Marijana Perinić: Novac iskoristite do krajnjih granica, okruženi voljenima i radeći ono zbog čega vam duša titra
Razgovarali smo s Marijanom Perinić – imitatoricom, voditeljicom i komičarkom, autoricom zbirke kratkih priča sa stand-up comedy nastupa poznatijom pod nazivom Gore ne može te knjigama Šaka suza, vrića smija, Jesi online? i Raskržje za čiju se truneju po Hrvatskoj upravo sprema.
Što nam je otkrila o odnosu s novcem pročitajte u nastavku!
Marijana: Ako ne cijenimo sebe, nećemo niti druge pa tako niti kada je posrijedi naš ili tuđi rad.
Dakle, pravo pitanje bi bilo – zašto ne cijenimo sebe? Odgovor bi trebali dati stručnjaci, a ja iz svog iskustva mogu reći da svijetom hodaju pogubljeni ljudi, sa okorjelim osjećajem bezvrijednosti, kojeg kompenziraju na sve moguće načine pa tako i kroz omalovažavanje tuđeg rada ili djela, samo kako bi uzdigli sebe, odnosno sliku svoju, jer im je to, barem kako ono to misle, jedini način da prežive bez da zarone duboko u sebe.
Marijana: Novac mi dođe kao dečko. Ponekad se volimo, častimo, mazimo i pazimo, putujemo zajedno, bude nam baš lijepo, a ponekad je svađa, a ponekad tiha misa.
Šalim se, naravno. Volim ga imati taman da sam sretna, ni previše ni premalo. Previše vodi u obijest, a premalo u očaj. Taman je savršena bilanca da u njemu možeš opušteno uživati, a ne ga se grčevito držati.
Ti s njim trebaš upravljati, a ne on s tobom, jer jednom kada ti postane centar svijeta i jedini smisao, znači da si život potratio.
On je tvoj sluga, a ti se njegova gazdarica, zapamti to.
Marijana: Od baka i djedova sam naučila da ga se daje za poklon kada nemaš pametnije ideje, a od roditelja kako bi svakako trebalo štedjeti za crne dane. Što se pokazalo kao odličan savjet za vrijeme lockdowna, kada sam preko noći izgubila sve angažmane, a troškovi su i daje stizali na naplatu.
Mislim da bi svatko trebao štedjeti, naravno u skladu sa svojim mogućnostima, jer nikad ne znaš što ti život nosi.
Primjerice, tko normalan je ikada mogao, i to u najluđim scenarijima, misliti kako će nas neki virus zezati pune dvije godine? Ekonomski, poslovno, emotivno i psihički.
E pa upravo zbog ovakvih situacija bi uvijek trebalo imati nešto sa strane.
Marijana: Naravno, svaki put kada je kriza.
Rad za sebe je kao EKG. Malo gore pa malo dolje pa ajmo nanovo. U svakom slučaju mi nikada nije dosadno.
Kad radiš za druge prednosti su što imaš ekipu, sigurnu plaću i ostale beneficije. Dakle, imaš sigurnost, ali ne i slobodu.
Ja u zadnjih devet godina, od kada radim za sebe, svjesno biram da mi je sloboda u odnosu na sigurnost daleko važnija, što nužno ne znači je ta priča za svakoga. Bitno je sam sebi biti dosljedan.
Marijana: Imam svoju tekicu u kojoj na mjesečnoj bazi radim tablicu, s lijeve strane su troškovi, a s desne su prihodi.
Ne kompliciram previše po ovom pitanju jer znam da desna strana mora biti teža na vagi i točka. Imam tu sreću što mogu raditi osam različitih zanimanja, od voditeljstva, komedije, organizacije, produkcije, pisanja i slično pa nekako uvijek sebi nađem posla.
Zbog ovog su me mediji i prozvali najsvestranijom Hrvaticom, a ja to smatram blagoslovom. Neko vrijeme sam čak mislila kako bi se trebala za neko područje specijalizirati, ali mislim da bi to bila sabotaža mojih talenata.
Ja jednostavno sve to što radim i volim, jer sam sve svoje hobije pretvorila u poslove na kojima danas i zarađujem.
Kako sam nedavno renovirala stan, ovo mi trenutno nije opcija, ali čim isplatim sve rate, krećem sa štednjom, evo danas sebi to svečano obećavam.
Marijana: U sebe. Učim strane jezike, istražujem digitalni marketing, idem u školu za osobni razvoj.
Dodatno, na svako putovanje gledam kao na investiciju, a ne kao na trošak, jer je nevjerojatna količina dobroga kojeg dobiješ kada se vratiš doma s puta.
Investicija nužno ne mora biti financijska, bitno je da daš svoje vrijeme te da iz tog poteza dobiješ puno više nego što si uložio i da si na koncu zadovoljan.
Foto: Marijana Perinić
Marijana: Naravno, ovisno o životnom razdoblju i okolnostima. No, ja sam tip žene koja nikada ne krivi okolnosti, već zastanem i upitam se Što ja svojim rukama i mozgom mogu dodatno napraviti da se iz ovoga izvučem?
Meni je kriza gorivo za pomak. Kerozin. Imam pravo kukati ravno jedan dan, ali zato je već sutradan akcija. Nije ni čudo što mi se firma zove Hiperaktiva.
I onda kada dam svoj maksimum, ma i više od njega, život me nagradi sa novcima, koju su samo nuspojava za moj trud, nikada krajnji cilj ili jedini povod.
Marijana: Ne planiram tako daleko, jer se vodim onom poznatom Mi planiramo, a Bog se smije. No, u mašti se vidim da živim u mojoj Dalmaciji, pišem knjige, pijem vino, putujem i uživam.
Ili sam u staračkom domu sa svojom ekipom, a to nikako ne može biti loša opcija.
Marijana: Danas ljudi općenito imaju osjećaj manje vrijednosti, ali to nema veze sa spolom već sa odgojem, odnosno sa situacijom kako su prošli davno u djetinjstvu. No, to ne smije biti opravdanje zbog kojeg se ne mičeš s mjesta do kraja života, već povod da se osobno razviješ i da iz toga nešto naučiš te da to isto ne ponavljaš sa svojom djecom.
Onaj tko sebe voli i cijeni na zdrav način, ponavljam bez obzira na spol, taj istinski pozna svoju vrijednost i nije mu problem reći koliko njegov trud košta. Taj nema problema niti sa granicama i zna se postaviti u svim situacijama, bez imalo krivnje i grižnje savjesti.
Kada bismo odgajali djecu da se vole, cijene i poštuju, tada bi već sutradan svijetom puno rjeđe hodali odrasli ljudi koji ne znaju naplatiti svoje vrijeme, rad i trud.
Marijana: Možda od priznavanja samome sebi da se dovoljno ili nimalo – ne cijenimo.
Samopromatranje je uvijek dobar početak. Ali ne smije ostati na tome. Nema promjene, bez akcije. O da, i mora biti neugodno, jer ako nije onda nešto ne radimo kako treba.
Marijana: Oko ničega u životu pa tako i oko novca ne gledam da je nešto bila pogreška, promašaj ili kriva odluka.
To je sve put koji moram proći da bi danas bila bolja osoba. Bitno je uspoređivati sebe sa samim sobom, nikada sa drugima.
Marijana: Da više uživa i manje se nervira. I da sluša samo i isključivo svoju unutarnju mudrost.
Marijana: Bitno je da radite ono što volite, ono u čemu do krajnjih granica uživate, a novac će doći kao nagrada za vaš trud i za vaše vrijeme koje je, osvijestite to, ne povratno.
Nema tih novaca koje mogu kupiti vrijeme koje je potrošeno uzalud. Pobrinite se da ga iskoristite do krajnjih granica, okruženi s vašim voljenima, radeći ono zbog čega vam duša titra.
Foto: Privatna arhiva Marijane Perinić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
