Josipa Maslać-Petričević: Vrlo rano sam u sebi prepoznala želju da stvaram, kao i potrebu da počnem privređivati i na taj način steći neovisnost

Josipa Maslać-Petričević uspješna je i inspirativna poduzetnica i vlasnica brenda Naftalina koja je u 40 godina vlastite poduzetničke priče u tekstilnoj industriji doživjela težak bankrot, razvod i ponovno uzdizanje koje su je u konačnici doveli do jedne od vodećih proizvođača u Hrvatskoj.

Ovo je emotivna, ali prekrasna priča poduzetnice koja svakome od nas može poslužiti kao motivacija i nada za bolje sutra.

Foto: Josipa Maslać-Petričević

  • ŽIN: Josipa, ti uvijek rasplačeš sve ljude u publici na našim i tuđim eventima, pa sad ćemo vidjeti zašto je to tako – kako je krenuo tvoj poduzetnički put i čime se sve danas baviš?

Josipa: Prije svega, htjela bih se zahvaliti na prilici i prilikama u kojima se susrećemo već dugi niz godina. Svaki put mi je zadovoljstvo surađivati s vizionarkama i (vizionarima) koji operativno dokazuju da je bolji svijet moguć i da ima smisla slijediti humana i moralna načela u poslovanju.

E sada na pitanje; kažeš da rasplačem ljude, pa ne znam je li to dobro ili ne, ali svakako ide u korist ranije navedene teze da prave vrijednosti još uvijek gore u ljudima i iz tog razloga ih dotakne moja priča. Prepoznaju jednu ljudsku priču koja je isprepletena od uspona i padova, ali i motivaciju da se uvijek ide naprijed bez stajanja. Ponekada je to nizbrdo, ponekada uzbrdo, ali nema odustajanja i rezultat mora doći.

Kada iskreno i otvoreno počnem pričati i kada se vidi koliko je isprepletena s privatnim situacijama koje su neodvojive od mog profesionalnog puta, onda dođe do emotivnih reakcija. Ljudi vole ispred sebe vidjeti ljude.

Već sam puno puta pričala o tome kako sam postala poduzetnica kao jako mlada – s 20 godina. Prepoznala sam u sebi želju da stvaram, kao i potrebu da počnem privređivati i na taj način steći neovisnost. Bilo je to vrijeme 80-ih godina prošlog stoljeća, probijanje zapada na naše tržište kroz glazbu, stil života koji je uključivao i traperice. Pa sam otvorila svoj prvi butik.

I sve je išlo nekako svojim tijekom, prvo dijete, drugo dijete, sajmovi, dobar osjećaj pri donošenju trendova u Zagreb, Split, Dubrovnik, Vinkovce i onda je došao rat. Prestrukturirali smo se, gledali na koji način možemo i mi doprinijeti i počeli smo šivati uniforme za hrvatsku vojsku. Uz poslovni izazov, kreće i privatni i kao da se sve nekako smiješalo istovremeno (a što i je jer je bilo sve povezano), događa se razvod i bankrot.

Nakon neprospavanih noći zaključak je isti, hodaj, kreći se, nema stajanja i tako je i bilo. Vjerna ekipa Naftaline i ja smo se podupirali i krenuo je izlazak iz mračne zone. Počeli smo širiti asortiman, na odjeću i sjedalice za HOREC-a program, korporativnu odjeću, tekstil u interijeru, otvorili i praonicu kao dodatnu uslugu našim kupcima.

I eto nas, prepoznati od strane partnera kao lojalna i pravovremena podrška s optimalnim rješenjima.

  • ŽIN: Kako si uspjela u tekstilnoj industriji – iduće godine slaviš 40 godina poduzetništva? Koja je tajna tvog uspjeha?

Josipa: Jednim dijelom sam odgovorila na prethodnom pitanju o mojem putu do današnje pozicije u kojoj je Naftalina lider u korporativnoj i radnoj odjeći u Hrvatskoj.

Upornost, uvažavanje potreba i prilagodba tržištu, rastezanje svojih mogućnosti, konstantno usavršavanje i nikada, ali nikada stajanje i prihvaćanje da je rizik uz podršku tima sastavni dio poslovanja. To je recept koji nas je sve zajedno doveo ovdje gdje jesmo.

Zašto tekstil? Jer je tekstil moja prva ljubav. Pa koja žena se nije kao mala igrala s krpicama? A ja imam priliku i dana danas to raditi. Vidite, ja se u stvari igram i dalje. 🙂

  • ŽIN: Kažu da planiraš stati i umiroviti se – je li to moguće? Kako to tvoje stajanje izgleda u praksi?

Josipa: Pa bome se dosta smijem odgovarajući na ova pitanja. Trebali bismo krenuti od toga što znači umiroviti se, mislim da za mene mirovina ne znači zatvoriti poduzetnička vrata i sjetiti se ponekada firme.

Naftalina je moje treće dijete i nije moguće odvojiti se od cjelokupnog procesa održavanja i stvaranja vrijednosti. Ono kako ja sebe vidim i na čemu sam počela raditi je da predajem managerske uloge svom timu na čijem čelu su moja djeca – Domagoj i Matea, a ja ostajem u ulozi savjetnice čije znanje i iskustvo im je na raspolaganju dok god sam živa.

Foto: Josipa Maslać-Petričević

Po svemu viđenom do sada, sigurna sam da će oni to raditi bolje nego ja.

  • ŽIN: Kako je preživjeti bankrot kao samohrana majka s dvoje male djece? Ima li života i posla nakon bankrota?

Josipa: Uh, sada kada to gledam s ove distance sam zahvalna jer nisam imala pojma što me sve čeka prije nego ja strmoglavica krenula. Nije bilo ni jednostavno ni lagano.

Ogromna odgovornost za najvrijednije u životu – djecu. Tada se na najjače probudio onaj instinkt koji svaka majka ima, tražiš rješenja, kombiniraš i nestaješ. Radila sam nekoliko poslova usporedno i gledala kako omogućiti svojoj djeci normalno odrastanje. Moram tu spomenuti i ljude koji su sa mnom u Naftalini još od tog perioda i uz čiju podršku je bilo moguće opstati.

Promijenila sam kut gledanja i Naftalina je postala u mojim očima tekstilna proizvodnja, a ne samo odjevna. Počeli smo razvijati program tekstila u interijeru što se pokazalo odličnom odlukom.

Kada to gledam s ove pozicije, mogu reći da su meni to bile godine u kojima sam najbrže i najjače sazrjela. A obično to tako biva, najbrže učimo kroz bol, a ono što bih ja nakon svih tih situacija iz današnje perspektive mogla donijeti kao životni zaključak stane u: U dobru se ne uzvisi, u zlu ne ponizi. U svakom segmentu života, kako poslovnog tako i privatnog.

  • ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?

Josipa: Pa novac je nužan za život, za stvaranje, ali po meni je on nešto što ne smije postati ljudima jedini pokretač djelovanja jer tada dolazi do ne lijepih situacija kojima svjedočimo svakodnevno. Moral i zdrav stav o tome da novac ima vrijednost kao posljedica ispravnog djelovanja i kao alat za stvaranje i normalno funkcioniranje je ono u čemu ja vidim ulogu novca.

  • ŽIN: Štediš li za mirovinu ili druge namjene. Ako da, kako?

Josipa: Pa uvijek nekako imam u glavi (poučena svojim, ali iskustvima mnogih) da se situacija u životu može iz kojekakvih razloga preokrenuti i to me vodi da ulažem u sigurne investicije kao što su nekretnine.

Osnovna misao vodilja i nije tolika štednja za mirovinu koliko želja da svojoj djeci i unucima ostavim nešto što će im olakšati i pružiti materijalnu sigurnost.

  • ŽIN: Kako uživaš u novcu? Voliš li više potrošiti na proizvode ili iskustva, putovanja, edukaciju ili nešto treće?

Josipa: Sve od navedenog volim i u kombinaciji svega uživam. Tako primjerice mogu reći da najviše uživam na putovanjima gdje stječemo nevjerojatna iskustva i stvaramo predivne uspomene. Volim poklanjati.

  • ŽIN: Doniraš li svoj novac. Ako da, na koji način?

Josipa: Na ovo pitanje odmah se sjetim stare izreke da se ne treba hvaliti s onim što napraviš da bi pomogao nekome tako da neću ništa govoriti o svojim osobnim donacijama, ali spomenut ću da je Naftalina često puta bila donator pa čak i sponzor nekim dobrovoljnim akcijama za prikupljanje sredstava i donacija (Domovima za nezbrinutu djecu, obiteljima u nevolji, bolnicama i slično).

  • ŽIN: Koje si pogreške napravila s novcem?

Josipa: E sada, je li pogreška nešto iz čega naučiš lekciju? Bilo je situacija u kojima sam znala uložiti, posuditi novac i ostati bez njega jer sam vjerovala ljudima. Ali neka je sa srećom, bolje da je tako nego obrnuto.

  • ŽIN: Što bih voljela da ti je netko rekao dok si bila mlađa?

Josipa: Pa iskreno ne znam jer nisam sigurna da bih ga baš poslušala. Imala sam sreću odrastati u obitelji punoj ljubavi i mislim da je ono što sam doživjela puno važnije i dragocjenije od toga da mi je netko nešto rekao.

  • ŽIN: Što si naučila o novcu od svojih baka i djedova te roditelja?

Josipa: Naučila sam da je novac potreba za život, ali nije najvažniji i da trebaš misliti ovako; Kada ga imaš spremi ga, jer može doći period da ga nemaš (stariji su uvijek pričali; Čuvaj za crne dane).

  • ŽIN: Što učiš svoju djecu o novcu i kako?

Josipa: Imam sreću da su moja djeca jako odgovorna i imaju zdrav odnos prema novcu. Ono što znaju su naučili kroz život i uz odrastanje uz Naftalinu, a to je da je za zaraditi novac potrebno uložiti i svoje vrijeme i znanje, da nema uspjeha preko noći, a oni su svjesni da im novac može kupiti dosta toga, ali ne sreću i mir. Kao veoma mladi su to shvatili tako da njihov osnovni pokretač nije novac nego ga koriste da bi si osigurali ono uz što mogu uživati.

Pametni su educirani, vrijedni i znaju što znači stvarati vrijednost te postići balans između rada i uživanja.

  • ŽIN: Što bi savjetovala mlađoj verziji sebe?

Josipa: Samo bih si došla u onim najtežim trenucima, zagrlila se i rekla, izdrži, bit će sve bolje nego možeš zamisliti. Nebo voli strpljive.

  • ŽIN: Vizija našeg portala su Financijski neovisne žene – koja je tvoja poruka našim čitateljicama i čitateljima?

Josipa: Financijska neovisnost je osnova slobode svakog čovjeka bez obzira kojeg spola bio.

Ako radimo kompromise i ne živimo u skladu sa svojim osnovnim postavkama i vrijednostima jer ovisimo o nekome, samo je pitanje vremena kada će posljedice postati takve da se nećemo moći nositi s njima. Nerijetko to rezultira depresijom, anksioznošću i ostalim bolestima.

  • ŽIN: Na zadnjoj konferenciji smo komentirale kako su žene puno snažnije nego vidljive i tebe smo morali nagovarati da izađeš vani sa svojom pričom koja je mnogima promijenila život na bolje. Koja je tvoja poruka na temu (ne)vidljivosti i snage žena?

Josipa: Ja ću možda sada zvučati suprotno od onoga na čemu se temelji najveći dio današnje vidljivosti, a to su videa, fotografije i naslovi s ekrana.

Kada se spominje snaga, ne mogu ne primijetiti da se velika količina energije troši na prikazivanje nekih površnih vrijednosti kao bitnih dok su priče onih koji samozatajno rade i stvaraju u nekom drugom planu. Oni koji rade i stvaraju često se nemaju vremena promovirati zato je odlično da postojite vi. Hvala Vam na tome.

Foto: privatna arhiva Josipe Maslać-Petričević

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Facebook
WhatsApp
LinkedIn
Twitter
Pinterest
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori