Još ne vjerujem da je prošlo već pola godine otkako pišem za portal i otkako sam se odlučila na ovaj Godišnji izazov koji je u originalnoj verziji Tjedni. 😊
Ruku na srce, da svaki tjedan pretvorite u godinu i svaku godinu radite samo 7 stvari iz ovog izazova – imali biste pune ruke posla i 12 izazovnih godina ispred sebe. Nije to tek tako.
Kreneš s jednim, pa zapneš. Pa padneš. Pa se digneš. Pa na sljedećem koraku već imaš ponovni ispit sa situacijom u kojoj odmah vidiš jesi li usvojio lekciju ili nisi i u kojoj si mjeri spreman za dalje.
Ovog mjeseca za mene TOP stvar koju sam odradila, a nije na popisu – je to da sam cijelo vrijeme kad bih osjetila da mi novci izmiču, da se lova topi, da nestaje s računa i da sam sve bliže nuli – samo bih stala.
Promotrila osjećaj. Osvijestila misli koje mi prolaze glavom i rekla sebi: MIJENJAJ.
Ne želim u svojoj glavi ni u svom umu nijednu misao nemanja. Svaki put kad bih naišla na sklizak teren, rekla bih sebi: Ok, tako je kako je. Možda se lova i topi. Možda sam već korak do potrošenog budžeta. Ali, ok, neću brinuti. Jer ne pomaže briga niti strah. Idem biti protočna. Stvarati protok. Krenuti s mislima pa će doći i lova.
Cijelo vrijeme sam si govorila – ima novca. Dolazi. Hajde da vidim kako ću sad izrealizirati ovu situaciju, pokriti ova ulaganja, platiti ove troškove…
Vjerovali ili ne, novci su se svaki put nekako i od negdje stvorili. Doslovno stvorili.
Uz rad i učenje o mudrom raspolaganju novcem, odlučila sam unijeti i ovu fleksibilnu i opušteniju stavku u svoj život i novčanik.
A sada nastavimo s lipanjskim zadacima.
Cijena nastaje kao rezultate ponude i potražnje i koliko kupac percipira korisnost neke usluge ili robe.
Dakle – cijena ne određuje našu vrijednost.
Ako netko ne može platiti cijenu naših usluga i roba, to ne znači da određuje našu vrijednost. Povećajte i stavite cijene s kojima se dobro osjećate.
Iako sam već spominjala ranije da nisam privatnik ni poduzetnik (za sada), ali kada razmišljam o tome na koji bih način ja odredila cijene svojih usluga…?
Iskreno, zaista ne znam.
Ali mislim da taj dio mora doći iz dubine vaše duše i da s cijenom svog proizvoda i svoje usluge morate biti usklađeni. Da izgovorite cijenu kao što naručujete kavu u kafiću ili ručak u restoranu. S lakoćom kao da pozdravite susjeda na ulici.
Ako zamuckujete dok pričate o cijeni, o iznosima ja bih prva rekla da ili ne znate raditi svoj posao ili ni sami niste sigurni u vrijednost svoje usluge ili proizvoda.
I ne bih vas angažirala ni kupila od vas. Ništa. To naravno ne mora značiti da nemate kvalitetu. Ali na van tako djeluje.
Ima ljudi koji skupo naplaćuju, a ne vrijede im usluge toliko niti je kvaliteta u skladu s cijenom. Ali ONI MISLE i VJERUJU da njihova usluga VRIJEDI toliko. I oni su u skladu s tim i to vam vrlo jasno, glasno i samouvjereno mogu izverbalizirati.
Što sam naučila: Nije do cijene. A ni kvalitete. Do nas je.
Uvijek je do nas. Ako mi vjerujemo u sebe, svoje znanje, svoje sposobnosti, ako vjerujemo da nudimo kvalitetan proizvod ili uslugu ni određivanje ni verbalizacija cijene neće biti problem. Nikada, nigdje ni pred nikim.
Ako trenutno naša financijska situacija nije onakva kakvu želimo, to ne znači da smo mi manje vrijedne, nesposobne i sl.
Ohrabrite same sebe.
Istina. To sam baš osvijestila sama sebi u razdoblju propisane nam izolacije. Prošlo mi je kroz glavu: Sve ovo materijalno što imam, rekli bi ljudi – ova ima love, a nosi jaknu staru četiri godine na kojoj se već vidi da je za otpis. Pa da, to je točno značilo to – i ovo materijalno što imam, ali i ovo materijalno što nemam, samo je vanjska fasada.
Što sam naučila: Ono što imam i što mi uvijek ostaje sam ja sama sebi. Sa svim svojim manama, vrlinama, znanjima, iskustvima i uvidima. I gdje god krenula i što god (ne)obukla, uvijek sebe nosim sa sobom. Nakon toga odlučila sam vrlo jasno da ako ikad posumnjam, da se uvijek sjetim da moja neto vrijednost nije moja osobna vrijednost.
Uložimo ovaj tjedan u svoje znanje – kupimo knjigu, tečaj… Ono u čemu smo dobri, idemo biti još bolji.
Iskreno, u ovom mjesecu je baš bila prilika da se termini poklope baš za lipanj, ali ja sam za sada napravila iskorak. U srpnju ću vjerujem više pisati o tome.
Što sam naučila: Uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Omnia mea mecum porto, u prijevodu s latinskog – Sve svoje nosim sa sobom.
Da, treba nam nekad i novac da uplatimo edukaciju i platimo neko iskustvo.
Ali danas imamo privilegiju online naučiti i više od toga što smo prije mogli, a potpuno besplatno. I na nama je odgovornost da to iskoristimo na najbolji mogući način kako bi osobnim razvojem mogli pridonijeti društvu i zajednici – jer svi smo za nešto rođeni.
Ulaganjem u svoje sposobnosti i talente stvaramo, usudila bih se reći – vlastitu dodatnu vrijednost.
Htjela sam reći da sam uvijek bila umjerena kad su u pitanju novac i trošenje istog, ali sam se sjetila da je moja umjerenost više proizlazila iz uvjerenja da neću imati za sutra pa sam danas trošila manje nego sam htjela.
Na taj način sam mnogo puta u životu uživala manje nego sam mogla uživati. Biti umjeren na moj stari način – ne preporučam ako želite živjeti život.
Što sam naučila: Postoji mala zamka u riječima umjereno, štedljivo i sličnim riječima.
Iz osobnog iskustva savjetujem vam da se malo propitate jeste li uistinu štedljive, umjerene u trošenju ili pak rastrošne?
Točnije, propitajte se što točno stoji iza tih riječi.
Je li možda u pitanju strah od nemanja, osjećaj krivnje da ako uzmete sebi neće biti dovoljno za druge? Ili možda postoji u toj rastrošnosti kompenzacija kojom kupujete osjećaj zadovoljstva, veće vlastite vrijednosti, skrivate svoj nedostatak samopouzdanja ispod skupe ili trendy odjeće?
Bogu hvala – nije pa srećom nemam što otpustiti.
Što sam naučila: Kako god bilo, bolje da su nama dužni, nego da mi nekom dugujemo, zar ne?
Imam jedan dug prema članu obitelji i moram reći da ga ne doživljavam tako jer je to moje prvo dugovanje, a i sama riječ dug mi zvuči puno ozbiljnije nego što je ovo moje. Na svu sreću.
Što sam naučila: Bilo da je riječ o štednji za povećanje budžeta ili štednji za vraćanje duga – u potpunosti se slažem s onim da se uvijek može nešto ostaviti sa strane pa makar i 10 kuna.
To ne samo da je 10 kuna manje za otplatu duga, nego stavljajući sa strane mi stvaramo i povećavamo taj unutarnji osjećaj da imamo i samim time mijenjamo svoju energiju prema novcu.
Možemo biti zahvalni i na mogućnosti da ostavimo taj iznos sa strane. U svakom slučaju, dobra emocija stvara dobre vibracije. A kada smo u prijateljskom odnosu s novcem, on nam se rado vraća. 😊
Jeste li spremni PRIMITI VIŠE? Ako ne, budite brutalno iskrene prema sebi – zašto ne? U potpunosti točno.
Zadnjih par mjeseci imala sam nekoliko situacija u kojima su se novci pojavili niotkud, potpuno neočekivano i baš u trenutku kad su trebali i točno onoliko koliko je bilo potrebno.
Nevjerojatno će možda nekima zvučati, ali je potpuno istinito. Jesam li spremna primiti više je zaista dobro pitanje za svaku od nas zato što sam kroz osobni razvoj uvidjela da sam zapravo u svim situacijama imala novca (onoliko koliko je trebalo i koliko je bilo dovoljno u određenom trenutku), a to što nisam imala više od toga ili onoliko koliko sam u nekim trenucima željela proizlazi potpuno iz nevjerice da bih mogla toliko imati.
Osim toga, proizlazi iz podsvjesnih obrazaca i uvjerenja da ne zaslužujem i nisam dovoljno dobra.
Srećom, do tih sam spoznaja došla pa zahvaljujući tome mogu i raditi na tome da ih iskorijenim – i dobijem više. 😉
Što sam naučila: Možda ga ne vidimo ili nismo spremne vidjeti ga u određenom trenutku, ali novac je tu i uvijek ga ima i više nego što nam treba.
Zavolimo novac i on će zavoljeti nas.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
