Lidija Ljubas Kerš: Najboljom investicijom smatram ulaganje u poslove i ljude
Lidija Ljubas Kerš licencirani je life coach, mindfulness trenerica, vlasnica agencije Modacom Plus.
Iza sebe ima bogato radno iskustvo, a s 50 godina potpuno spontano odlučila se na zaokret u karijeri. Evo i zašto!
Lidija: Vlasnica sam agencije Modacom Plus koja se bavi grafičkim oblikovanjem i produkcijom print materijala posebno u segmentu POS materijala. Uz POSM, veliki udio u našoj produkciji čine i tiskani korporativni materijali poput brošura, rokovnika, ambalaže i slično. Bavimo se i kreiranjem elektroničkih obrazaca, internetskih stranica, animacija itd.
Tu poslovnu priču smo suprug i ja spojili sa obiteljskom tiskarom Kerschoffset koja je uspješno prisutna na tržištu više od 50 godina i rezultat je rada suprugove obitelji unutar tri generacije-roditelja, supruga, sina.
Foto: Lidija Ljubas Kerš
I sama sam iz poduzetničke obitelji od rođenja. Od 1972.-1992. su moji roditelji imali građevinsku firmu s 30-ak zaposlenih. Htjela/ne htjela proaktivnost, kreativnost i poduzetnički duh je kontinuirano strujao mojim okruženjem. Sa 17 godina sam odlučila povećati džeparac prodajom sladoleda na plaži i haljina od gaze koje sam stvarala uz pomoć mame i prijateljice.
Izlazim iz gnijezda s 19 godina te upisujem Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu. Ta vodenjačica u meni uvijek potiče bunt zbog osjećaja deficita slobode. Mojim se roditeljima 1992.raspada posao kao posljedica rata i pogrešne procjene predratnih ulaganja. Otac odlazi na ratište, a mama na privremeni rad u Austriju kako bi rješila dugovanja i financijski stabilizirala obitelj. Tako na drugoj godini studija preuzimam brigu o 11 godina mlađoj sestri. Meni 20, njoj 9.
Otprilike u to vrijeme započinjem raditi u Hrvatskom narodnom kazalištu i Gradskom kazalištu lutaka Split-od poslova hostese preko marketinga i administracije i kasnije do produkcijskih u GKL-u. Zbog otvorenih poslovnih mogućnosti i nedostatka vremena, na užas mojih roditelja, prekidam studij 1994.godine i fokus mi se usmjerava isključivo na poslovni razvoj.
Desetak godina kasnije opet užasavam svoju okolinu prekidom dugogodišnje veze prilikom koje gubim suvlasništvo na nekretnini u koju sam poprilično financijski uložila. Selim se u Zagreb i ulazim u brak, dolazi dijete, agencija… Ljubav je moćna pokretačka sila. Sad ponovno zaokrećem poslovni smjer, na samom pragu 50ih.
Lidija: Ništa ja nisam shvaćala ni vidjela tada! Stvari su se događale, samo sam se prilagođavala, intuitivno odlučivala i grabila velikim koracima naprijed. Smatram da je prilagodba najveća ljudska sposobnost i preduvjet za uspjeh. Naravno, potrebna je i ideja. Prepoznati, kreirati, educirati se, prilagoditi i realizirati.
Nakon poslovnog razgovora, oduvijek je moje prvo pitanje – Do kada Vam to treba? I kad blagog pojma nisam imala što hoće od mene, uhvatila bih se u koštac s tim problemom, okružila ljudima koji znaju/naučila u međuvremenu i pronašla rješenje. I predala u traženom roku. U inspiraciji sam sistematična i tvrdoglava. Ako nema inspiracije, odlazim.
Lidija: Iako potpuno ne izlazim iz postojećeg posla, trenutačno se moj poslovni fokus većim dijelom prebacuje na coaching & mindfilness za koje sam edukaciju završila kod Tomislava Tomića. To je bila smiješna priča. Prijateljica me nagovorila da ju podržim odlaskom na tu edukaciju, pa rekoh ajde. Iako me cijeli život golica put osobnog razvoja i duhovnosti, u ovo sam se uputila bez prethodnog znanja i interesa, čak pomalo i sa skepsom. I opčinilo me! I opčinjava već nekoliko godina.
Obožavam istraživanja jer mi nude mogućnosti. Shvatila sam kako mi je u ovoj fazi života upravo to potrebno, daje mi prostora za istraživanje i osobni rast, ali isto tako mogućnost da drugima pomognem kroz svoja znanja i iskustva koja sam stekla kroz 50 godina svog dinamičnog života.
S mojim dragim prijateljicama i vašim članicama, Martinom Španović i Renatom Gorički, sam pokrenula platformu s radionicama pod nazivom Coaching&Wine. Kroz naše tri različitosti se trudimo polaznicima približiti uvide i rješenja za lakše donošenja izbora.
U aktivnoj sam pripremi i pokretanja svoje ideje Bridge Coa(chi)nga. Ideja je da prepoznajemo i premošćujemo vlastite nedostatke koristeći osnovne metaboličke izmjene svjesnosti u svrhu postizanja energetske protočnosti, harmonije i osobne transformacije. Pokušavam spojiti shvaćanje svijesti s osnovnim biološko-kemijskim procesima u organizmu i približiti ih ljudima radi boljeg razumijevanja.
Cilj mi je razumjeti kako bi kroz moje edukacije i rad 1:1 drugi razumjeli. Dalje kako Svemir odluči.
Lidija: Moj odnos s novcem je kao bračni odnos. Bez predbračnog ugovora. Ponekad je taj odnos harmoničan, inspirativan, konstruktivan i sadržajan. Ponekad smo pred brakorazvodnom parnicom.
Novac shvaćam i kao dio osobne slobode. Ako ga nemate, uvjetovana vam je sloboda. Smatram da se bez novca može biti sretan upravo zbog prilagodljivosti ljudskog bića, ali su vam sužene mogućnosti izbora. Moj odnos s novcem se s godinama mijenjao. Dok sam bila mlađa shvaćala sam ga kao opterećenje i nešto nametnuto izvana, što je posljedica moga djetinjstva kada sam imala više od vršnjaka zbog većih primanja mojih roditelja.
Voljela sam to skrivati, bilo me je sram. Postala sam punkerica i negirala vrijednost novca. Danas ne razmišljam isto, iako i dalje rado poslušam dobar punk band. Sada rado trošim novac, ali uvijek u okviru svojih mogućnosti. Također ga i cijenim jer mi omogućuje ono što najviše volim – slobodu izbora.
Obožavam putovanja, dobro vino i unikatne detalje – odjevne ili umjetničke koji ne moraju nužno biti skupi. Dosta trošim na svoj vrt, moj raj koji uspoređujem s filozofijom jer mi istovremeno odvraća pažnju od gluposti i tjera me na promišljanje.
Volim i poklanjati, posebno dobre edukacije. A ponekad novac potrošim i iz čistog trenutačnog hira. Znate ono – kaos vlada, a ja se godinama spremam da ne uradim ništa. 🙂
Lidija: Od djedova nisam puno naučila jer su preminuli dok sam bila mala. Od baka sam naučila da se upornost, sistematičnost i dugoročno planiranje uvijek isplati. Obje su ostale mlade udovice s mnogobrojnim obavezama i sve su uspjele posložiti u životu, iako uz mnogo odricanja. Jedna od baka je znala reći: i udarac nogom u guzu je korak naprijed.
Od roditelja sam puno naučila o novcu i poslovanju. Naučila sam kako je za posao potrebna ideja, strast i upornost, a novac će doći. Naučila sam da na tom stvaralačkom putu nema prostora za strahove bez obzira na okolnosti. Isto tako sam naučila da sve pada u vodu bez prilagodbe i izlazne strategije.
Naučila sam da uvijek mora biti novca sa strane. To sam naučila iz njihovih i svojih pogrešaka. Lijepo je i potrebno ulagati u posao koji volite, ali isto tako je potrebno zaštiti svoje investicije.
Lidija: Uzmi više. Jer ti pripada. I nemoj da ti je neugodno.
Lidija: Kako ne! Kardinalne! Divna žena i prijateljica Violeta Vran je dobro detektirala moj cjelokupni problem, pa tako i s novcem – ti se usudiš i svima vjeruješ, u tome je problem. Znala sam pogrešno investirati novac i vrijeme.
Ne bih više samostalno investirala u fondove i dionice jer je to za mene međuzemlje koje ne razumijem. Jednom učinjeno, lekcija savladana. I dalje smatram da je za mene najbolja investicija ona u poslove i ljude, ali stvar je ispravne procjene.
Kada ne slušam intuiciju, griješim.
Lidija: Drage žene, samo osvijestite koliko ste divne i sposobne, osvijestite da ste kokreatorice života, da stvarate i nosite život u sebi čime ste dio najviše energetske vibracije.
Ne dajte da vas definiraju kako bi vas ograničili – ni nadređeni, ni podređeni, ni muževi, ni ljubavnici, ni prijatelji, ni neprijatelji, a bome niti djeca. Ne činite kompromise, jer kompromis je nedostatak rješenja za sve uključene strane.
Pronađite rješenje. Financijsko. Za sebe.
Foto: Privatna arhiva Lidije Ljubas Kerš
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
