Zdrav odnos
s novcem

Kako pobijediti strah od osobnog brendinga?

kako-pobijediti-strah-od-brendiranja

Kako pobijediti strah od osobnog brendinga?

Još prije par godina, bilo mi je potpuno jasno da je osobni brending važna stvar. Tada sam bila partnerica u kreativnoj agenciji i uvijek bilo puno lakše na sastanku i u javnosti nastupati u ime agencije. Gledala sam oko sebe pojedince koji su sa svojim imenom i prezimenom hrabro istupali van, a ja, iako sam znala koliko je to važno, nisam bila dovoljno hrabra otvoriti domenu pod svojim imenom i stati kao jedinka pred javnost.

Kristinino Bildanje biznisa je bila prva ikad poslovna edukacija na koju sam otišla i danas mogu reći da je to bio vikend s puno AHA trenutaka.

Sjedila sam tamo, među ostalim poduzetnicima, učila, zapisivala i istovremeno se divila Kristini koja gradi svoj osobni brand i ne skriva se iza svoje firme. Možda je to bilo zato što je bila sama, a ne u timu i poslovnom partnerstvu kao ja, ne znam. Ja se samo sjećam tog osjećaja divljenja njenoj hrabrosti da stane pred javnost sa svojim imenom i prezimenom.

Prošlo je dugo vremena od tog vikenda kada sam razgovarala sa svojim partnericama o tome kako bi se jedna od nas trebala istaknuti i brendirati sebe.

Odluka je pala da to budem ja jer sam ionako bila najviše medijski eksponirana i meni je to uvijek najbolje i najlakše išlo. U tom trenutku, nitko nije znao koliko je u meni bilo opiranja, strahova, nesigurnosti i desetci ljudi koji su mi dolazili pred oči s jednim te istim pitanjem: A što će ona/on misliti o meni?

Kako sam odrasla i živjela u malom gradu, svi smo sve znali. Znalo se tko je čiji, tko je u kojoj stranci, tko je budaletina, a tko genijalac. Uvijek sam se brinula da ne istupim nesmotreno, uvijek se kočila u iznošenju svog mišljenja i uvijek bila sa svima dobra, od političara s kojima se apsolutno nisam slagala do teta u vrtiću kojima nisam imala hrabrosti reći da mi se ne sviđa baš kako su postupale s mojim djetetom.

Zbog suprugovog posla i zbog sustava koji će pomoći našem autističnom dječaku, odlučili smo da je preseljenje u Austriju najbolji izbor. Ovo nije tekst kojim nekoga želim potaknuti da se odseli iz Hrvatske.

Ovo je priča o tome kako su velika sredina i anonimnost pomogli u mom osobnom osnaživanju i izgradnji hrabrosti da stupim pred javnost svojim imenom i prezimenom.

Beč – Petrinja = nebo – zemlja.

Mala sredina u kojoj ne mogu prijeći 500 m da ne kažem barem 6 puta Dobar dan, kako ste? – naspram velegrada u kojem nitko ne zna tko sam, a zapravo ga i ne zanima.

Ovdje sam mogla biti bilo tko i raditi bilo što! Zajednički s partnericama sam odlučila da je najbolje da izađem iz agencije jer tako i tako nisam više u Hrvatskoj i jako je teško organizirati poslovanje i sudjelovanje u svakodnevnom radu agencije. Pogotovo u kreativnom radu koje iziskuje puno pipkanja po dizajnima, puno brainstormanja u uredu i van ureda i puno ad-hoc komunikacije.

Iako moj njemački nije ni blizu razumijevanja pravila, pravilnika i zakona, odlučila sam se otvoriti vlastitu malu firmu koja će nositi moje ime i prezime.

Nije tako teško kao što možda u ovom trenutku mislite. Ako nešto želite, uvijek nađete i način, pa sam ja tako pronašla ljude u Gospodarskoj komori koji govore engleski, poreznu savjetnicu koja govori engleski i koja mi je uvijek tu da mi prevede pisma iz Porezne. To je bio lakši dio.

Teži dio bio je pronaći snagu i hrabrost poslati nekome e-mail ili snimiti video u kojem ću se predstaviti i reći da sam ja Maja Puškarić, poslovni coach i konzultantica.

Dugo mi je trebalo da pobijedim strah do toga što će drugi misliti o meni, bez obzira što nisam više u Hrvatskoj i što me zapravo treba boljeti dupe što će Mara ili John misliti o meni.

Ja znam tko sam, što mogu i što znam! 

Rekla bih da je prijelomni trenutak bio snimanje mog prvog videa za YouTube. Imam prijateljicu koja je biznis i mindset coach. Često smo razgovarale o mom poslovnom putu, od kuda krenuti, KAKO napraviti prvi korak i kako se osloboditi straha.

Tada zaista nisam imala novca platiti njene usluge i naš dogovor je bio – ti meni – ja tebi. Ja ću njoj pomoći s njenim brendom, a ona će meni pomoći s mojim strahovima.

Ona je inzistirala da počnem snimati videa. Dogovorile smo datum kada moj prvi video ide van. Moj mobitel i selfie štap zaboden u kutnu garnituru bili su moja oprema. Papiri i post-it papirići s tekstom svuda oko mene, a u meni kipi strah i trema, kao da stojim u dupke punoj zagrebačkoj areni.

Vjerojatno pogađate da nisam snimila od prve svoj video. Točnije, trebala su mi 24 pokušaja da ga snimim i s nijednim nisam bila zadovoljna.

Stigao je poziv moje prijateljice s pitanjem kada ide objava, a ja sam joj se na telefon rasplakala i rekla da ja to ne mogu. Majo, možeš ti to! Ne boj se. Everyone needs to suck at beginning! Ne mora biti savršeno – SAMO KRENI! PUSTI! – bile su njene riječi ohrabrenja koje su me gurnule u nepoznato i ja sam stisnula sudbonosno PUBLISH.

Kako je krenuo prvi video, tako su krenuli svi ostali. Nisam bila savršena, nisam ni danas, ali sam sve bolja. Vidjeti i čuti sebe na videu jedan od najvećih strahova s kojim se ljudi susreću.

A zašto?

Mi smo takvi uvijek, tako nas drugi doživljavaju, samo mi sebe doživljavamo drugačije. Drugi više vjeruju u nas, nego što mi sami vjerujemo u sebe.

Ako se borite sa strahom od tuđeg mišljenja, rekla bih i ako se borite s niskim samopouzdanjem, istupite iz zone komfora i snimite video i OBJAVITE GA! To je bio moj prvi korak u prihvaćanju sebe. Možda će biti i vaš.

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podjelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Kako prvi šefovi određuju tvoj odnos prema novcu?

Revolut uveo eSIM. Korisnici mogu surfati posvuda bez naknade za roaming

Kako muškarci biraju automobil, a kako žene? Ako žene kupuju više automobila, zašto je dizajn i dalje tako “mačo”?

Prijava za članice

Pretraga

znn