Matea Vuletić: Volim stvarati novac jer mi daje slobodu da uživam u onome što volim, da ulažem u sebe i u svoj posao
Matea Vuletić suosnivačica je OPG-a Mandarinet za uzgoj i preradu agruma. Danas, osim ekološkog voća u ponudi ima i svjetski nagrađivane marmelade od mandarina, limuna, naranči te druge slastice.
Zašto se odlučila na ulogu poduzetnice, kakav je njen odnos prema novcu, ali i što uči svoju kćer, pročitajte u nastavku!
Matea: Prijateljica s faksa me često podsjeti kako sam već tada znala i govorila kako neću biti zatvorena u nečijem uredu od 8-16, već da ću stvarati nešto svoje.
Studirajući u inozemstvu imala sam priliku raditi i vani i svakim novim iskustvom sam si sve više potvrđivala svoj unutrašnji zov i odluku. Okolina je znala osuđivati na način: Što ja znam, nemam pravog radnog iskustva, nikad nisi ništa pravo radila i slično tome. No, nitko nije i ne hoda u mojim cipelama i ne može znati bolje od mene što sam i kako sam, a ako već znam, što ne želim, čemu gubiti vrijeme i ne ići u ono što me veseli i ispunjava.
Moj prvi korak je bio u medicinski turizam, ali nekako taj smjer kod mene nikako nije uspio zaživjeti (ni dan danas ne znam točno što mi je stajalo na putu) te sam sa suprugom tada paralelno započela naš zajednički projekt Mandarinet – na tjednoj bazi dostava citrusa (iz naših voćnjaka) iz Doline Neretve na kućne pragove u Zagrebu i Ljubljani.
Tada, prije skoro 10 godina, smo bili prvi (tzv. runneri) na tržištu koji rade direktne dostave po narudžbi, no vrlo brzo su taj model počeli mnogi kopirati i više nismo bili jedini. To je bilo izvrsno jer su se ljudi u Dolini Neretve trgnuli i uvidjeli da mogu mnogo više no što su do sada radili, a nama je to samo bio dodatni vjetar koji nas je vrlo brzo pogurao dalje u novo, tako da smo otvorili i austrijsko tržište, točnije Graz i Beč.
Uz redovne tjedne dostave, za vrijeme sezone (listopad – ožujak) imam i preradu citrusa u marmelade i slatkiše sve redom nagrađene na prestižnim svjetskim natjecanjima, a trenutno sam u procesu pokretanja ozbiljnijeg i većeg pogona za preradu i sušenje voća na području Zagrebačke županije.
Foto: OPG Mandarinet marmelada od mandarina
Moj osjećaj prema novcu je više da ga stvaram, a ne zarađujem. I s takvim stavom ga uvijek ima(m). Trenutno najveću inspiraciju nalazim u djeci (najvećim djelom u svojoj kćeri), u hrani (posebice slatkom), u sportu i na putovanjima – što u nova što u dobro poznata mjesta, ali uvijek vidim i iskusim nešto novo i inspirativno.
Sve mi se nekako vrti oko hrane i toga da stvorim i pružim rapsodije mirisa i okusa, a kada u to ubacim dašak dječje čarolije i igre, to me posebno ispunjava i nove ideje samo naviru.
Matea: Nisam uvijek imala povjerenje da će ga biti. To je duboko utisnuti zapis u meni, ali s intenzivnim radom na tome, polako, ali sigurno to transformiram. Dugo je to godina i tu su generacije i generacije koje su odrasle u ratovima i gladi. Sve to i mi nosimo u sebi, ali najvažnije je što i kako ćemo s tim, a izbor je samo na nama samima.
Sada uživam stvarajući ga, daje mi slobodu da uživam u onome što volim, da ulažem i u sebe i u posao. Što mu više dozvolimo da kruži bez da se grčevito držimo za nj, to nam se i više vraća, više ga ima.
Matea: Iskreno, nemam fokus na mirovini jer je to model u koji nemam povjerenje. Mnogo više sam u razmišljanju i poslagivanju načina pasivnih prihoda i da novac radi za mene.
Investirala sam samo u zlato i kripto. No, najdraže investicije su mi u mene samu – edukacije, seminari, putovanja. To je ono iskustveno i to ostaje zauvijek s nama.
Matea: Ne mogu reći da je bilo većih, kardinalnih pogrešaka ni s novcem ni u poslu. Sve odluke koje donosim i smjerove koje biram oduvijek idu vrlo intuitivno pa čak kada i na papiru neke stvari izgledaju sigurnije i kao bolji izbor, a mene nešto vodi na potpuno drugu stranu, bitno je da prvo dobro analiziram sebe u tom trenutku kako bi uvidjela jesu li to samo moji snažni otpori ka nečem većem i boljem (jer često stojimo sami sebi na putu) ili to jednostavno ipak nije pravi smjer.
U tom načinu za mene nema greške, ali bitno je da sam iskrena prema sebi i preuzmem odgovornost za štogod da bude. Moje trenutne najveće greške su što mi nedostaje prave akcije i na taj način propuštam prilike.
Matea: Svi su oni bili one stare škole – mukotrpan rad, slomi se od posla i tako dobivaš na vrijednosti, tek tada uistinu nešto zaslužuješ. Štedi i čuvaj siguran posao.
Sve to izazivalo je u meni strah i nepovjerenje u novac, tj. život. Stvaralo mi je opterećenje. Zanimljivo je da se i s očeve i majčine strane u liniji predaka provlači poduzetnička nit koju sam negdje duboko u sebi osjetila kao snagu i podršku da krenem u tom smjeru.
No, najviše sam imala priliku učiti i upijati model svog tate koji je ranih 90-ih godina napustio bankarski svijet i pokrenuo svoj biznis. Bilo je vrlo teško i izazovno razdoblje, a on je tada bio jedini na tržištu sa svojom firmom koja je opremala pekarnice – što sirovinama, što strojevima i gotovo sam sigurna da je upravo on taj koji je pokrenuo lavinu finog i kvalitetnog kruha i peciva koje danas imamo.
Nije mi morao ništa puno pričati. Gledala sam, osjećala i upijala njegovu predanost poslu, ozbiljnost i srčanost, poštenje i osmijeh, ali i trenutke kada treba lupit šakom o stol. Izgradio je izrazito čvrstu bazu, zdrave i čvrste temelje, a firma radi i dan danas.
Mama je imala nešto drugačiji životni put po pitanju posla i novca, dolazi iz bankarskog svijeta. No, ono najvažnije za mene je to da kad god je bilo najteže, bila je ta koja nikada nije gubila vjeru i povjerenje u Život. Za nju je uvijek sve bilo rješivo, ali bila je izrazito važna strpljivost i dosljednost u takvim trenutcima. Zračila je time.
Hvala im svima jer sve to me dovelo da razvijem sebe i svoj stav i danas budem tu gdje jesam i na način koji jesam.
Matea: Sve što sam dobila od svojih predaka nosim u sebi, a tako i moja kćer (plus tatino naravno). Uči po modelu onog izrečenog i onog neizrečenog tako da izrazito pazim koje riječi izlaze iz mene, a još više na ono što i ne izađe uvijek do kraja van.
Volim joj prenijeti novac kao energiju koja je sveprisutna, ne može nestati kao takva već samo kruži. Bitan je protok. Dolazi – odlazi – dolazi. To je život i rast. Što više dajemo, više ćemo imati.
Tek što je naučila sjediti, znali smo joj dati razne novčanice da ih pregledava i opipava kako bi osjetila i fizički da su tu, da ih ima, da novac nije prljav, novac je sretan i ima ga dovoljno za sve nas.
Foto: Matea Vuletić s kćeri
Matea: Nemojte si stajati na putu i dozvolite si biti, biti uistinu živi. Osluškujte se, budite iskreni prema sebi, zatražite i primite pomoć, osjetite podršku.
I znajte da nitko neće i ne smije umjesto vas.
Foto: Privatna arhiva Matee Vuletić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
