Monika Bombelles Melnjak: Novac nije materija koja će nestati i više me ne brinu moje eventualne pogreške koje sam napravila
Razgovarali smo s Monikom Bombelles Melnjak, poduzetnicom, psihologinjom i voditeljicom Centra za mentalno zdravlje MBM.
Što ljude najviše muči oko novca, ali i zašto često osjećaju toliku mržnju prema njemu, otkrila nam je u nastavku!
Monika: Vrsta posla kojom se danas bavim, uvelike se promijenila unazad dvije godine. Ja sam psihologinja i moj primarni posao i mindset je pomagati ljudima da se osjećaju bolje, da iskoriste svoje potencijale i budu željena verzija sebe. To je nešto čega se i danas nastojim držati, međutim kroz totalno drugačije poslovne zadatke.
Danas sam poduzetnica koja ima svoju malu firmu, Centar za mentalno zdravlje i primarno se bavim održavanjem i razvojem Centra. To uključuje razne poslove od vođenja evidencije klijenata, javljanja na pozive, dogovaranje novih projekata, dogovori s raznim dobavljačima, promišljanje o novim koracima i uslugama, mijenjanje žarulja u uredu i svi ostali administrativno-poduzetničko-kreativni poslovi koji čine svakodnevicu mikro poduzetnika.
Također, primam klijente kao psiholog, ali samo u okviru psihodijagnostičkih obrada. Za sve ostalo naprosto nemam vremena i potrebne energije da bi to radila onako kako jedino mislim da je ispravno raditi s ljudima.
Od svega navedenog najviše volim kreativni dio – razvijati nove ideje, raditi projekte za nove usluge, osmišljavati akcije za te nove usluge i projekte. Prije svega, sebe smatram kreativkom, zatim poduzetnicom, a onda i psihologinjom. A čini mi se da je upravo takva kombinacija moj život učinila iznimno (mentalno) bogatim i zanimljivim sa svakim danom kao novim izazovom kojem se od srca radujem.
Monika: Tema novca dugo je bila zakopana tamo negdje duboko u bespućima moje nesvjesti, što zbog neznanja, što zbog utabanih bazičnih uvjerenja koja su me vodila kroz život. U mojem okruženju na novac se gledalo kao na nešto ne baš poželjno i potencijalno opasno.
Bogati ljudi su zločesti, bogati ljudi najčešće kradu jer kako bi inače došli do svih tih milijuna novaca i kad odrastate uz takve inpute, naravno da se i sami počnete bojati novca i smatrati da je to zapravo neko zlo koje promijeni osobu kad ga ima previše i onda si ti odjednom lopov. To su uvjerenja koja veoma prefrigano egzistiraju u vama; nije to prva pomisao koja vam padne na pamet kad pomislite o sebi kao bogatoj osobi. Možete misliti o sebi na takav način, ali ta uvjerenja čine to da vam zaustavljaju adekvatne akcije koje bi vodile do toga da vi i zapravo budete bogata osoba, jer duboko u sebi smatrate da imati puno novaca nije u redu. I onda je to krug u kojem se vrtite i uvijek imate taman dovoljno novaca za preživjeti.
Kad sam počela raditi na sebi i odlaziti na psihoterapije, doticala sam se raznih tema, međutim do unazad par godina novac nikad nije bio primarna tema. Srećom, radom na sebi indirektno se dotičemo cijelog svog bivstva, a novac je veliki dio nas. Radom na sebi, indirektno sam radila i na temi novca. Smatram da mi je to omogućilo moje prve korake u poduzetništvu, što je dalje vodilo veoma direktnim razgovorima o novcu i otkrivanju svih iskrivljenih mišljenja koje sam godinama nesvjesno njegovala. Tako sam otkrila da novac nije opasan, da ne postoji samo određena vrsta ljudi koja smije i može biti bogata i da imanje novaca neće od mene napraviti lopova i lošiju osobu.
To je naravno bio proces koji je trajao, ali mi je nevjerojatno, gotovo čarobno, kako su se stvari slagale sve jasnije i bolje za mene kroz taj proces. Prestala sam se ograničavati koliko novaca smijem imati, prestala sam odbijati novac od sebe, nemilice trošiti samo da nemam veću količinu novaca uz sebe, već sam počela privlačiti novac. Točnije, prihvaćala sam prilike koje su mi omogućavale veći priljev novaca.
Danas znam da sam još daleko od onoga koliko novaca želim imati odnosno kakav životni stil želim živjeti, ali veoma sam svjesna toga da sam još dalje od onoga što sam mislila o novcu i gdje sam nekoć mislila da je moj plafon.
Foto: Monika Melnjak
Monika: Trenutno mi je u fokusu pokrenuti firmu da na više načina bude samoodrživa, a uz to da si omogućim stambeno pitanje bez nekih velikih kredita. Nekako sam se sa sobom dogovorila da su to prioriteti, a kad ću imati gdje živjeti bez da nekome plaćam rentu, sigurno ću se pobrinuti da si osiguram dovoljno novaca za lagodniju mirovinu.
Monika: Nedostatak istog. 🙂
Osobno smatram da živimo u kulturi gdje ljudi ne vole novac. Gore opisana vlastita bazična uvjerenja o novcu, vjerujem da su mnogima upravo ista uvjerenja o novcu. Predrasude o novcu i bogatstvu su ogromne i veoma osuđujuće. Po mom iskustvu, prvo na što ljudi pomisle kad se govori o nekome tko ima novaca je koju ilegalnu radnju je izveo da je sad bogat; umjesto da se otvorena uma pitamo što je sve ta osoba radila, koje točno akcije poduzimala i na koji način, da je danas bogata?
Većina misli da se novac čarobno stvori preko noći. Ne razumiju proces i put koji vodi ka cilju, taj put je često mukotrpan i spor, ali zbog dosljednosti, jasnoće vizije i vjere u sebe neki ipak dođu do njega. Lakše je vjerovati da se na neki način novac ukrao. Onda imamo lijepo opravdanje za sebe – ja nemam para jer nikad ne bi mogao napraviti nešto ilegalno. Puno je lakše tako misliti i u to vjerovati, nego zapravo raditi na sebi, biti uporan, raditi svaki dan po 10-12 sati godinama i steći novce.
Monika: Razne, no srećom novac nije materija koja će nestati. Njega stalno ima, kruži od ruke do ruke, samo ga trebamo biti spremni prihvatiti. Više me ne brinu moje eventualne pogreške koje sam napravila. Ne žalim za novcima koje sam možda mogla uštedjeti, a nisam, jer upravo dolazi nova minuta, novi sat i novi dan koji su ponovna prilika za zaradit novac.
Monika: Pa nažalost ne baš puno dobrog i prihvaćajućeg. 🙂
Djed i baka po majčinoj strani živjeli su u relativnom siromaštvu, gdje je bilo upravo taman hrane da netko ne ostane gladan, ali nikad dovoljno za čokoladu, novu majicu ili odlazak na izlet. S tom strepnjom i svojevrsnom traumom je majka odgajala i nas. Nije da se žalim da nisam imala dovoljno jer bi to bila laž (sve do švicaraca, ali to je pak druga tema), ali već na početku srednje škole sam počela raditi jer sam shvatila ako želim imati neki luksuz poput Converse starki – da ću si sama za njih zaraditi.
Očeva obitelj pak s druge strane je imala dovoljno novaca za relativno lagodan život, tako da me tu vuče druga strana svojevrsne rastrošnosti i mindseta samo jednom se živi i novac je tu da se troši.
I jedna i druga strana su mi pomogle da razvijem svoje mišljenje i stav o novcu i danas budem tu gdje jesam.
Monika: Mislim da je mlađa verzije mene radila najbolje što je mogla i znala u tom trenutku, a s obzirom da sam trenutno veoma zadovoljna svojim životom, pohvalila bi je i ohrabrila da dalje slijedi svoje instinkte i svoju viziju.
Monika: Dajte sebi malo više kredita. Imajte razumijevanja za sebe, volite sebe i budite upravo vi osoba koja će vas najviše podržavati i poticati, ali i pružati utjehu kad je to potrebno.
Na kraju svega, ti si jedina koja ostaješ uz sebe do kraja života.
Foto: privatna arhiva Monike Bombelles Melnjak
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
