U rijetkim prilikama kad mi žene iskreno razgovaramo o novcu, najčešće govorimo o rashodima i troškovima.
Razmjenjujemo savjete kako uštedjeti, kako rasporediti to što imamo, kako otplatiti dugove, kako racionalno kupovati ili kako ograničiti impulzivnu kupovinu. Zahvaljujući Kristini i ovom projektu i portalu koji je pokrenula prije par godina, žene o novcu govore sve glasnije i iskrenije.
Pripremajući se za svoj budući poduzetnički pothvat, u kratkoj dvodnevnoj online anketi ljetos sam pokušala osvijetliti i drugu stranu novca, onu koja je svima puno privlačnija ali i izazovnija: prihode.
Minimalistička anketa je prikupila odgovore male, ali moćne grupe visoko obrazovanih žena, s više od deset godina profesionalnog iskustva.
Sve su potvrdile da su zadovoljne svojim poslom, ali tek poneka da su joj i prihodi zadovoljavajući.
Da se razumijemo – uzorak nije reprezentativan pa rezultate i smatram tek ilustrativnom idejom za ozbiljniji rad i istraživanje.
Bez izuzetka, sve anketirane kažu da su spremne drugima platiti fer cijene za usluge koje koriste.
O adekvatnosti cijena koje plaćaju za usluge rijetko odlučuju na osnovu svojih financijskih ograničenja i mnogo češće odlučuju platiti traženu cijenu – na osnovu procjene svojih želja ili potreba. Kad mi nešto treba, ne pitam koliko košta, kaže jedna od njih.
S druge strane, kad trebaju naplatiti svoje usluge, često osjećaju knedlu u grlu.
Srećom, postepeno se izdvajaju i žene koje se ne ispričavaju ako žele biti pošteno plaćene ili ako traže više od ponuđenog. Dosta sam i čitala o tome zašto žene uvijek traže manje od muškaraca i osvijestila si to pa sam se time vodila i tražila barem 30 posto više nego što sam prvo pomislila. Nikad odgovor nije bio ne – jedan je od rijetkih hrabrih i optimističnih odgovora.
Ženska nelagoda kod postavljanja (veće) cijene svoje ponude nije rijetka ni u svijetu – pa valjda i u tome leži dio objašnjenja za razliku u zaradama između muškaraca i žena.
Analiza Međunarodne organizacije rada (ILO) za 83 države pokazuje da žene prosječno zarađuju između 10 i 30 posto manje nego muškarci. Razlike su posebno velike na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi, ali su stabilne i u zemljama visokih prihoda.
Inspiraciju za ovo malo istraživanje dobila sam od snažnih žena koje sam srela u online svijetu i koje su mi postale svojevrsne mentorice na daljinu.
Na primjer, Sigrun je svoj uspjeh bazirala na ambiciji da razvojem ženskog poduzetništva ubrza dostizanje rodne ravnopravnosti, a Eleanor Beaton svoju misiju definira kroz udvostručenje broje žena s prihodima od preko milijun dolara do 2030. godine.
Od njih dvije, ali i od drugih mojih mentorica, učim kako monetizirati svoj doprinos i kako ga kvantificirati, a da to ne bude na osnovu uloženih sati, troškova ili nelojalne cjenovne konkurencije.
Moje skromne, ali optimistične ambicije, sastoje se u nadi da ću pomoći barem stotini žena iz moje okoline da utrostruče sadašnje prihode kroz strateško pozicioniranje i efektno online prisustvo.
Viziju baziram na znanju, ekonomskom obrazovanju i svojih 25 godina iskustva u komunikacijama. Govorim iz pozicije potrošača: kad mi nešto treba, spremna sam platiti traženu cijenu.
Profesionalno, govorim iz ugla naručiteljice koja se više puta uvjerila da tenderski princip najniže cijene skoro uvijek narušava kvalitetu – ali to je već tema za poseban tekst.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
