Maja Jelisić Cooper: Ponašala sam se poduzetnički i dok sam radila za druge, uvijek s visokim ciljevima ispred sebe
Donosimo vam jedan zaista inspirativni intervju s poznatom, uspješnom poduzetnicom Majom Jelisić Cooper.
Maja kaže kako je oduvijek razmišljala poduzetnički, a do sad je pokrenula mnogobrojne projekte i firme. Jedan od njih je Klasik TV, a trenutno i poznati DOXTV – na čijem ulasku u Hrvatsku trenutno i radi. Maja ne samo da je nizala uspjehe na području poduzetništva, već je i preuzimala rizike na području ulaganja u razne fondove, dionice i tuđe biznise.
U nastavku pročitajte više o njenom poduzetničkom putu te tajnama ulaganja novca.
Maja: Mislim da mi je poduzetnički mindset u krvi…
Još sam u srednjoj školi prodavala novine prije/poslije škole (Studentski list i Polet) i bila sam tada među prvim srednjoškolcima koji su uopće radili i zarađivali džeparac, a još rjeđe koji su to činili kao kolporteri. Bili su tu i ljetni poslovi upisivanja podataka u baze podataka vjenčanih/umrlih, pranja šajbi na benzinskoj pumpi… Sve pionirski poslovi koje su tek pokoji školarci i studenti radili u ono vrijeme.
Kasnije vođenje turističkih grupa po svijetu, pa prevođenje u svojstvu sudskoga tumača do izleta u korporativne vode na managerskim pozicijama uz vođenje start-up projekata unutar firmi, pa do konačnog povratka u poduzetništvo.
Ponašala sam se poduzetnički i kada sam radila za druge, uvijek s visokim ciljevima ispred sebe kakve sam si često sama postavljala, te brigom za ostvarenje istih uz optimiziranje troškova, kao da je firma moja, pritom nemajući ni interesa ni sklonosti za korporativnu politiku.
To je dovelo do toga da sam zajedno sa suprugom pokrenula i vodila agenciju za mobile marketing iliti marketinške aktivnosti putem mobilnih tehnologija (SMS nagradni koncepti, sadržaji za mobilne telefone i slično).
U ono vrijeme, ta industrija je bila tek u začetku, pa smo se brzo širili i profilirali kao jedan od vodećih pružatelja usluga s dodanom vrijednošću i distribucije sadržaja za mobilne telefone u regiji s uredima u tri zemlje.
Premda sam ja bila poduzetnica, a suprug aktivni dioničar uz siguran posao, usponi i padovi u toj vrlo dinamičnoj industriji uz promjene tehnologije, regulative i recesiju, sve u isto vrijeme, bile su gorko, ali iznimno korisno iskustvo za oboje.
Maja: Prethodno iskustvo i znanje licenciranja sadržaja, suradnje s operaterima, a onda i to što smo krenuli nabavljati filmski sadržaj iz regije za videoteke operatera, uslugu koja je još bila u povojima, doveli su do toga da u trenutku svjetske financijske krize spojimo sva stečena znanja i iskustva i zaključimo da je pravi trenutak za takav proizvod.
Iskreno, bili smo primorani brzo reagirati prije pada u ponor.
Oboje smo puno pričali o tome što napraviti, a tada sam bila u visokom stupnju trudnoće (imali smo dva kredita) pa se dobro sjećam trenutka – ja pred odlazak na porod, a suprug me pita koliko mi uopće imamo toga sadržaja, imamo li dovoljno za kanal – dva mjeseca nakon toga sam već prezentirala koncept kanala jednom operateru.
Njemu je ideja kanala sa starim klasicima bila vrlo bliska s obzirom na to da je on Amerikanac, a u Americi je po filmskim klasicima bio poznat kabelski kanal Turner Classic Movies (TCM) koji prikazuje stare hollywoodske filmove.
Premda je naša ideja bila okupiti filmove iz cijele regije i to ne samo dugometražne igrane, nego i odlične kratkometražne filmske forme, kao i dokumentarce i serije, što je ipak bilo drugačije od TCM-ove ideje, ali bili su dobra inspiracija.
Prepoznali smo da postoji nostalgija za filmovima uz koje sam ja i moje, te starije generacije odrastali, a nisu se mogli gotovo dva desetljeća nigdje gledati u Hrvatskoj. Bilo je dosta filmova i bunkerirano.
Meni se uvijek činilo da unatoč svemu negativnom što je rat donio na ovim prostorima kao i svim razlikama, da postoje dvije svijetle točke – glazba i film koje povezuju ljude i vraćaju ih u mnoge sretne trenutke odrastanja te pritom ne poznaju regionalne granice.
Stoga nam je otpočetka ideja bila izgraditi Klasik TV kao glavnu platformu za distribuciju i promociju lokalnoga i regionalnoga filma sa snažnom kulturološkom komponentom educiranja mlađih generacija i uveseljavanja starijih bogatom filmskom građom, u čemu smo, vjerujem, i uspjeli.
Klasik TV je danas nakon jedanaest godina od svoga lansiranja prepoznat kao sinonim za domaći film iz Hrvatske i cijele regije. Ponosni smo na uspjeh koji i dalje postiže.
Maja: DOX TV je ideja koju sam željela više godina realizirati, a u par navrata smo bili vrlo blizu, no okolnosti nam ipak nisu išle na ruku.
Kada je došlo do prodaje Klasika prije nešto više od dvije godine, a istovremeno se otvorila prilika za dokumentarni kanal, nisam dvojila bez obzira na kratke rokove i paralelnu prodaju.
Koncepcija ovog, drugačijeg, dokumentarnoga kanala je spoj nagrađivanih dugometražnih dokumentaraca kakve možete gledati na Netflixu te kod nas na ZagrebDox festivalu i najboljih televizijskih dokumentaraca i serijala iz cijeloga svijeta, uz uvrštavanje i kvalitetnih domaćih dokumentaraca koji se uklapaju u program.
Uz cilj izgradnje snažne baze za stvaranje kulturološki jakog eko sistema dokumentarnoga filma u regiji, s ulaskom u odabrane koprodukcije te pokretanje društveno odgovornih projekata kakav smo već lansirali u Srbiji pod nazivom Neću da ćutim.
Taj je projekt u već nekoliko regionalnih marketinških natjecanja uvršten u finale, a dok ovo pišem neslužbeno saznajem i da je osvojio prestižnu nagradu.
Kanal je trenutno prisutan na tržištima Srbije, BiH i Crne Gore na gotovo 1.5 milijuna kućanstava, a s veseljem mogu najaviti da će do kraja godine i gledatelji u Hrvatskoj moći uživati u odličnim dokumentarcima na DOX TV-u.
Maja: Firmu je idealno prodavati kada je na vrhuncu jer tako možete postići najbolju cijenu, ali istovremeno je važno ostaviti dovoljno prostora za daljnji rast, kako bi kupac vidio da ima još potencijala za dobar povrat investicije – odnosno značajno povećanje njene vrijednosti.
Mi smo radili s financijskim i pravnim savjetnicima, stručnjacima za M&A (Spajanja i Akvizicije) i to bismo uvijek preporučili svakome tko prodaje firmu jer je prodajete samo jednom pa bi bilo šteta propustiti postizanje najbolje cijene zbog troška koji bi se u konačnici trebao višestruko isplatiti.
Osim toga, uz prodaju se vezuju razne obaveze i osiguranja za slučaj da kupac naiđe na nešto neočekivano (ne nužno vašom krivicom) nakon preuzimanja poslovanja.
Kako bi se kao prodavatelji zaštitili od takvih situacija i bili što manje izloženi, trebate adekvatnoga stručnjaka, treću stranu da vas zastupa i bitno olakša pregovore i post-prodajni period. To je posebno važno ako se od vas traži i vi pristanete još neko vrijeme ostati voditi firmu.
Puno je lakše (pa čak i kada ste kao vlasnik stručni u M&A području, što je slučaj s mojim suprugom koji je vodio investicijske fondove i osnovao svojevremeno i svoju vrlo uspješnu M&A firmu, prije nego se ponovno vratio vođenju investicijskog fonda) kada imate in between osobu isturenu kod pregovora koji su često kompleksni i dugotrajni te mogu imati razne uspone i padove, a cilj vam je da uspješno finalizirate prodaju i mirno spavate.
Foto: Maja Jelisić Cooper sa suprugom Jonathanom Cooperom
Maja: Iskreno, najveći izazovi su oni koji su van vaše kontrole i koji su nepredvidivi – prijetnje poslovanju na koje ne možete prethodno utjecati.
Primjerice, kada dođe do situacija kao što su promjene regulative ili promjene tehnologije ili pak velike financijske krize (sva tri gotovo istovremeno smo imali u jednom od naših biznisa) ili svjetske pandemije (svi su se muzeji preko noći zatvorili pa smo mi ostali bez prihoda iz franšiznoga poslovanja).
To su sve nepredvidivi vanjski faktori koji su veliki izazovi i na koje morate moći promptno i adekvatno reagirati.
Tu su i neke druge situacije redovnog poslovanja koje smo iskusili – npr. kada neočekivano izgubite veliki distribucijski ugovor ili veliki katalog (slučaj iz TV posla), pri čemu opet ne možete imati vremena za jadikovanje, nego morate brzo analizirati situaciju i još brže djelovati.
Maja: Kod ulaganja je bitno diverzificirati i nikada ne stavljati sva jaja u istu košaru
Tako da, s jedne strane ulažemo u razvoj naših biznisa, ali investiramo i u tuđe biznise za koje vjerujemo da imaju potencijala i da ih vode ljudi koji ga mogu ostvariti, a ulažemo i u dionice, fondove, te nešto i u nekretnine.
Maja: Naša štednja je prvenstveno bazirana na ulaganjima.
Primjerice, štedimo za edukaciju za djecu ulažući u fondove koji imaju program ulaganja za edukaciju (odredi se ciljani iznos, vremenski period do odlaska na fakultet i znate koliko godišnje trebate uplatiti kako bi se taj iznos kroz godine višestruko uvećao i došao do ciljanog iznosa koji je onda odbitak od poreza ukoliko se u tu svrhu iskoristi).
Također, investiranje u tzv. ETF – pakete dionica, npr. S&P 500 ili ETF-ovi po pojedinim sektorima, kojima se umanjuje rizik ulaganja u pojedinačne dionice, a godišnje imaju stabilan prinos.
Takvo ulaganje funkcionira po principu složenih kamata i uvećavanja inicijalno uloženoga iznosa za godišnji prinos i tako povećani iznos se svake godine povećava za godišnji prinos i povrat multiplicira – što dovodi do značajnog iznosa na kraju perioda, a veći je što ranije krenete u takvo ulaganje/štednju.
Zapravo je najlošiji način štednje čuvati novac na banci. Novac treba upogoniti da za vas radi i dugoročno vam ostvaruje prihode.
Maja: Uložila sam u životno osiguranje, koje danas smatram lošom investicijom, jer sam shvatila da, umjesto što sam svake godine uplaćivala osiguravajućoj kući, mogla sam toliko uložiti u npr. ETF-ove pa bi nakon istoga perioda imala neusporedivo više.
Takva ulaganja s vašim novcima rade, između ostalog, osiguravajuće kuće kojima uplaćujete životno osiguranje pa sebi ostvaruju značajan prihod, a vi dobijete mrvice.
Na našim područjima, u vrijeme prije 15-20 godina, nije bilo istih mogućnosti ulaganja i štednje kao što je to danas.
Ljudi su kod nas većinom naučili ulagati u nekretnine, što također može biti vrlo dobro, no treba paziti da sva ulaganja ne idu samo u tom jednom smjeru jer ste tako izloženi većem riziku.
Osobno smatram da treba izbjegavati svaku ovisnost o samo jednoj vrsti prihoda, a u slučaju nekretnina nedavno iskustvo više sile (potres), a i neke druge situacije ne tako davne prošlosti, idu tome u prilog.
Naravno, stavljanje novca na banku koji samo sjedi na računu, a ne obrćemo, je također nešto što je čisti gubitak.
Zato smatram kako je iznimno važno financijski opismeniti, odnosno educirati ljude o svim mogućnostima štednje, ulaganja i općenito upravljanja vlastitim financijama, a posebno žene koje su kod nas tradicionalno u podređenom položaju.
Stoga su iznimno hvale vrijedne aktivnosti koje su Žene i novac uspješno pokrenule, a što sam i sama prepoznala.
ŽIN: Budući da surađujete sa suprugom na projektima, ulažete zajedno u biznise – kako balansirate privatno-poslovni život?
Maja: Načelno vrlo dobro funkcioniramo, ali naravno ima trenutaka kada zna biti izazovno – pogotovo kada istovremeno imamo veće stresne situacije na vrlo dinamičnim poslovima koje vodimo (već smo duže vrijeme oboje poduzetnici), a u koje smo oboje isprepleteni bilo zajedničkim ulaganjem, interesima i različitim vidovima sudjelovanja, a ponekada i različitim percepcijama.
Jednostavno je teško ne donijeti doma situacije s posla i ne pričati o poslu, ali kada oboje pretjeramo, brzo shvatimo i dogovorimo se da takve situacije moramo ograniči i izbjegavati.
Vikendima se pogotovo trudimo da vrijeme prvenstveno provedemo obiteljski uz zajedničko vrijeme s djecom, odlaske na izlete, druženja i slično.
Maja: Prepoznavanje dobre prilike, strast u tome što radite, znati se dići kada posrnete i – ustrajnost.
Foto: privatna arhiva Maje Jelisić Cooper
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
