Mirela Španjol: Imam privilegiju zarađivati onoliko koliko mi treba za životni stil kojeg vodim
Mirela Španjol poslovna je konzultantica, direktorica i vlasnica tvrtke Ciceron komunikacije specijalizirane za treninge iz područja retorike, komunikacijskih te prodajnih vještina i leadershipa.
Dobitnica je GrandPRix nagrade HUOJ-a za doprinos struci 2017. i autorica prvog hrvatskog priručnika za retoriku Moć uvjeravanja koji je sa svojih 8000 prodanih primjeraka postao domaći bestseller.
Jedna je od predavačica na nadolazećoj konferenciji o novcu, poduzetništvu i investiranju gdje će otkriti kako kreirati vlastiti business autoportret.
Mirela: Zarađujem kao business coach i trenerica poslovnih vještina kroz svoju tvrtku Ciceron komunikacije. Osnovala sam ju prije 18 godina nakon 12 godina rada u SUVAG-u i kratkog boravka kao savjetnica u Ministarstvu eurointegracija.
Tvrtku sam osnovala s namjerom baviti se poslovnom komunikacijom, govorništvom i javnim nastupima i to je i dan danas naš core business u Ciceronu. Međutim, ja sam osobno krenula dublje u bavljenje, ne samo formom i sadržajem javnog nastupa, nego i onime što je unutra, dušom, pa sam tako trenutno najviše posvećena coachingu.
Ciceron je i dalje najviše prepoznat kao prvo mjesto za javni i medijski nastup, komunikaciju i leadership, ali taj dio posla sam u firmi delegirala mojim suradnicima. Srećom, ovo je tema koja svakome treba i kad tad svi se nađu na našim treninzima ili coachinzima, a za dugoročne rezultate u izvrsnosti najbolja je kombinacija.
Sada sam poduzetnica, majka dvojice odraslih sinova koji još studiraju, a bavim se osim poslom, sama sobom. Užvam biti sama, jedan studira u Nizozemskoj, a drugi živi sa mnom, ali imamo veliki stan pa svatko ima svoj prostor. Neprekidno se školujem, nedavno sam stekla certifikat praktičar transakcijske analize.
Redovito obnavljam znanje na poslovnim školama u Njemačkoj, da ne zapustim moju drugu veliku ljubav, germanistiku koju sam davno diplomirala, a nakon fakulteta i boravila na fakultetu za retoriku u Tuebingenu i taj 6-mjesečni boravak odredio je i moju karijeru i dao mi ideju da osnujem prvu tvrtku u Hrvatskoj koja je specijalizirana za retoriku, kao što i samo ime kaže. 😊
Jako volim kuhati, kuhinja je moje igralište za kreativno izražavanje.
Gluma kojom se bavim kao hobijem upotpunjuje sve moje ličnosti ili persone – i one koje javno prezentiram i one skrivene, zaigrane, blesave, razigrane, duhovite, koju ponekad kao poslovna žena nemam uvijek priliku pokazati. Primjerice, na glumi, kad sam u ulozi, mogu pušiti, piti, psovati kad uđem u neku ulogu i to je jako oslobađajuće, nekada moći izaći iz svoje kože. Uđeš jednostavno u drugu ulogu. To savjetujemo i svim polaznicima koji imaju tremu. Mislim, ne da psuju i piju dok prezentiraju, nego da uđu u ulogu i koriste se glumačkim i fonetskim tehnikama koji pomažu u razbijanju strahova. Općenito, strahovi proizlaze iz pretjeranog davanja važnosti drugim ljudima, ali i sebi.
Zatim, odmara me i to što kuću na Rabu koju neprekidno uređujem, iako ju još nisam počela iznajmljivati, ali razmišljam o tome. 😊
Mirela: Baš me psihoterapija naučila tome da imam taj driver budi jaka. Svi mi iz djetinjstva nosimo neke obrasce i tzv. Skriptne odluke koje nosimo sa sobom i koji određuju naše ponašanje. Moja je bila ta da moram biti jaka, da sad ne objašnjavam zašto.
Sve sam to napisala u svom romanu Drugi peron četvrti kolosijek. Ta odluka da budem jaka i da sve moram izdržati jako je utjecala na moje ponašanje, donošenje odluka, preuzimanje odgovornosti. Ali ponekad je ona i teret. Poželim tako biti krhka, nesposobna i plaha, da bi me drugi spašavali, njegovali i tetošili. Ali ne ide mi. Pa onda to pokažem kroz svoj hobi – glumu.
Biti ranjiva, a pritom snažna, e to je ono na čemu radim i to sama sa sobom, ali i svojim klijentima. Pogotovo muškarcima je zabranjeno pokazivati ranjivost, društvo očekuje da su snažni, da sve mogu… I onda se cijeli život lome i u najgorem scenariju razbole. Slično je sa ženama u poduzetništvu.
Mirela: O boljem upoznavanju sebe. Da bismo bili zadovoljni svojim životom, preduvjet je da prihvatimo sebe, ali da bismo to mogli, moramo se bolje upoznati. Taj proces istraživanja traje cijeli život.
Jedna od metoda je i terapijski pravac transakcijska analiza za koji sam se educirala pa sad osmišljavam nove projekte u kojima ću to znanje podijeliti sa zajednicom.
No, u tom projektu kompilirat ću sva svoja znanja iz biznisa u ovih 18 godina poduzetništva + onih 12 koje sam radila kao profesor njemačkog i voditeljica škole stranih jezika SUVAG. Što nas u poslu pokreće, što nas koči, gdje su nam slijepe pjege, što ne vidimo sami, a svi drugi vide, kako biti asertivan/na i jasno artikulirati svoje stavove bez obzira na to što se to nekome neće svidjeti, ukratko, kako se zauzeti za sebe, (što ženama često nedostaje jer ne velimo konflikte), pa do korištenja intuicije u biznisu i poticanja te naše unutrašnje inteligencije uz pomoć edukacijskih karti Points of you, sve će to biti teme ove edukacije koju smatram jednom od najkompletnijih koje sam u zadnje vrijeme ponudila na tržištu.
Želim podijeliti sve svoje znanje sa zajednicom jer mislim da je to naša dužnost, a naročito nas koji smo u svom identitetu prvenstveno učitelji. Takvom se smatram.
Mirela: Ništa se nije mijenjao, osim što ga sad imam više, hvala Bogu. I red je.
Djetinjstvo sam provela gledajući moje roditelje kako se financijski ne snalaze, vječno bez novca iako su imali solidne poslove i plaće. Jedna od odluka koje sam donijela je da nikad neću oskudijevati u novcu.
Volim novac i umišljam si da on voli mene. Možda bi netko pomislio da sam neka bogatašica, no nisam, nego imam privilegiju zarađivati onoliko koliko mi treba za lifestyle kojeg vodim. Školovanja, edukacije, putovanja, uređenje stana, kuće, automobil kojeg volim, MINI. Baš mi ga je bila gušt kupiti, iako svi kažu to je skup auto. Pa što onda? To je brand kojeg želim, originalan i drugačiji i s njim se mogu poistovjetiti.
Ima jedna zanimljiva stvar koja me opet vuče na utjecaj ranog djetinjstva na formiranje ličnosti. Gledajući svoje roditelje kako jedva spajaju kraj s krajem, vjerojatno sam vrlo rano odlučila da to neće biti moj film. I prije nego što sam počela zarađivati, već na drugoj godini faksa dajući instrukcije i po kafićima ljeti na Rabu imala sam uvijek osjećaj da imam novaca. Istovremeno, sa mnom u studentskoj sobi je moja cimerica stalno strahovala da nema novca, a realno imala je puno više od mene.
Zapravo osjećaj imanja ili neimanja uopće ne ovisi o stanju na računu, nego o stanju u mozgu.
Mirela: Jako sam samouvjerena i mislim da ću raditi do zadnjeg daha, pa se ne zabrinjavam oko mirovine. Ionako neću od nje živjeti. Ipak, ulagala sam u treći mirovinski stup, na svoje edukacije sam potrošila kao oveći stan u Zagrebu, na školovanje djece još jedan, a ulažem u nekretnine.
Bez jednog stana sam ostala tijekom razvoda, ali to je bila cijena. Uskoro mi izlaze prva životna osiguranja koja plaćam 15 godina… Rab, pa i Zagreb potencijalno su nekretnine od kojih mogu imati pasivni prihod. Sad sam još lijena za to, jer mislim da to zahtijeva popriličan trud i bavljenje time. Ali jednog dana.
Svjesna sam da ne ulažem dovoljno u pasivne prihode, primjerice online edukacije koje su postavljene na neke platforme i slično. Malo mi je žao, ali opet, znam i zašto. Ja nisam dijete digitalnog doba i moje je ograničavajuće uvjerenje da kruh trebam zaraditi direktno, svojim angažmanom. I što sad? Ništa, čovjek treba živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima, jer inače previše energije troši na utakmicu sa samim sobom. Ne da mi se to.
Work smart, not hard, reći će moji sinovi. Its ok, oni neka po svom, ja ću po svom. To možeš kad voliš ono što radiš, onda nije teško.
Mirela: Isključivo iskustva, putovanja, edukacije i ulaganje u svoje znanje, izgled i mentalno i fizičko zdravlje.
Prilično sam tašta pa si priuštim vrhunske tretmane. Ali ne patim od brandova što se odjeće tiče. Čak sam smanjila jako kupovinu odjeće iz ekoloških razloga, a i nisam ljubiteljica hodanja po šoping centrima. Također volim mijenjati dizajn u stanu u čije uređenje dosta ulažem.
Gluma, putovanja s partnerom, produženi vikendi na Rabu ili u Splitu, dobra hrana, renoviranja životnog prostora… La vita e bella.
Mirela: Što sam u početku poduzetništva štedjela na sebi i ulagala u zajedničke projekte, putovanja i na kraju se osjećala kao bankomat, a da nitko to od mene to nije tražio. Zato sad investiram u sebe. Trebalo mi je dosta vremena da sebi priuštim prvo, pa tek onda drugima.
Ima taj jedan status koji sam napisala kad sam imala edukaciju u Sarajevu u prekrasnom hotelu Pino na Trebeviću. Veljača, snijeg, predivna lokacija. Inače sam, dok su djeca bila mala, odmah nakon treninga prvim avionom jurila doma da im dam pusu pred spavanje. Danas kad ih to pitam, nemaju pojma da me nije bilo i kad sam došla. Radila sam to zbog sebe, a djeca nikad neće znati da sam jurila doma umjesto da ostanem u hotelu i odmorim se ko’ čovjek. Trebala sam svaki puta ostati još jedan dan, priuštiti si spa u tome nekom gradu, otići i prošetati pa se vratiti drugi dan. Djeca ništa ne bi izgubila. To želim naučiti žene danas.
Uglavnom, ostala sam na Trebeviću još dva dana nakon treninga. Ja poklonila sebi. Predivno iskustvo.
Mirela: Ništa. Jer bih opet napravila iste greške. Svatko mora proći tu katarzu i nitko ne sluša druge dok je na putu samospoznaje.
Mirela: Jedan djed je bio stolar, od njega sam naučila kako svojim rukama nešto stvoriti, bio je seoski gazda i zapošljavao ljude. Taj miris piljevine, proizvod u rukama, to je meni primjerice kuhanje. Drugi djed je bio uglavnom boem. Ali roditelji su mi bili rasulo što se financija tiče.
Mirela: Evo baš sam pitala svog starijeg sina da mi odgovori na ovo pitanje za potrebe intervjua. Skoro sam se onesvijestila. Kaže: Ništa. Uvijek smo sve imali, nismo trebali razmišljati o novcu i nemam pojma o vrijednosti novca. Više sam naučio od frenda koji studira ekonomiju. Naučit ću kad počnem raditi.
Majko moja! Uzdanica mi je drugi sin, mlađi, koji studira u inozemstvu pa je naučio baratati novcem i raspoređivati ga. Ali ga se ne usudim pitati da ne dobijem sličan odgovor. Izgleda da smo tu moj bivši suprug i ja tu totalno fulali. No, nije sve u odgoju. Možda će oni biti uspješniji od mene, nadam se, i bez mojih savjeta.
Ovo je bila moja prva verzija odgovora. Međutim, onda mi je Kristina pomogla osvijestiti da sam ih učila primjerom. Nije učenje samo sjesti i pričati o novcu. I to što je David vani i sam se brine o svojim financijama valjda je isto neki dobar roditeljski utjecaj. 😊
Mirela: Donijela bih neke osobne odluke ranije, ne bih davala onima koji me nisu ni tražili i to je sve. Ostalo bih sve ponovila. S guštom!
Mirela: Ja bih samo rekla – usudite se i nemojte dati drugima više nego što ljudi zaslužuju. Vi ste osoba koja zaslužuje da joj dajete naviše i najbolje što možete!
Foto: Privatna arhiva Mirele Španjol
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
