti nešto što ti ne treba, a ti nisi iživcirana ponudom koja nema veze s tobom i tvojim potrebama. 

 

ŽIN: Kakav je tvoj odnos s novcem?

Hajdi: Vjerovali ili ne, zastala sam na ovom pitanju i morala razmisliti.

Novac mi nikada nije bio pretjerano bitan u smislu da sam patila za skupim materijalnim stvarima. Najviše sam novaca potrošila u životu na knjige i putovanja, bitnija su mi iskustva.

Uvijek sam dovoljno zarađivala da si priuštim ono što želim, nekad malo više, nekad malo manje, ali za mene uvijek dovoljno, nisam nikad živjela van svojih mogućnosti.

I onda je došla ekonomska kriza 2008. godine, kad sam prvi put počela osjećati pritisak zbog novca zbog – stambenog kredita. Da, bila sam jedna od onih koja ga je uzela u švicarcima taman netom prije krize i kojoj su u jednom trenu rate otišle u nebesa. Na svu sreću, imala sam dovoljno zaliha da to prebrodim, ali su se pritom i te zalihe otopile. Tad sam shvatila da novcu trebam sustavnije pristupiti, odnosno, svjesnije.

Drugim riječima, počela sam pozornije pratiti koliko i na što trošim i sustavno prionula štednji i investicijama, za razliku od odokativne metode koju sam ranije primjenjivala. 

 

ŽIN: Koje su tvoje pogreške s novcem?

Hajdi: Jedina prava greška koju vidim i priznajem jest ta da nisam puno, puno ranije počela s štednjom, pa čak i nekom minimalnom.

Jer, ok, kad sam bila mlađa, možda nisam ni mogla izdvajati neka značajna sredstva, ali i to malo bi se tijekom godina nakupilo u znatnu svotu. Ali, kako se kaže, bolje ikad no nikad, sad sam pametnija. Valjda.

 

ŽIN: Što bi rekla mlađoj sebi, a i našim čitateljicama?

Hajdi: Skupljaj što više iskustava. Novac i materijalne stvari dođu i prođu, ali iskustva i uspomene zauvijek ostaju. 

Okruži se ljudima koji su ti podrška. Odnosi su bitni. 

Putuj kad god možeš i gdje god možeš, upoznaj raznolikosti i različitosti koje svijet nudi

Educiraj se o (osobnim) financijama i počni rano štedjeti, a po mogućnosti što ranije nauči o pasivnom investiranju. Nema uopće veze ako ne možeš odmah odvojiti puno, bitno je da je konzistentno, jer nakupi se tijekom vremena. 

U redu je ako ne znaš što želiš biti kad odrasteš. Imaš vremena promijeniti mišljenje, karijeru, industriju, naučiti nešto novo. Učenje nikad ne prestaje. 

Uvijek budi znatiželjna, izazivaj samu sebe, probijaj svoje granice.

I, možda najbitnije, ne shvaćaj život previše ozbiljno ni osobno. Većina reakcija drugih ljudi nema veze s tobom i što si ti napravila, već s nečim što oni prolaze u tom trenutku. A život je prekratak da se ne uživa u svakom mogućem trenutku.

 

ŽIN: Aktivna si u zagovaranju jednakosti i ravnopravnosti. Zašto misliš da žene manje zarađuju i kako da to zajedno promijenimo?

Hajdi: Previše je tu razloga i premalo prostora da ulazimo u detalje – zašto. Ali ako želimo promijeniti svijet i potaknuti na ravnopravnost, moramo krenuti od sebe. Ja to gledam kao na proces od tri koraka:

1. Moramo priznati ako smo privilegirani.

Pod privilegijom ne mislim da je naš život med i mlijeko i da nemamo probleme i izazove.

Ne, pod privilegijom mislim kako naš spol, boja kože, nacionalnost, religija, ili neka druga karakteristika, nisu dodatno otežali naš privatni ili poslovni život.

Osobno sam možda manje privilegirana od muškaraca, ali prepoznajem da sam imala manje prepreka u životu od, primjerice, žene druge boje kože ili nacionalnosti. I da, znam žene u Hrvatskoj koje su samo zbog boje svoje kože morale dokazati da nisu manje vrijedne i sposobne; to nije problem koji kod nas ne postoji.

2. Moramo prepoznati naše tzv. unconscious biases, odnosno nesvjesne predrasude.

Ovo nije jednostavno baš zato što su – nesvjesne. Ako nas netko pita diskriminiramo li, vjerujem kako ćemo svi odmah reći ne! Ali, jesmo li sigurni kako ne kažemo ili možda ne napravimo nešto, ne razmišljajući, slučajno, što nije u skladu s time?

Ja sam sebe uhvatila da ću djevojčicama automatski reći kako su lijepe, a dječacima kako su pametni. I morala sam se zapitati zašto to radim, zašto činim takvu razliku te sada ulažem svjestan napor kako bih promijenila vlastito ponašanje.

 

3. Moramo biti u stanju voditi konstruktivni dijalog.

Pitanje ravnopravnosti nije borba mi vs. oni, žene vs. muškarci.

Trebamo biti na istoj strani, zajedno se izboriti za to jer se radi o problemu i benefitu za cijelo društvo, ne samo za jedan spol. Međutim, takav dijalog znači kako svi moramo biti u stanju moći izgovoriti i upozoriti ako nas nešto smeta, bez međusobnog napadanja, ali i da druga strana mora biti spremna saslušati i po potrebi korigirati svoje (re)akcije.

A uz sve to, naravno, dolazi i puno rada na sebi, na svojem samopouzdanju, hrabrosti, izlaženju iz zone komfora, spremnosti na neugodne razgovore, pregovaranje…

I nije lako, bit će i dalje puno negiranja i odmahivanja rukom i neprepoznavanja problema, ali još smo daleko od stvarne ravnopravnosti i o ovoj temi ćemo, bojim se, još dugo vremena razgovarati. Ali – razgovarati moramo.

Kontakt: Hajdi Ćenan; hajdi@airt.ai

Foto: privatna arhiva Hajdi Ćenan

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Želiš li saznati kako poboljšati svoju financijsku situaciju?

Prijavi se na naš newsletter i šaljemo ti besplatan vodič na e-mail!


Košarica

zatvori