Nadja Skazlić: Skrivanje i nevidljivost su izbjegavanje straha od posramljivanja
Nadja Skazlić je terapeutkinja, autorica i voditeljica škole osobnog razvoja za žene Novi život nova ja. Osim škole, vodi radionice, sistemske konstelacije i online programe osobnog razvoja.
Nadja djeluje u području osjećaja unutarnje sigurnosti te razvoja i prekida veza i razvoda koji su, nažalost, stvarnost sve većeg broja ljudi.
Što nam je otkrila o burnout-u, perfekcionizmu, nevidljivosti i suprotstavljanju strahovima, pročitajte u nastavku.
Nadja: Vodim školu osobnog razvoja za žene Novi život Nova Ja koja traje četiri godine. Također radim individualne terapije, vodim cjelodnevne tematske radionice iz područja osobnog razvoja, vodim konstelacije, retreate na našim otocima, a upravo pokrećem i prvi online program Iscrpljena žena – kako si pomoći?(do 7.6. popust od 10% uz kod ZIN10)
Već dulje vrijeme s Katarinom Štimac gradim novu web stranicu, konačno je objavljena, baš smo zadovoljne. Planirala sam sve to ranije, ali pazeći da ne upadnem u burnout, pomičem rokove u skladu s realnosti. Stranica ima i web shop s prodajom na rate pa se, osim programa za iscrpljenost žena, veselim novim proizvodima kojima ću moći pomoći i onim ljudima koji ne mogu dolaziti na moje programe uživo.
Mnogo puta sam čula pitanje: Kad ćeš početi raditi online? Radila jesam terapije preko Zooma, a sad počinje nova era. Moja knjiga, koja je na čekanju, mogla bi ugledati svjetlo dana krajem ove godine. Pokrenula sam i podcast. Mnogo, mnogo novosti.
Nadja: Da bismo spriječili burnout treba promijeniti okolnosti koje do njega dovode. Iako će na prvu svaka žena reći da je to nemoguće, imamo li izbora, ako se želimo spasiti?
Da, upravo se nalazimo u pandemiji burnouta, pregaranja, tj. duboke iscrpljenosti žena. Kako znamo da smo blizu crte?
• Nismo učinkovite kao inače
• Zaboravljamo riječi i misli, kamo smo pošle, što smo htjele
• Ne možemo spavati ili se naspavati
• Tijelo kaže Ne!
• Neke jedu previše, neke premalo
• Ne možemo se kretati, vježbati, brzo se umaramo
• Ispadaju nam stvari iz ruke, zapinjemo o namještaj, štokove
• Povraća nam se na obaveze, kompjutor, jednostavno ne možemo, zasićene smo
• Nemamo strpljenja ni za sebe ni za druge
• Lako padamo u duboke emocije, plačljive smo, bespomoćne, rastresene ili ljute, bijesne, previše nam je svega
• Čini nam se da smo ušle u prostor iz kojeg nema izlaza, kao da nikad neće biti bolje
• Usamljene smo u svemu tome
• Osjećamo se nevidljivima i nepodržanima onako kako nam zaista treba
• i još niz drugih simptoma
Žene su inače iscrpljene, ali smo svi toliko na to navikli da ni ne znamo kako je to kad je žena svježa, odmorna, živa i radosna. Takve žene nekima čak djeluju sumnjivo. Mnogo puta sam doživjela burnout, na svakom sam nešto naučila, nakon svakog sam krenula dalje mudrije i sada jako dobro znam očitati poruke svog sistema, svoga tijela – kada treba stati. Sam oporavak je toliko dugotrajan i težak da si ga ja više ne želim dopustiti. Čuvam se pod svaku cijenu.
Budući da već osam godina radim sa ženama koje su dubinski iscrpljene i da imam u tom radu dobre rezultate, budući da imam vlastito iskustvo oporavka, ali i zabluda i iluzija, upravo sam pokrenula petotjedni online program Iscrpljena žena – kako si pomoći?. Počinjemo s besplatnim video masteclassom kojem istražujemo kontekst u kojem dolazi do pregaranja. Masterclass traje sat i pol, dobit ćete dnevnik i radnu bilježnicu, a možete se prijaviti ovdje.
Nastavljamo s plaćenim video programom kroz pet tjedana koji ima pet live susreta te mnogo video lekcija, dodatnih lekcija, intervjua sa stručnjacima, podcasta, radnu bilježnicu i dnevnik. U programu istražujemo uzroke, potrebe, iluzije, te poduzimamo konkretne korake kako reorganizirati svoj život. Ono što je teško jest da sve to treba činiti u vrijeme kad smo jako slabe, pa je zato najvažnija mudrost, razumijevanje za proces i dovoljno vremena i strpljenja.
Nadja: Moje prvo zanimanje je učiteljica. Skoro deset godina sam bila učiteljica u razrednoj nastavi. Budući da taj studij nije bio moj prvi izbor, već je bio odraz tadašnjih životnih okolnosti, iako sam bila dobra učiteljica, nisam bila sretna. Sada vidim da je to jedan od značajnijih resursa kojeg imam. Zahvaljujući pedagoškom obrazovanju i iskustvu, osmislila sam i vodim školu osobnog razvoja za žene Novi život Nova Ja.
Kad sam 1990. godine otišla iz školstva u poduzetništvo, nisam znala da će mi to iskustvo dobro doći. Više od dvadeset godina sam bila suvlasnica obiteljske tvrtke u vjenčanoj industriji. Tu sam naučila razmišljati poduzetnički, iskusila i platila mnoge pogreške i školovanja te naučila mnoge vještine koje mi trebaju u sadašnjem poslu.
Od 2011. se kontinuirano educiram za terapeuta, odslušala sam šest godina psihoterapijske edukacije za tjelesno orijentiranog integrativnog terapeuta, dvije godine edukacije za voditeljicu sistemskih konstelacija te dvogodišnju edukaciju za rad s traumom.
U terapijskoj edukaciji nas nitko ne uči kako voditi posao, kako razviti svoju praksu, kako funkcionira tržište, pa čak ni to kako se vode radionice i grupni rad. Te sam vještine ranije stekla kao učiteljica i poduzetnica. Naravno, izazov je u pomagačkim djelatnostima prezentirati poslovni model, jer naši klijenti trebaju pomoć kad su najranjiviji i ne žele da u njima vidimo samo novac. Stoga je jako važno naći mjeru u poslovnoj komunikaciji.
Naša ljudskost, prisutnost, suosjećanje i profesionalni odmak moraju biti u prvom planu.
Nadja: Nikad nije kasno za promjenu karijere. Vjerujem da je život toliko bogat i raskošan i da nam je dato toliko mogućnosti da iskusimo sebe u različitim kreacijama, na raznim radnim mjestima, u različitim industrijama.
Bilo bi zaista šteta ne iskoristiti te prilike. Kao studentica sam radila uglavnom u hotelijerstvu, zatim u školstvu, u vjenčanoj industriji, neko vrijeme sam vodila tečajeve za male poduzetnike Neka vide vašim očima gdje sam podučavala male poduzetnike copywritingu, stylingu i produkt fotografiji te osnovama grafičkog uređivanja kako bi znali sami prikazati svoje proizvode, ali također informirano komunicirati s dizajnerima.
U 49-oj godini sam upisala psihoterapijsku edukaciju. Sada imam punih 60 godina te nešto malo manje ideja.
Nadja: Perfekcionizam je posljedica razvojne faze u odrastanju gdje nismo dobili dovoljno zrcaljenja, priznanja, podrške, a možda smo čak bili i iskorištavani za ostvarenje ambicija svojih roditelja. Ako nikad nije bilo dovoljno dobro, mi sami ugrađujemo u sebe naviku usavršavanja s nadom da ćemo jednog dana napraviti sve savršeno i konačno doživjeti pohvalu za kojom čeznemo, onako kako nam je tada trebalo.
Perfekcionizam tako postaje odgađanje završetka, izbjegavanje evaluacije naše okoline u strahu od možeš ti to još bolje.
Kako ga se riješiti? Jedna od rečenica koje internaliziramo u mojoj školi je 80% je dovoljno. Mi možemo razumjeti kako do njega dolazi, možemo odlučiti da ćemo to prestati raditi, ali je moje iskustvo da je najbolje to terapijski proraditi, dovršiti nedovršeno, doživjeti to za čim čeznemo i čega se bojimo, popuniti rupu u temelju. Nakon toga bude mnogo lakše.
Mi u našoj školi radimo na resursima pa perfekcionizam otpada, postaje nepotrebna obrana. Ako ne, nužno vodi k pregaranju.
Delegiranje donosi olakšanje, a mnoge nemaju to iskustvo da može biti lagano. Ponekad se čak podigne krivnja: neće to na dobro završiti. Za delegiranje treba imati nešto samopouzdanja, oni se međusobno nadograđuju: samopouzdanje olakšava delegiranje, delegiranje podiže samopouzdanje. Vjerujem da smo sve prošle te faze.
Nadja: Da, poznato mi je to. Godinama sam se skrivala iza branda tvrtke. Malo je ljudi znalo tko stoji iza tog brenda. I kad sam radila neke druge velike projekte, često sam bila osoba broj dva.
Kad sam pokretala terapijsku praksu, odlučila sam se za osobni branding, izložiti se imenom i prezimenom uz rizik da ću se upropastiti već prvom greškom.
Skrivanje i nevidljivost su izbjegavanje straha od posramljivanja. Kao, ako ne uspijemo – gotove smo, bolje da nas ne vide. Kao, taj pad je nepopravljiv. Mnoge od nas su odrastale uz: Da me nisi osramotila.
Sram je toksični osjećaj nepopravljive oštećenosti, kao da nam nema pomoći, da smo zauvijek osobe drugog reda, uz to odgovorne za sreću i nesreću nama najbližih ljudi. To je preveliki nepravedno nametnuti teret. On se iscjeljuje kolektivnom podrškom i autentičnim suosjećanjem, bez zadrške. U našoj školi imamo radionice na kojima radimo baš to. Nije lako, ali donosi duboku transformaciju.
Postoje mnogi uzroci nevidljivosti: možda nam je nekad bilo opasno isticati se ili uopće biti vidljivima pa se radije skrivamo na sigurno. Na tome treba raditi, u terapijama, konstelacijama, sistematskim kontinuiranim radom.
Upravo zato sam osnovala svoju školu osobnog razvoja za žene, da im dam priliku da temeljito preslože svoje temelje, da iz svog integriteta mogu stati u vlastiti autoritet. To se ne može odlučiti, to nam ne može netko drugi odraditi, to se ne može kupiti, to je dugoročni proces, moramo ga same iskusiti.
Foto: Privatna arhiva Nadje Skazlić
Nadja: Osjećaj manje vrijednosti je posljedica konteksta u kojem živimo, tj. patrijarhata. Ako od malih nogu verbalno i neverbalno dobivamo poruke da nismo dovoljno dobre, da naše postojanje ima smisla samo ako smo korisne, da moramo više raditi za manje novca, da moramo brinuti o svima na ovome svijetu i da smo odgovorne za sve i svašta i da tu nema mjesta za naše snove, da se ženski princip ne cijeni, da nema svoje mjesto, razumljivo je da je zaista teško cijeniti sebe.
Oni roditelji koji su uspjeli odgojiti samopouzdane kćeri unatoč okolnostima za koje donedavno nismo ni znali koliko su loše, mogu zaista biti ponosni. Također velike čestitke svim ženama koje su se uspjele iščupati iz te iste paradigme te stvoriti sebi novi, podržavajući svijet.
Kako da nas ne sabotiraju na poslu? Iskustvom. Znamo, na primjer, da se žene javljaju na natječaje samo ako ispunjavaju sto posto uvjeta, a da se muškarci javljaju ako ispunjavaju šezdeset posto. Trebamo učiti od njih. Javiti se na taj natječaj, zatražiti tu plaću, povećati cijene svojih usluga, postaviti granice. Probaš pa što bude.
Također, znati ispod čega ne idemo, koja je donja crta. Isprobati pa vidjeti. Često pripremam klijentice za svaki korak pregovora o novom poslu. Prorađujemo strahove, prepreke.
Kada smo prvi put u životu u prošlom obiteljskom poslu podigle cijene za sto posto, ništa se nije dogodilo. I dalje smo bile krcate narudžbama. Tada smo shvatile da smo cijelo to vrijeme do tada radile u pola cijene. Uf, baš sam bila ljuta.
Također, ako želimo dugoročno graditi svoj posao, a ne samo površno reagirati na vanjske impulse, cijene trebaju izlaziti iz našeg znanja, iskustva i integriteta. Kupce i klijente možete prevariti samo jednom.
Često radim konstelacije o pitanju novca, jer prepreke znaju biti nevidljive.
Sistemske konstelacije su fascinantna metoda uređenja odnosa, istraživanja skrivenih dinamika, uzroka neostvarivanja ciljeva, otvaranje puta k rješenjima.
Nadja: Moj je odnos s novcem sada zdraviji nego prije. Konačno sam počela misliti na sebe. Da sam to radila ranije, izbjegla bih mnoge pogreške i mnoge gubitke, jer bih na vrijeme reagirala.
Gubici su me naučili da ne trošim unaprijed, da štedim, a ulažem najviše u svoj posao i svoje zdravlje, to su mi trenutno jedine investicije.
Kako sada stvari stoje, mudar izbor. Potpuno sam zdrava u šezdesetoj, a posao se lijepo razvija.
Nadja: Misli na sebe. Misli i na sebe. Ne zaboravi sebe. To ne znači da trebamo biti sebične, to znači da smo mi te koje smo za sebe odgovorne.
Dalje, ako okolnosti nisu u tvoju korist, idi tamo gdje jesu. Ako je preteško, nema smisla. Iako nam nitko nije obećao da će biti lako, smije biti lako. To je u redu.
Poštovanje je preduvjet svakog odnosa, ako toga nema, idi dalje. Daj priliku, ali budi realna. Ima sjajnih ljudi, ne gubi vrijeme tamo gdje nije dovoljno dobro za tebe.
Ima života poslije svega. Poleti, zgrabi život. Sočan je, zagrizi.
Foto: Privatna arhiva Nadje Skazlić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
