Danas se obilježava Svjetski dan štednje kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara, održan 31. listopada 1924. u Milanu, kada su se sastali predstavnici 27 zemalja. Predstavnici svjetskih štednih ustanova, kojih je na skupu bilo više od 350, tražili su izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat te su zaključili da je štednja prijekopotrebna za razvoj jer štednja pojednostavljeno znači odricanje danas za investiciju sutra.
Zadnjeg dana kongresa ustanovljen je i Svjetski dan štednje s ciljem populariziranja štednje, vraćanja povjerenja štediša u sustave i dodatno – edukacije ljudi o važnosti štednje. Taj dan obilježava se diljem svijeta već 96 godina brojnim manifestacijama u organizaciji financijskih institucija, udruga, medija i sl.
Analizirajući štednju Hrvata, prema podacima dostupnim od HNB-a, trenutna štednja građana iznosi 220 milijardi kuna, a u štednju se uračunava novac na tekućim i žiro računima građana i to u iznosu od gotovo 60 milijardi kuna, zatim 22 milijarde u obliku oročenih i a vista depozita u kunama te oko 138 milijardi devizne štednje.
Kad smo kod valuta, Hrvati najviše depozita imaju u kunama i eurima te neznatno u američkim dolarima i ostalim valutama.
Ono što je zanimljivo je da oko 43% štednje građana posjeduje manjina od cca 1,9% štediša (procjenjeni prosječni depozit u ovoj skupini je 1,75 mio HRK), dok 86% građana ima depozite u iznosu od cca 11.000 kn, a svega njih 12% između 88.000 kn i 550.000 kn(korišteni prilagođeni podaci analize HNB iz 2014.g).
Ako gledamo kućanstva, većina depozita skoncentrirana je na njih 20 do 30 posto, dok s druge strane više od 90 posto kućanstava ima vlastitu nekretninu. Primjer za usporedbu nama bliskih zemalja npr. Austrije gdje 50% kućanstava posjeduje vlastitu nekretninu, ali i znatno veći broj kućanstava ima štednju u bankama, odnosno ulaže u druge oblike financijske imovine.
Štednja je svakako odlika boljeg standarda i s porastom dohotka primjećuje se i rast štednje, no na štednju građana ne utječe samo dohodak od rada, već i dohodak od najma (iznajmljivanje nekretnina, prodaja), vlasništva u tvrtkama i ostalo.
Upravo zato je i zamjetna visoka koncentracija štednje kod malog broja građana, kao i regionalna podijeljenost štednje u Hrvatskoj gdje, uz Grad Zagreb, najviše depozita imaju građani primorskih županija (turizam, nekretninski boom…).
Iako se s godinama, a uvjetovano niskim kamatnim stopama, klasična štednja u bankama smanjuje, građani još uvijek najviše štede u bankama, a slijede stambena štednja i životna osiguranja.
Razlog ovako visoke koncentracije štednje, uz minimalne prinose, je i u nedovoljnoj financijskoj pismenosti, odnosno nerazvijenim financijskim navikama građana koji se rjeđe odlučuju na drugačije oblike oplemenjivanja štednje, npr. ulaganjem.
Kriza koja je već tu i koja nam tek slijedi može biti i prilika za novu investiciju u proučavanje i širenje financijskih znanja – jer svako znanje može donijeti nove vidike i horizonte te pridonijeti uspješnijem upravljanju osobnim financijama.
U svakom slučaju, za kraj je dobro podsjetiti na narodne mudrosti: Štedi se kad se ima ili – U radiše svega biše u štediše još i više, Mudar čovjek štedi vrijeme, riječi i novac te jedna posebno inspirativna – Čovjek stvara novac, a ne novac čovjeka.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
