Poduzetnica si.
Imaš obrt, jednu, dvije, tri firme? Ili možda sve to? Od jutra do mraka si aktivna. Smišljaš nove proizvode, prodaješ stare, pregovaraš, pa dogovaraš, pa kalkuliraš. Trčiš s jednog sastanka na drugi.
Na društvenim mrežama dan za danom provjeravaš što rade tvoji konkurenti, napišeš članak za blog, status, komentar na aktualna zbivanja.
Ako već nisi prisustvovala na svakoj konferenciji iz svoje branše, onda si bar čula za nju i pregledala agendu i tko je sve došao?
SWOT si dovela do savršenstva. Idealnog klijenta davno si opisala. Marketinški plan ti je na desktopu. Znaš tko si.
Koliko poglavlja ima tvoj poslovni plan? Pet, deset, možda trideset?
Ali, koje ti je zadnje poglavlje poslovnog plana? Priznaj, sigurno nije izlazna strategija.
Nisi sigurna na što se to točno odnosi?
Mislim da će ti biti korisno pročitati ovaj članak.
U nastavku sam pokušala ugrubo opisati najčešće izlazne strategije. Iako neke možda baš i nisu zaslužile naziv strategija.
Hrvatska se smatra konzervativnim tržištem pa se većina vlasnika oslanja na iduću generaciju smatrajući da tako osigurava egzistenciju i radno mjesto za svoje potomke.
Zvuči empatično. Ali nije. To je takozvana strategija inercije.
U idealnom svijetu, svaka generacija poduzetnika je sve bolja, sve kreativnija i sve motiviranija, ali u stvarnosti se pravi poduzetnički duh ne prenosi genima.
Genetsku lutriju nije briga što vi niste isplanirali izlaznu strategiju.
Ali ne brinite, nisu ni mnogi drugi.
Prema izvorima sa Strategy Leaders – čak 50 posto malih poduzetnika planira prepustiti poslovanje svojoj djeci.
Njih 30 posto planira prodati biznis zaposlenicima.
Deset posto ih planira prodati konkurenciji, a deset posto nekom trećem.
Foto: Strategy Leaders
Nekoliko je načina na koje poduzetničke priče (namjerno ne upotrebljavam izraz trgovačka društva ili firme jer jedna poduzetnička priča može sadržavati više pravnih osoba u raznim stadijima) – koje su sve pogonjene energijom jedne osobe – završavaju svoj životni ciklus:
To najčešće podrazumijeva spajanje sa sličnim poduzetnicima ili akvizicija od strane korporacija.
Prepuštanje tvrtke samoj sebi i radnicima i ubiranje dobiti. U većini slučajeva, ovo je situacija vrlo ograničenog vijeka. Jer ako vlasnik ili nasljednik zlostavlja i zapostavlja svoje poduzeće, što ne bi i svi ostali.
Tu treba razlikovati likvidaciju od stečaja.
Pod likvidacija se smatra prodaja pokretne i nepokretne imovine društva, podmirenje obveza prema državi isplata temeljnog uloga udjeličarima i brisanje iz registra. Likvidaciju je moguće provesti elegantno samo ako trgovačko društvo nema dugovanja prema državi, radnicima, vjerovnicima.
Svatko tko se okuša u nekom biznisu, koliko god mu dobro išlo, treba pokušati isplanirati neku izlaznu strategiju. Da, izlaznu strategiju treba isplanirati. Baš kao i ulaznu.
Izlazna strategija ti zvuči jako negativno?
Radije ćemo razmišljati o rastu. Jer smo u zabludi da je samo rast pozitivan.
Internet nas zasipa člancima o tome kako ćemo nešto najbrže prodati i kako ćemo ostvariti najveći profit u najkraćem roku, sve to ako samo poduzmemo ovih pet, šest, deset jednostavnih koraka.
Marketing i prodaja oženili su se i dobili potomke u obliku call-to-action gumba, besplatnih e-knjiga, podcasta i video tutorijala.
Pažnja cijelog interneta fokusirala se na ultimativni cilj – rast.
Samo rast pa rast i opet rast.
Ali ne može se stalno rasti.
Uostalom, što je rast bez pada, bez pada nema rasta. Bez mraka nema svjetlosti. Jing i jang neumoljivo plešu svoj ples.
Ako je jang rast, onda je jing pad.
Proučavati pad nije u ljudskoj prirodi. Ali ta ista priroda nas uči da sve ima svoj životni ciklus. Čovjek i sve što čovjek stvara podložno je Prirodi. Pa tako i poslovni pothvati.
Prva lekcija na satu politike i gospodarstva davnih devedesetih je bila životni ciklus proizvoda.
Uvođenje, rast, zrelost i opadanje.
To su četiri faze. Četiri, ne samo jedna!
Zašto se onda svi pretvaramo da postoji samo jedna – ova druga – rast.
Najsolidniji razlog zašto je važno isplanirati izlaznu strategiju je zato što je kraj neminovan i zato što je bolje pregovarati i optimizirati dok smo u dobroj poziciji, nego pokušavati se izvući iz loše.
Čak i ako se u cijelom našem radnom vijeku ne promijene uvjeti na tržištu, premda sve ostalo isto i imamo savršen bezvremenski proizvod, uslugu ili brend, u jednom trenutku više nećemo moći raditi.
Morat ćemo prepustiti kormilo i udjele. Milom ili silom. Prodajom, poklonom, izvlaštenjem ili nasljedstvom.
Mi poduzetnici volimo umjetnost započinjanja posla. Uzbuđuje nas početak, zalet, uzlet i rast, adrenalin nam daju naša kreativna rješenja problema i uključenost u polijetanje.
To sve iščezne kad dođemo do otprilike deset zaposlenih, kad se okrene previše milijuna, kad dospjele porezne obveze više nisu rješive iz vlastite ušteđevine vlasnika, tada se naglo umjetnost uzleta preobražava u rezanje kolača na što sitnije dijelove.
Mračna strana poduzetničke priče koja se ne uči na popularnim poslovnim edukacijama jest da se i najuspješniji i najunosniji poslovni pothvati u trenu može zbog raznih izvanjskih okolnosti pretvoriti u ogroman teret.
Posebno je to veliki rizik za vlasnike radilice koji provedu svoj radni vijek radeći u biznisu, a ne na biznisu, i koji nemaju vremena razmišljati o sebi i to tome što žele.
Ako poduzetnik nema jasnu, ili bar bilo kakvu sliku sebe u starijoj dobi, izgledno je da će završiti kao onaj miš u kolu što se cijeli dan vrti u krug bez svrhe i smisla i da će tako iscrpljen napustiti i svijet biznisa i ovaj Svijet.
Sjedni, sklopi oči i zamisli sebe za deset, dvadeset ili trideset godina.
Možda nećeš odmah shvatiti što želiš, ali vjerojatno ćeš shvatiti što ne želiš.
A ako ne želiš pustiti svoju bebu (biznis) da nestane bez traga, najbolje što ti mogu savjetovati za početak je sljedeće.
Ako već nisi, kreni danas. Jedan je bolje od nula.
Opiši npr. cijeli proces komunikacije s klijentima. Pa slanje ponuda i računa pa tako redom.
Kao kad kreneš na dijetu. Ako svima kažeš da si na dijeti, moći će te podržati. Samo hrabro. Svemir će se prilagoditi tebi i tvojim željama, ako mu kažeš što želiš.
Ako imaš zapisane procese i neke izuzetne zaposlenike koji su samostalni i znaju što rade, već si napola pripremio firmu za prodaju.
Druga polovica je sreća.
Nekad je dovoljno biti u pravo vrijeme na pravom mjestu kad se neka korporacija koja je dosegnula plato odluči širiti i baš je tvoja firma dovoljno mala ili njima dovoljno taman da je otkupe od tebe i brzo ostvare neki svoj poslovni plan.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
