Razgovarali smo s Marinkom Franulović, investitoricom, poslovnom anđelicom i jednom od suvlasnica portala Žene i novac. Odrastanje na otoku Korčuli i više od dvadeset godina rada u inozemstvu zaslužno je za bogato iskustvo i etičnost za koju se zalaže. Ovo je njena priča…
Foto: Marinka Franulović
Marinka: Već više od pola godine bavim se investicijama preuređujći dvije manje nekretnine na otoku Korčuli. Upravljam gradilištima i jako puno učim o građevini! Cijele dane provodim s majstorima što zna biti i zabavno i zahtjevno. Majstori na otoku su slični rock zvijezdama, ljudi su presretni kad im se obrate ili npr. jave na telefon. Sve bi učinili da dobiju njihovu pažnju i da ih zadrže te im opraštaju mnoge zvjezdane mušice. Ogromna je potražnja za njima i oni diktiraju pravila. Kao i u svakoj profesiji, ima ih svakakvih i vrhunskih i aljkavih.
Također, sređujem i papirologiju vezane za te nekretnine upisom u zemljišne knjige. Ovakve procedure na otocima mogu trajati desetljećima. Rekli su mi da sutkinja zadužena za moj predmet trenutačno rješava zahtjeve iz 2021. godine! Zbog sporosti sudova na otocima ljudi ne mogu lako postati legalni vlasnici svojih parcela. Mnogi odustaju od legalnih puteva te grade bez dozvola, a onda bespravno izgrađene objekte legaliziraju. Ironično je da se takvi predmeti često brže rješavaju nego oni koji idu regularnom procedurom.
Zimi je otok jedno veliko gradilište. Kako se većinom grade kuće za odmor, bojazan je da ćemo postati otok koji živi samo u sezoni. Moja želja je da otok živi kroz čitavu godinu i bude održiv.
Što volim raditi? Volim raditi u poticajnom timu s kreativnim ljudima. Bilo što.
Marinka: Planovi su mi živjeti i raditi u Hrvatskoj nakon podužeg skitanja po svijetu radeći. Registrirala sam i polako pokrećem svoj OPG.
Korčula je jedan prekrasan otok koji treba balans između ljetne turističke ludnice i zimske izolacije koja može biti prekrasna, ali i jezovita. Mislim da život na udaljenijim hrvatskim otocima je optimalan za ljude intrizične motivacije.
Vrijeme na otocima teče drugačije nego na kopnu. Imponira mi što otok vode uspješne žene, a ima i mnogo izvrsnih žena poduzetnica. Korčula je uvijek bila otvoren otok koji je lako i srdačno dočekivao ljude. Bio je i bit će vrhunska turistička destinacija, ali mi je moramo pravilno brendirati.
Gosti će nam biti onakvi kakve ćemo zaslužiti kao domaćini. Da bi turistima bilo dobro, prvo nama mora biti dobro u sredini u kojoj živimo. Treba voljeti zrak koji udišemo, zemlju koja nas hrani i more koje nas kupa. Turizam mora biti nusproizvod te ljubavi, a ne jedini cilj i svrha.
Marinka: Prije godinu dana sam se vratila u Hrvatsku nakon dvadeset i tri godine provedene u raznim zemljama svijeta. Podizala sam obitelj i uglavnom radila za međunarodne organizacije i diplomatska predstavništva. U OESS-su (Organizaciji za sigurnost i suradnju) sam, između ostalog, radila i na poticanju ženskog poduzetništva.
Nakon što se mnogo puta seliš iz jedne zemlje u drugu, izgubiš privezanost samo za jedan kraj. Moj dom je tamo gdje želim biti. To može biti bilogdje. Svugdje je lijepo ako znaš sebi stvoriti nekoliko malih izvora sreće. Ipak, jako volim Hrvatsku i doživljavam je kao svoj primarni dom.
No, nije isto je li se u Hrvatskoj posluje u Zagrebu ili na otocima. Manjak radne snage, manjak izbora, izolacija i skupoća je ono što obilježava poslovanje na otoku. Poznajem poduzetnike koji su navedene teškoće okrenuli u svoju korist. Pitajte me za par godina i vjerujem da ću znati bolje reći kako je poslovati na otoku ako još uvijek budem tu. 🙂
Marinka: Moj odnos prema novcu je postajao odgovorniji s godinama. Taj odnos je uvijek bio intuitivan i razigran, a ne matematički. Novac je za mene utjelovljenje energije primanja i davanja. Imamo samo ono što dajemo.
Novac je i emocija. Jako je važno nosimo ili u sebi mentalitet obilja ili oskudice. Novac najviše volim trošiti u doživljaje, podržavajući ljude, ideje i koncepte u koje vjerujem. To je i jedan od razloga zbog kojeg sam postala poslovna anđelica.
Marinka: Najviše sam investirala u putovanja i u svoje obrazovanje kao i obrazovanje svoje djece. Moj sin koji je financijski savjetnik jedne uspješne berlinske firme me nagovorio da investiram i u kripto-valute.
S dionicama sam imala loše iskustvo. Financijska pismenost je uvjet svakog ulaganja. Nastojim kupovati i investirati svjesno i odgovorno razmišljajući o tome gdje i kome u konačnici ide moj novac.
Uvijek ću radije podržati lokalnu krojačicu, nego kupovati poznate brandove u čijim tvornicama rade umorne potplaćene žene. Etičnost mi je uvijek bila važnija od profita. Kako rekoh, investiram i u nekretnine na otoku s ciljem stvaranja pasivnih prihoda. Iako je moj s novcem uvijek bio opušten, nisam kockar po prirodi.
Marinka: U Hrvatskoj i dalje vladaju rodni stereotipi, još uvijek je nedovoljno žena u poduzetništvu i u politici. Žene zarađuju manje od muškaraca, a napuštaju roditeljski dom tek u ranim tridesetim.
Jedna od posljedica ekonomske neravnopravnosti je i nasilje u obitelji. Na Korčuli, npr. neke žene ostaju bez nasljedstva jer ono običajem pripada braći. Mama mi je rekla da su žene bez braće, one koje nasljeđuju reditole. Ja sam, zapravo, reditola. Slični običaje postoje u mnogim zemljama srednje Azije. Ipak, postoje postupna poboljšanja u domeni rodne ravnopravnosti vezane za moći i novac i ja bih htjela da se taj trend nastavi.
Stoga moje suvlasništvo u projektu Žene i novac nije samo investicija, nego i misija. Osjećam se privilegirano da svojim idejama mogu pridonijeti uspjehu izvrsnog tima.
ŽIN: Koje si pogreške napravila dosada s novcem?
Marinka: U formativnom periodu života me zanimala umjetnost i duhovnost, družila se s ljudima koji su s visoka govorili o onima koji trče za novcem i zanimaju ih materijalne stvari. Potiskivala sam interes i odgovornost prema financijama, to mi je bilo nebitno.
Prepuštala sam ključne odluke drugima, lakovjerno. Socijalističko društvo me je dodatno učinilo bezbrižnom i ne sjećam se da sam ikad imala egzistencijalne strahove. Uvijek sam vjerovala da društveni odnosi moraju počivati na socijalnoj pravdi i solidarnosti, a privatni na poštenju i povjerenju.
Kasno sam osvijestila da je moj odnos prema novcu dobrim dijelom formiralo patrijarhalno društvo. Nosimo u sebi ugrađene programe koje tek kasnije osvijestimo i mijenjamo.
Marinka: Možda su mi i rekli, ali nisam čula. Učim iz vlastitih grešaka.
Marinka: Ne sjećam se da sam ikad s njima pričala o novcu. Ipak, usadili su mi neki raskošni osjećaj sigurnosti da ako sve na svijetu pođe po zlu mi ćemo na Korčuli preživjeti od naše zemlje koja se nasljeđuje iz pokoljenja u pokoljenje.
Uvijek će u vrtu rasti raštika i svo to samoniklo bilje koje mi znamo prepoznati. Naći ćemo gljive i šparoge, stvoriti hranu. A ako znaš stvoriti hranu, govorili su, ne treba ti novac. I uistinu, malo je mjesta na svijetu gdje priroda daje toliko plodova kroz čitavu godinu koliko na našim otocima.
Marinka: Moja djeca su potpuno financijski samostalna, a imaju 22. i 23. godine. Složile su im se tako karte da su se jako rano trebali financijski osamostaliti. Mi često savjetujemo jedni druge, planiramo zajedničke projekte. Ponosna sam na njih.
Marinka: Mlađoj verziji mene ne bi pomogli savjeti. Morala sam učiti na vlastitim greškama.
Marinka: Drage žene, obrazujte se, informirajte i radite na tome da budite financijski samostalne i neovisne jer je to super. Portal Žene i Novac je izvrsna platforma za to.
Foto: Andjela Šćepanović
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
