Uvijek sam sanjala o tome da sam zaposlena u stabilnoj, velikoj tvrtci, da radim od 9 do 17 sati i da nakon toga ne mislim na posao, da imam šefa koji mi daje zadatke ali ipak dopušta neku slobodu, da znam koliko sam doprinijela tvrtci u kojoj radim (u kunama, ipak sam ja ekonomist),…

Dok sam sve to sanjala, znala sam negdje duboko u sebi da to nije moj put, ustvari znala sam to oduvijek, još od kada smo se kao djeca igrali  direktora, šefova, prodavača, voditeljica, pjevačica, učiteljica…

Oduvijek sam znala da ću biti poduzetnica i to zaista zvuči obećavajuće.

Ali čime da se bavim? Što ja ustvari znam raditi? I što bi bilo profitabilno? I što bi meni bilo zanimljivo, što bi me toliko zainteresiralo da svaku večer budem uzbuđena što je sutra novi dan koji jedva mogu dočekati i u kojem ću uživati radeći to nešto?

Što je to nešto?

U to vrijeme sam pričala sa raznim prijateljima, poduzetnicima, zaposlenicima, poznanicima, usputnim prolaznicima, poznatima i nepoznatima? Odgovor je uvijek bio: pa možeš bilo što.

Što je to bilo što? I kako bi to uopće izgledalo: otvorim firmu, uzmem prostor, dođem ujutro na posao i radim bilo što?

Dugo sam razmišljala što bi to bilo bilo što. Imala sam razne ideje ali ni jedna nije bila toliko dobra i uzbudljiva i ni u jednu nisam bila toliko sigurna da bi se upustila u otvaranje firme. I onda sam uz posao koji sam tada radila, počela se intenzivnije baviti turizmom koji nam je svima u obitelji, kao i brojnim dalmatinskim, a u zadnje vrijeme i ne dalmatinskim obiteljima, bio usputan posao.

Kako sam se intenzivnije bavila tom dodatnom obiteljskom djelatnošću, ulazila sam sve dublje u tu temu i svaki dan uviđala sve više mogućnosti i dolazilo je sve više poduzetničkih ideja. Većina tih ideja su bile neprofitabilne, meni dosadne, teške za realizaciju, neizvedive, neusklađene sa hrvatskim zakonima i tko zna što sve ne. 95 posto tih ideja su bile neiskoristive, ali 5 posto od svih njih su bile dobre, izvedive i korisne, takve da se oko njih isplatilo potruditi.

I tada sam se potrudila, i odabrala za početak jednu koja je bila dovoljna za otvoriti tvrtku. I tako je počelo.

Danas nakon deset godina poduzetničkog staža razumijem što je to bilo što. I zaista je dovoljno odlučiti se za poduzetništvo i zaista možeš raditi i zaraditi radeći bilo što.

Kako uspjeti radeći bilo što?

Bilo što mora biti nešto što volimo raditi, u čemu uživamo, ali onako istinski, kada vam prođu sati i sati a vi mislite da su u pitanju minute. Kada vam netko mora napomenuti da je dva sata ujutro, a da vi još radite. Kada vam je veći užitak subotu navečer povesti za kompjuterom, u radionici ili nečemu nego izaći u subotnji provod. Kada se pitate je li vi ustvari radite ili se zabavljate.

Kad tako nešto pronađete, e onda je to – to. Možda o tome ne znate ništa, samo vam se to nešto sviđa.

Nemojte slušati: ali ti nisi to uopće završila, nije to tek tako, ti ne znaš ništa o tome, imaš previše/premalo godina za to, to nije ništa novo, nije to neki posao, tko će ti platiti za to, to je preskupa ideja, nemaš ti novaca za to… Sve se može naučiti, o svemu postoje tutorijali, članci, knjige, ljudi koji su spremni podijeliti iskustva, poticaji…

Najvažniji ulog je vrijeme i strast. Ako ste spremni istraživati sa strašću i duboku ući u temu, nakon nekog vremena ćete postati stručnjak za to područje. Ako niste, nema tih novaca, znanja, iskustva, škole, profitabilnosti koja će vam pomoći. Osim sebe, ne slušajte nikog i ništa, naš unutrašnji glas je jedino što moramo slušati.

Negdje sam davno pročitala tajni ključ kako naučiti strani jezik, ključ je da 4-6 sati dnevno 400 dana, svaki dan pričaš, čitaš, pišeš, prevodiš taj jezik. Slično je i ako želiš otvoriti tvrtku i raditi bilo što.

Pronađite nešto što volite, uložite vrijeme, uđite u temu, postanite stručnjak, otvorite tvrtku, i budite spremni na prepreke i naoružajte se snagom i strpljenjem da pređete preko njih i idete dalje. I ne zaboravite izračunati profitabilnost, ako čitava priča nema financijsku isplativost, sve pada u vodu.

Imala sam sreću upoznati novinara koji je postao jedan od najuspješnijh proizvođača pive, znanstvenika koje je postao ugostitelj, doktoricu koja je postala konjušarka, pravnika koji je postao vlasnik imanja s kozama, ekonomisticu koja je postala psiholog, kozmetičarku koja je postala predavačica, poštansku službenicu koja je postala dizajner interijera. I svi oni imaju uspješne tvrtke i svi su u Hrvatskoj.

Zato ako se želite baviti stočarstvom, maslinarstvom, otvoriti restoran, proizvoditi pivo, vino, maslinovo ulje, biti psiholog, joga majstor, učiteljica,.. za niste to završili, počnite, kada ćete to ako ne sad?

Foto: Pexels

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!
[forminator_form id="16476"]
Facebook
WhatsApp
LinkedIn
Twitter
Pinterest
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori