Izabela Vrtar: Pojam materijalne (ne)sigurnosti obilježio je moje odrastanje, a cilj koji sam si zadala bila je potpuna samostalnost
Izabela Vrtar glavna je urednica Sense za duhovni rast, mentalno zdravlje te aktivan život i Adria Luxury Society magazina koji okuplja lidere, kreativce i tvrtke iz svijeta luksuza.
Za portal Žene i novac progovorila je o važnosti financijske samostalnosti, problemima i pogreškama, ali i ženskom uzoru s kojim je odrasla.
Izabela: Kada bih ono od čega zarađujem trebala svesti na dvije riječi, to bi bio – premium storytelling. Stvaranje dodane vrijednosti projekata, ljudi i brendova kroz različite medijske formate. Od kreiranja print sadržaja, preko live evenata i panela koje u posljednje vrijeme najradije radim, do video i social sadržaja.
Uz Sensu, tu je organizacija konferencija i evenata na temu luksuza poput Adria Luxury Summita, ali i tailor made native sadržaji za partnere koji se uklapaju u našu priču. Ono u čemu najviše uživam je kada nečija priča/event/proizvod uz moju pomoć uspije zasjati i osvojiti. To je poseban osjećaj – dati nekome sadržaju moć da promijeni na bolje onoga tko sluša, čita, konzumira…
Izabela: Novac je danas za mene užitak i sredstvo da živim svoje želje i potrebe. Nije toliko riječ o njegovoj količini, već u mojem povjerenju prema novcu i, općenito, obilju. Uvjerenje koje je promijenilo naš odnos bilo je kada sam shvatila da novca uvijek ima te da se kvalitetom, trudom, ali i izlaganjem prilikama i preuzimanjem rizika – uvijek može zaraditi.
Dugo sam mislila da mi se novac događa, sada shvaćam da ide u korak s mojim osobnim, duhovnim i poslovnim razvojem.
Izabela: Ljepota duhovnosti je da prepoznamo tko smo, što su naše stvarne, a ne nametnute potrebe te najvažnije od svega – da ne bježimo od svoje stvarne prirode. Ako je naš talent stvaranje neke vrijednosti – emotivne, materijalne, društvene, poslovne, obiteljske – na nama je da snažno stanemo iza svojih talenata. Bez srama i unatoč mogućem osuđivanju ili negodovanju okoline.
Moj talent je stvaranje dodatne vrijednosti i danas, kroz godine učenja, strahova i nametnutih očekivanja sebe i drugih – ne sramim se za svoje znanje i talent postaviti uvjete i cijenu. Mi jesmo duhovna i materijalna bića – a kao i u svemu u životu, važna je naša osobna vaga radosti. Jedan od važnih elemenata na mojoj vagi života je i novac i sretna sam što i zbog tog elementa živim život koji pristaje mojoj stvarnoj prirodi.
Foto: Izabela Vrtar
Izabela: Štedim na razne načine od kad sam počela samostalno zarađivati, unatoč tome što sam u početku zarađivala minimalac. Pojam materijalne (ne)sigurnosti obilježio je moje odrastanje i djevojaštvo, a cilj koji sam si zadala bila je potpuna samostalnost, bez obzira tko i što u moj život kasnije uđe.
Kako tada nisam znala kako zaraditi dovoljno radom unutar tvrtke, s prvom povišicom odlučila sam planirati na duge staze, digla sam kredit i kupila stan. Iako je tada 60 posto moje plaće išlo na anuitet, bila sam ponosna na sebe i uporna u ostvarivanju većeg plana za budućnost. I danas je taj stan dio mog fonda za mirovinu. Uz njega i još jedne nekretnine koju smo suprug i ja zajednički kupili kao investiciju, godinama štedim u 3. mirovinskom stupu, ulažem u jedan dionički fond te nekoliko dionica tvrtki.
Trenutačno sam u fazi da ne želim da moj novac stoji i gubi na vrijednosti, a uvijek ulažem onoliko koliko sam spremna izgubiti. A što sam starija, više sam toga spremna izgubiti.
Moje najveće duhovno učenje kroz život bilo je ono o nevezanosti – život i okolnosti naučili su me da već sutra možemo izgubiti sigurnost koju danas imamo i moj veliki životni cilj je danas uživati u iskrenoj radosti s ljudima koje biram imati uz sebe te stvarima i iskustvima u kojima želim uživati.
Izabela: Volim potrošiti na kvalitetu i sve sam odlučnija u tome da svoj novac usmjeravam na iskustva, proizvode i usluge pojedinaca i brendova koje cijenim i želim podržati u daljnjem rastu. Od pretplata na nišne magazine do restorana koji su value for money (vrijednost za novac), kvalitetne odjeće, edukacija vrhunskih stručnjaka na teme koje me zanimaju i putovanja koja će me na neki način obogatiti i balansirati.
Za mene je neprocjenjiva vrijednost i trošak na hobije – učim francuski jezik, krenula sam na satove pjevanja, treniram tenis i odlazim na druge vrste treninga. Novac utrošen na razvijanje talenta, brigu o vlastitom zdravlju i širenje vidika za mene je vrijedan svakog eura.
Izabela: Najveća pogreška koja, nažalost, pogađa mnoge žene je što često nisam postavljala pravu vrijednost svoga rada – od pregovaranja o novcu do traženja povišice ili bonusa.
Stvaranje dodane vrijednosti sadržaja i proizvoda koji se ističu u masi moj je veliki forte, ali nažalost, taj doprinos često nije bio adekvatno naplaćen. Ne zamjeram si zbog toga, već mi to služi kao podsjetnik da ne ponavljam iste greške.
Izabela: Zapravo mi je manje trebao netko da me uputi, prije bih rekla da je u vrijeme mog odrastanja nedostajalo ženskih figura koje bi mi svojim djelima pokazale kako se za sebe izboriti i kako jasno izraziti sebe i svoje potrebe, kako biti odlučna i uporna unatoč strahu. U to vrijeme to je bilo (još) teže nego sada.
Izabela: S nepunih 13 godina ostala sam bez oca koji je bio onaj koji je u obitelji zarađivao. On je tada imao samo 40 godina i planiranje materijalne sigurnosti za budućnost tek mu je bilo u planu. To, nažalost, nije stigao ostvariti, a za mene su se preko noći postavke lagodnog i jednostavnog života rasplinule.
Postala sam i pretjerano svjesna krhkosti koju sa sobom nosi sigurnost. Od oca sam učila o velikodušnosti i naslijedila talent za kreativnost na mnogim poljima – od čega danas i zarađujem. Od mame sam naučila da se ni jedna moneta ne može mjeriti s obiljem podrške i ljubavi koja sam kroz odrastanje dobila te je se trudim prenijeti i svome suprugu i djeci.
A najbogatija osoba u mojoj obitelji je moja baka Ruža (85) od koje i danas učim o tome što izvor radosti zapravo jest – pronalaženje vlastite svrhe. Njeno obilje nalazi se na deset metara od njezine kuće, na selu, u vrtu u kojem svakoga dana radi diveći se izmjenama sezona i uživajući u svakom izdanku, plodu, krošnji koja je stvarano njezinim rukama.
Sretna i ispunjena, u trenutku, živi svoju stvarnu prirodu, i zato je moja vječita inspiracija u tome kakav osjećaj želim živjeti. Ona je istinski slobodna i to je osjećaj kojem i sama težim.
Izabela: Iako imaju tek 8 i 10 godina, djeca su uključena u naše razgovore o financijama onoliko koliko ih zanimaju. Nemam problem s njima razgovarati od cijeni stvari i ne umanjujem vrijednosti kako ih ne bih šokirala.
Ali, naglašavam im i trud potreban da se taj novac zaradi. Također, znaju da će kod nas bolje proći ako traže novac za neko iskustvo (sport, putovanje, druženje s prijateljima…), nego za nešto materijalno.
Izabela: Živi autentičnu sebe i iz toga će doći ono što ti pripada – i poslovi i ljudi i užitak. Također, voljela bih da sam se ranije otarasila osjećaja srama i straha, pitanja: Jesam li dovoljno dobra i što će tko misliti. I ono što bih joj stalno ponavljala: Neće te svi voljeti, ali to neće biti niti važno – važno je da radiš s integritetom i kvalitetom koju ti nitko neće moć osporiti.
Izabela: Premalo ili prekasno razmišljamo o našoj osobnosti – zašto mi, a ne netko drugi? Kada postavljate svoju vrijednost, uz znanje i iskustvo, vaša najveća moneta je energija kojom značite. To je ono što projekte i usluge čini autentičnima, vjerodostojnima i na duge staze.
Nemojte je nikada zanemariti jer ona će uvijek učiniti razliku.
Foto: Robert Gašpert
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
