Kristina Androlić: Poticaji EU isplate se samo ako znate što želite postići i ako projektna priča ima svoje tržište
Razgovarali smo s Kristinom Androlić, stručnjakinjom za upravljanje EU projektima, vlasnicom poduzeća Androlić konzalting za pripremu i provedbu EU projekata, poslovna savjetovanja i edukacije i urednicom portala Mentorica.biz.
Zanima vas kako do EU fondova? Evo što kaže struka!
Kristina: Moj poduzetnički put je krenuo kad sam se zasitila rješavati tuđe probleme, raditi po tuđem nalogu i kad sam shvatila da ne postoji najbolji trenutak za otvoriti poduzeće već je to sad ili nikad. I jednostavno sam krenula. Korak po korak. Po putu sam puno dodatno učila, saznala sam što mi je trebalo da bolje posložim poslovanje, bolje ispregovaram cijenu, preskočim suradnje koje me iscrpljuju.
Danas se moja tvrtka Androlić konzalting d.o.o. bavi pripremom i provedbom projekata sufinanciranih sredstvima EU. Držim i različite edukacije u području EU fondova. Vlasnica sam i obrta Intellego za edukacije i savjetovanje te sam urednica portala za poduzetnike i one koji to žele postati gdje dijelimo informacije, svoje znanje, iskustvo, kako bi pomogli drugima da lakše brode kroz poduzetništvo.
Foto: Kristina Androlić
Osobno, ja najviše volim raditi na razvoju poslovanja svog biznisa, smišljati ideje kojima možemo nešto poboljšati, unaprijediti i slično. Također, volim razvijati nečiju dobru ideju kroz projektnu priču. Klijenti su nam prvenstveno poduzetnici i kod njih mi se sviđa da se stvari događaju brzo, a to znači da se brzo vide i rezultati provedenog projekta.
Kristina: Razvoj poslovanja u svakom slučaju ne bi trebao ovisiti o poticajima već o komercijalnoj održivosti projekta. Dakle, ako se u nešto ide, ide se zbog konačnih rezultata, a ne zbog poticaja iz EU. Naravno, poticaji mogu ubrzati proces i povećati uspjeh projekta, ali ne bi trebali biti glavni smisao provedbe projekta.
Da bi uopće vidjeli da li netko može aplicirati na neki od poziva, moramo dosta toga znati. Od djelatnosti, projekta, dosadašnjeg poslovanja, potencijala tržišta klijenta i drugo. Mnogi misle da mogu na brzinu do EU sredstva, no često im djelatnost nije prihvatljiva, projekt nije održiv, nemaju dostatne kapacitete i slično.
Ima smisla ići u korištenje EU sredstava, onda kad su prijavitelj, projekt, projektne aktivnosti prihvatljive za financiranje i kad znamo da će to rezultirati konkretnim rezultatima, pomacima u poslovanju, ostvariti konkretne ciljeve koji će unaprijediti poslovanje, ubrzati napredak, ostvariti uštede, povećati efikasnost i slično. Doći do EU financiranja nije jednostavno, pa ne treba ulaziti u tu priču ako niste ni sami sigurni što želite postići te ima li projektna priča u konačnici svoje tržište.
Krenule su najave za natječaje u novom višegodišnjem financijskom okviru, pa će i oni poduzetnici koji nisu u prethodnom razdoblju iskoristili mogućnosti koje su se nudile, sad moći iskoristiti neku novu šansu.
Kristina: Kod investiranja kroz poslovne anđele ima – 90 posto u korist muškaraca. Osim čiste prihvatljivosti koju sam već spomenula, kod ocjenjivanja će se gledati veličina projekta u odnosu na ukupno poslovanje, održivost projekta te njegova komercijalna održivost. Važan je i odnos imovine i obaveza. Imovina bi trebala biti veća od obaveza, poslovanje klijenta naravno mora biti pozitivno.
Teško mi je reći ima li spol ima utjecaja ili ne. Trebalo bi vidjeti cijelu statistiku, na svakom pozivu, no do tih podataka je teško doći. No, činjenica je da je svega 30 posto žena u poduzetništvu i da je muškarcima lakše uspjeti u poslu nego ženama. Isto tako pretpostavljam da i u ocjenjivačkim odborima sjedi više muškaraca, pa postoji mogućnost da će svoj svojeg prije podržati. Hoće li netko subjektivno ocijeniti projekt ili ne, ovisno o spolu vlasnika ostaje na savjest njemu ili njoj.
Do sad smo na jednom pozivu gdje smo imali više prijavitelja primijetili da su na neki način žene bile zakinute jer su na jednom kriteriju koji je jedini bio subjektivne prirode, sve bile zakinute za pune bodove, u odnosu na kolege poduzetnike kojima smo također pisali projekte za taj poziv. Možda je ovo slučajnost, a možda i nije. Teško mi je to reći, bez većeg uzorka.
Inače, u nekim pozivima se upravo nagrađuje dodatnim bodovima, ako je žena vlasnica poduzeća više od 50 posto, no u većini poziva to ne donosi nažalost nikakvu prednost.
Kristina: U provedbi najveći problem mogu biti ljudi koji bi trebali provesti projekt i loše planirane aktivnosti. Ako se u startu loše procijeni projektna priča, ne definiraju svi troškovi, sve aktivnosti, dolazi kasnije do problema u provedbi. Može doći i do problema s likvidnosti tijekom provedbe projekta zbog ostalog poslovanja koje se događa paralelno s provedbom projekta, pa to posljedično stvara probleme u provedbi.
Zatim, redovno budu problemi u postupcima nabava s javnom objavom. Tu je cijeli niz mogućih propusta i grešaka koji mogu rezultirati financijskim korekcijama prema korisniku sredstava, a to znači manji postotak sufinanciranja projekta i nove probleme.
Kristina: Poduzetnici se ponekad vole precijeniti. Zatim, ne definiraju dobro članove tima ili ne odrede egzaktno što je čiji posao pa se odgovornost prebacuje s jednog na drugog, gube se dokumenti, mijenjaju im se želje i potrebe tijekom provedbe projekta, što prouzroči izmjene projekta i slično.
Uglavnom i kod pripreme i kod provedbe projekta najvažniji resurs nije novac, nije vrijeme, nije inovativnost ideje, već ljudi koji će kreirati projektnu priču i ljudi koji će uspješno i dosljedno provesti projekt.
Kristina: Iz dosadašnjeg iskustva, kao prvo nedostaje im vremena. A vremena nedostaje, najčešće zbog nedostatka znanja. A od znanja, često nedostaje dublje poznavanje financija, boljeg upravljanja postojećim resursima, dakle procesima nabave, zatim logistikom, ljudima, vremenom.
Mnogi još uvijek premalo koriste nove tehnologije, premalo digitaliziraju postojeće procese, ne koriste prednosti koje im se nude, a na taj način propuštaju koristi koje bi time stvorili.
Kristina: Moj odnos prema novcu? Uglavnom smo si dobri. 😊
Mene su odgajali da štedim, da ne kupujem ono što mi ne treba i da uvijek trošim manje nego što zarađujem. Ono što uštedim, gledam uvijek kako da na neki način investiram, uložim, pa da stvori neku novu vrijednost.
Kristina: Da. Na više načina. Kroz investiranje, kroz direktno plaćanje 3. Mirovinskog stupa i slično.
Vjerojatno kad mi dođemo u doba kad bi trebali ići u mirovinu, ići će oni koji će si to moći priuštiti. Smatram da će mirovine biti tako male da vjerojatno neće biti dostatne za normalnu kvalitetu života i zato treba početi štedjeti što ranije pa da ne ovisiš o mirovini ili djeci.
Kristina: Lješnjaci su bili jedna dobra ideja prije cca 15 godina, ali za njih treba opreme, puno fizičkog rada i vremena kojeg nitko od nas nema dovoljno, pa se od toga polako odustaje. Da, uz firmu za pripremu i provedbu EU projekata, vodim portal, investiram u nekretnine koliko mogu, također redovito investiram u svoje znanje jer mi to u mojem poslu stvara određenu konkurentsku prednost i stvara nove prihode.
Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, no imam i certifikat za voditelja pripreme i provedbe EU projekata, stručnjak sam za javnu nabavu, pretprošle godine sam završila i specijalistički poslijediplomski studij Poduzetništvo i EU fondovi. Redovito ulažem u svoja znanja u financijama, prodaji, pregovaranju…
Nedavno sam upisala i francuski. Ok, ovo zadnje nije investicija, ovo je gušt. 😊
Kristina: Proizvodi mi nisu previše važni. Volim kupiti malo i kvalitetno. Inače, obožavam sport, boravak u prirodi, putovanja, kvalitetna druženja s kvalitetnim ljudima – kao što su retreati Žene i novac. Tamo se družim sa sebi sličnim ženama poduzetnicama, koje znaju što žele i znaju kako do postići.
Koristim svaku dobru priliku za putovanja, makar i kratka, glavno da vesele. Volim otići na neki dobar koncert, predstavu u kazalište, često planinarim, a tri puta tjedno treniram savate boks.
Foto: Kristina Androlić
Kristina: Da. Često me bocne neka priča iz medija i samo uplatim donaciju bez puno razmišljanja. Redovito doniram Crvenim nosevima, Unicefu, SOS dječjem selu, podržavam lokalne udruge. Nije možda puno, ali doniram kad i koliko mogu u svrhe koje mislim da su bitne.
Kristina: S novcem sam nekako uvijek bila oprezna. Moji roditelji su nastavnici, dakle imali su prosječna primanja, no uvijek su nešto uspjeli uštedjeti. Učili su me da uvijek treba pametno s novcem i da se nikad ne treba razbacivati. Tata je znao reći: štedi koliko možeš, makar 100 kuna mjesečno. To je puno više nego ništa.
Nekad su se stvari popravljale, a hrana se nije bacala. Prilično ekološki rekla bih, trebalo bi vratiti to vrijeme.
Osobno, nisam nikad ulijetala u nikakve dugove, kredite, ništa slično. Nikad nisam bila u minusu na tekućem računu, a u shoping ne idem bez popisa i konkretnog cilja. Moj način kupovine je: napravim popis, uđem u trgovinu, kupim i izađem. Prilično sam racionalna s novcem. Ponekad, kad se želim počastiti, odem u parfumeriju i kupim si neki parfem koji mi u tom trenutku super miriši. Eto, imam i ja neki svoj gušt. 😊
Kristina: Ne brini. Na dobrom si putu. Uvijek sve na kraju ispadne dobro.
Kristina: Prvo štedi, onda troši. Nikad ne troši više nego imaš. Nikad ne kupuj osnovne stvari na dug. Deda je znao reći: štedi se kad imaš, a ne kad nemaš.
Moja baka, koja je sad u 99 godini je uvijek nešto uštedjela. Nikad nije imala puno, ali uvijek je imala nešto sa strane. Znam da je prebacivala iz dinara u marke, kasnije kune u euro i obrnuto, pa je i na tečaju znala zaraditi. Očito se način upravljanja novcem prenosi s generacije na generaciju.
Kristina: Od cca 2 godine starosti znali bi ići sa mnom u dućan i prije nego smo ušli ja sam rekla: možeš odabrati jednu stvar. Tu jednu su i dobili. Ako bi uzeli više, morali bi ostalo vratiti jer dogovor je dogovor.
Sad kad su malo veći kod sina vidim da je skroz odgovoran s novcem. On već sad zna i zaraditi svoje novce i cijeni novac, ali isto tako zna da novac nije sve u životu. Kćer je manja, ali može joj se objasniti da ne može kupiti sve što vidi. Kad ide sama u dućan, kažem joj koliki joj je budžet koji smije potrošiti na sebe i toga se drži. Mislim da je važno da se djeca od malena uče upravljanju novcem.
Kristina: Na dobrom si putu, samo naprijed i poradi malo na svom samopouzdanju. Jednom mi je jedan direktor veće tvrtke rekao: Kristina, zašto ste Vi toliko skromni? – Eto, na početku karijere sam očito bila previše nesigurna u sebe, nisam se znala izboriti za sebe, nisam se znala nametnuti, ali s godinama se to ipak promijenilo. I dalje sam skromna, ali nisam više toliko nesigurna. 😊
Kristina:
• Možete sve što poželite.
• Nitko vam nije dužan ništa dati.
• Budite ratnice, a ne mimoze koje čekaju konja na bijelom princu da ostvari sve vaše snove.
• Izborite se za sebe i zauzmite mjesto koje zaslužujete. Sve ostalo su izgovori.
Foto: privatna arhiva Kristine Androlić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
