Ima jedna odlična hit knjiga o sreći, željela bih da nam napišeš kolumnu o njoj – nazvala me je nedavno Kristina.
Sreća? Može, moja omiljena tema! – glatko sam pristala.
Znaš ono što o čemu oduvijek pričamo: Sretne ljude u prvom redu čine bliski odnosi s drugim ljudima – nastavila je Kristina.
Moje oduševljenje naglo je splasnulo. Da, sreća jest moja tema. Čak i bliski odnosi o kojima Kristina govori definitivno jesu moja tema, ali ne osjećam se ni blizu kompetentnom tvrditi da su odnosi ti koji me čine sretnom.
Njegovanje bliskih odnosa nije moj forte, dapače. Govoreći o ljubavnim odnosima, svoja najsretnija životna razdoblja smatram ona u kojima sam bila sama. Prijatelji – šačica njih tu je cijeli život, a za nova poznanstva potrebno je puno da ih nazovem prijateljstvima.
Najkomičnije je kad me pitaju koji su mi planovi za vikend, misleći na bogat društveni život koji se doima da živim na društvenim mrežama. Isključiti se od svih i biti sama, čak i bez puno dopisivanja i telefonskih razgovora. Volim mnoge ljude u svom životu, ali nerijetko se moram svjesno nadići kako bih ih nazvala i inicirala druženje.
I takva ja trebala bih tvrditi da je jamstvo sreće u jedinstvu s drugima?
Na moram to tvrditi ja, tvrde to psihijatar Robert Waldinger i psiholog Marc Schultz sa Sveučilišta Harvard, koji su proveli najopsežnije istraživanje o sreći ikad, a koje traje već pune 84 godine. Svoje zaključke objavili su u knjizi Dobar život, koju je u Hrvatskoj izdala Planetopija.
Što, dakle, čini sretan život, ispunjen život? Dobar život? Prema voditeljima ovog harvardskog najduljeg znanstvenog istraživanja sreće ikada provedenog, odgovor na ova pitanja mogao bi biti jednostavniji nego što mislimo.
Jednostavan, ali meni iznenađujuć odgovor glasi: odnosi. Što su naši odnosi jači, vjerojatnije je da ćemo živjeti sretnije, zadovoljnije i općenito zdravije živote. Zapravo, studija otkriva da snaga naših veza s drugima može predvidjeti zdravlje i našeg tijela i našeg mozga tijekom života.
Istraživači odnose nazivaju ulaganjem života. Zapravo, idu toliko daleko da kažu: Dobri odnosi nas čine zdravijima i sretnijima. Točka.
Istraživanje je pokrenuto u Bostonu 1938. godine, a kroz sve ove godine u njemu su sudjelovale tri generacije nekadašnjih mladića: jedne skupine studenata s Harvarda te druge siromašnih mladića iz predgrađa Bostona. Istraživači su tijekom godina redovito ispitivali sudionike o njihovim emocionalnim iskustvima, najljepšim uspomenama na majku i oca, njihove emocionalne veze s braćom i sestrama. Proučavali su njihova duhovna uvjerenja i političke preferencije, njihove odlaske u crkvu i sudjelovanje u aktivnostima zajednice, njihove ciljeve u životu i izvore njihovih briga.
Foto: Pexels
Veze u svim svojim oblicima – prijateljstva, romantična partnerstva, obitelji, kolege s posla, teniski partneri, članovi knjižnih klubova, grupe za proučavanje Biblije – sve one pridonose sretnijem i zdravijem životu. I kao što nam knjiga Dobar život pokazuje, nikada nije prekasno za jačanje odnosa koje imate, i nikada nije prekasno za izgradnju novih.
Iako su romantične veze svakako važne, a to bi mogla biti prva vrsta veze na koju čitatelj pomisli, istraživanje je jasno pokazalo da sve vrste podržavajućih veza poboljšavaju naše živote. Prijateljstva posebno mogu pomoći našoj ukupnoj sreći.
A kako gradimo tople odnose, pitanje je koje je posebno zanimalo i mene.
Mnogima je teško stvarno se povezati s drugim ljudima i upoznati ih. Nije jednostavno voljeti i biti voljen. Katkad je teško suzdržati se od odgurivanja ljubavi.
Kako onda ulagati u odnose? Autori knjige kažu da nam za početak može pomoći – znatiželja. Prava, istinska znatiželja o tome što drugi ljudi doživljavaju veoma je važna u odnosima. Ona pokreće razgovore, kroz njih učimo o drugima i sebi. Još važnije, kad vođeni znatiželjom pokažemo iskreno zanimanje za druge ljude, njima to daje osjećaj da su važni, da ih netko razumije i poštuje.
Ključni trenutak u povezivanju s drugima upravo je onaj kad svoje novo razumijevanje prenosite natrag njima. Ovdje se događa mnogo magije; veza između ljudima postaje čvrsta, vidljiva i smislena. Čuti točno razumijevanje vlastita iskustva koje dolazi od druge osobe, izgovoreno njezinim riječima, može biti uzbudljivo, pogotovo kad se osjećamo otuđeno u društvenom okruženju. Pažnja je naša najdragocjenija imovina, a odluka o tome kako je uložiti danas jedna je od najvažnijih odluka koju možemo donijeti, pišu u knjizi.
Naši izbori o tome gdje ćemo uložiti svoje vrijeme i kako se ponašati prema drugima su važni, osobito u svijetu mnogih drugih privlačnih, egocentričnih opcija.
Prevelika usredotočenost na sebe jedan je od razloga zašto naši odnosi mogu patiti. Ako više brinemo o svojim osobnim potrebama i željama nego o razvoju naših odnosa, možemo donositi odluke koje štete našoj vezi s drugima. Njegovanje usmjerenosti prema van ključni je dio njegovanja dobrih odnosa koji nas podržavaju tijekom života.
Knjiga sugerira da o odnosima razmišljamo u širem kontekstu. Ako sjedite pokraj nekoga u vlaku, zašto ne biste započeli razgovor? To je također veza koja bi vam mogla uljepšati dan. Učiti o strancu, biti ljubazan prema konobaru ili reći nešto ohrabrujuće nekome dok prolazite pored njega, sve to poboljšava našu sposobnost da gradimo odnose i ponekad može imati trenutačne pozitivne rezultate.
Foto: Pexels
Waldinger i Schultz su utvrdili da pokretač dobroga života nismo mi sami već naša povezanost s drugim ljudima. Tako su, primjerice, otkrili da su ljudi koji su bili zadovoljni svojom vezom (konkretno brakom) bili donekle zaštićeniji od uspona i padova raspoloženja – njihova sreća nije toliko opadala u danima kad ih je tijelo više boljelo. Kad su se fizički osjećali lošije, nisu prijavili toliki pad raspoloženja kao pojedinci koji su bili u manje zadovoljavajućim vezama. Njihovi sretni brakovi čuvali su njihova dobra raspoloženja čak i u danima kad su više patili.
Učinak novca, pišu Waldinger i Schulz u knjizi, bazično je važan. Ljudi s visokim prihodima mogu očekivati da će živjeti deset do petnaest godina dulje od onih s niskim prihodima. Studenti harvardskog koledža u prosjeku su imali znatno veće prihode od muškaraca iz siromašnih četvrti Bostona i živjeli su 9,1 godinu dulje.
Međutim, istraživanje Angusa Deatona i Daniela Kahnemana s Princetona iz 2010. godine pokazalo je još nešto – učinak novca na životno zadovoljstvo je ograničen. Nakon što se prihod kućanstva poveća na više od 75.000 dolara godišnje, što je bilo blizu prosječnog obiteljskog prihoda u SAD-u u vrijeme istraživanja, količina novca koju su ljudi zarađivali nije pokazala jasnu vezu s dnevnim izvješćima o uživanju i smijehu, koji su bili pokazatelji emocionalnog blagostanja.
Onima pak koji su zarađivali manje od 75.000 dolara godišnje, veći prihod bio je u korelaciji s više sreće. Kao što su Deaton i Kahneman napisali u svojem istraživanju: S više se novca ne mora nužno kupiti više sreće, ali manje novca povezano je s emocionalnom boli.
I – što iz svega izrečenog mogu zaključiti, naučiti, primijeniti svi oni koji poput mene ljubomorno čuvaju svoj osobni prostor od ulaska drugih ljudi? Statistika, posebno provedena na ovako velikom uzorku i u tako dugom vremenskom razdoblju, nije tek puka brojka. Iskreno vjerujem da ako na svakodnevnoj razini samo malo više otškrinemo svoje srce poznatim i nepoznatim ljudima koji nas okružuju, kumulativno možemo kroz neko vrijeme osjetiti razliku u vlastitoj razini zadovoljstva i sreće. Javit ću vam kako meni ide.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
