Mladi Hrvati ostaju živjeti s roditeljima najdulje od stanovnika svih zemalja u Europskoj uniji; odlučuju se na samostalan život u prosjeku tek kad napune 33 godine, objavio je Eurostat. Na suprotnoj strani ljestvice nalaze se Skandinavci, posebice Šveđani, koji napuštaju roditeljski dom u prosjeku s čak 19 godina.
Izvan EU, od nas su gori samo Makedonci, gdje čak 72,5 posto mladih živi s roditeljima, a među susjedima u sklopu zajednice odmah iza nas su Slovaci pa mediteranske zemlje poput Italije, Portugala, Malte…
Muškarci u cijeloj Europi ostaju dulje s roditeljima nego žene. Prosječna dob sinova kad napuste dom jest 27 godina, a kćeri 25. Međutim, Hrvatice su opet iznad europskoga prosjeka pa tako prestaju živjeti s roditeljima u prosjeku s 29,6 godina, odmah iza najstarijih u EU Maltežanki, kojima je tada gotovo 30 godina.
Naravno da će ljudi reći, ali premale su plaće, ali nitko te neće prijaviti na neodređeno da možeš dići kredit, ali previsoke su cijene najma, ali mladi nisu kreditno sposobni.. ali, ali, ali…
Opet imamo mlade koji odsele od kuće s 18 ili 22, s 25 kupe stan, u dobi od 20 do 26 već imaju svoj biznis..
Ako ćemo biti iskreni prema sebi, a mi ovdje na portalu jesmo i o svemu otvoreno govorimo, ovdje se radi o odrastanju, radi se o preuzimanju odgovornosti za svoj život i ukoliko ostajemo s roditeljima, ostajemo iz navike i vlastitog, ali i njihovog komoditeta. Neki roditelji jednostavno nisu spremni pustiti djecu da se osamostale.
Uvijek možemo raditi 2-3 posla (manjak je radne snage na tržištu dokazano), možemo s nekim podijeliti troškove najma, možemo dići kredit i kupiti stan pa uzeti cimera/cimericu.
1. Prvi korak je pronaći stalan posao.
2. Po potrebi raditi dodatno da bismo imali veće prihode ili/i pokrenuti vlastiti biznis.
3. Ako još nismo – naučiti kuhati, raspolagati novcem (zato pratite portal) i u svakom pogledu brinuti se o sebi (ovo trebamo dok još živimo kod roditelja).
Nema izgovora.
Kao poslodavac proteklih 20 godina, mogu potvrditi da su mi uvijek bili bolji radnici oni koji su došli s 18 godina u Zagreb studirati, dakle koji su se ranije osamostalili nego oni koji su živjeli s roditeljima.
I da podijelim svoje osobno iskustvo. Ja sam od kuće otišla s 22. Za vrijeme fakulteta osvojila sam stipendiju firme u kojoj sam se zaposlila odmah nakon diplome. S 25 sam s bivšim suprugom kupila stan, s 26 sam pokrenula prvi posao.
Kad moj sin napuni 18, ja se selim. Neću se ni dovoditi u situaciju da njega izbacujem, a u međuvremenu ga u potpunosti osamostaljujem jer mu nisam kućna pomoćnica i sve to uz kontinuiranu podršku i ljubav, naravno.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
