Prve plaće

Učimo, studiramo, dođemo do 20. ili 25. godine, zaposlimo se i konačno dobijemo plaću.

Prve su plaće obično i najmanje plaće koje imamo u životu jer je prirodno očekivati da ćemo se razvijati i rasti u poslovnom smislu i samim tim i više zarađivati.

Kako nam se prihodi povećavaju, povećavaju nam se želje i potrebe. Ukoliko ne razmišljamo o tome kako rasporediti i kako trošiti svoju plaću, vrlo skoro naše želje zagospodare našim potrebama, a onda i našom plaćom pa se desi da mjesec postane prekratak, kartice prezadužene, kreditna sposobnost iskorištena i sl.

Kvalitetno upravljanje novcem pripada u osnovnu preventivu i održavanje osobnog financijskog zdravlja, a da bi nečim mogli i upravljati važno je poznavati i vlastite potrebe, i navike, i prihode.

Kako raspolagati novcem: Model 50-30-20

 

Počnimo od mjesečne plaće.

Razmislite o svojoj plaći kao o torti koju treba podijeliti na tri dijela. Svaki dio neće biti iste veličine: prvi dio je za potrebe, drugi dio je za želje, a treći za štednju. Svjetski stručnjaci iz područja osobnih financija savjetuju koncept 50 % – 30 % – 20 %.

50 posto: Potrebe

Ovisno o tome koliko zarađujete najveći dio plaće, dakle 50 posto, trebalo bi se rasporediti na zadovoljenje mjesečnih potreba kao što je trošak stanovanja, režija, prehrane, putovanja na posao, automobil.

30 posto: Želje

Sljedećih 30 posto odnosi se na dio želja, povećanja kvalitete života kao što su putovanja, dodatno obrazovanje, restorani, bolja odjeća, luksuzniji automobil (znači ako trošak zadovoljavajućeg automobila iznosi npr. 1 000 kn, a mi vozimo automobil koji nas košta 1 500 kuna, 1 000 kuna raspoređujemo u budžet potreba, a 500 u budžet želja).

20 posto: Štednja

Neizostavni dio svakog dobrog planiranja u osobnim financijama je štednja. Štednja nikada nije sama sebi svrha, ona je u stvari odgođena potrošnja ili kako često volimo kazati buduća investicija. Na planu osobnih financija dobro je uz pravilo 20 % od plaće imati i cilj/svrhu i iznos štednje. Primjer: prva štednja neka vam bude npr. 5 000 kn, a odnosi se na fonda za iznenadne okolnosti (npr. kvara automobila, popravak mobitela i sl.). Drugi cilj štednje je stvoriti financijski buffer za lakše preživljavanje u slučaju npr. gubitka ili promjene posla.

Tablica

O štednji detaljnije u budućim blogovima, a sad pokušajmo ovo pravilo primijeniti na konkretni primjer plaće od 7 000, 10 000 i 14 000 kn.

Vjerujem da vam je koncept jasan. Koliko je isti koncept primjenjiv u našim okolnostima gdje je prosječna plaća 6 500 kuna i gdje i dio koji se odnosi na želje i štednju, dio građana mora potrošiti na potrebe ostaje upitno. No, do nečega moramo krenuti, a to je nužno moramo početi razmišljati o novcu, o tome kako trošimo i što želimo postići s novcem kojeg zarađujemo.

Foto: Bedelfinancial

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Želiš li saznati kako poboljšati svoju financijsku situaciju?

Prijavi se na naš newsletter i šaljemo ti besplatan vodič na e-mail!


Košarica

zatvori