Zdrav odnos
s novcem

Najjači smo kada smo ravnopravni zajedno: (Ne)šaljiv razgovor inspiriran Međunarodnim danom žena

Najjači smo kada smo ravnopravni zajedno: (Ne)šaljiv razgovor inspiriran Međunarodnim danom žena

Povodom Međunarodnog dana žena bila sam pozvana da održim predavanje u srednjoj školi na jednom otoku.
Pripremajući se za predavanje, za koje sam htjela da bude što interaktivnije, naišla sam na sljedeći zadatak namijenjen djevojkama: Napiši pismo starijoj sebi. Suprotno od toga, zapitala sam se kakvo bih pismo ja napisala mlađoj sebi.

Imaš lijep nos i nisi debela! – na isto pitanje je odgovorila jedna glumica. Pitam se koliko je u ženskoj populaciji onih koje su svoje najljepše godine pokvarili brinući se jesu li dovoljno lijepe, pametne ili zanimljive. A život ti onda prođe dok si rekao keks i te iste žene proklize u pedesete, te se onda čude da su ikad mogle potrošiti i jednu minutu na najbezveznije misli i opterećenje da se nekome svidiš.

Otvorila sam ovu temu s nekolicinom prijateljica u ranim pedesetim. Sve one dobro znaju da su žene već davno postale ravnopravne s muškarcima u svim zakonima i da će političke kvote dovesti barem minimum žena u svaki europski parlament. Znaju, naravno, i da će balkanski šefovi nastaviti dijeliti mlađim djelatnicama ljigave seksističke komplimente uvjereni da su duhoviti. One će im se rezignirano ceriti jer su čule da onima koje su se pobunile ni najsjajnije uvezeni EU zakoni pred sudovima nisu pomogli.

Alergična sam na deminutive, rekla je jedna moja krupnija prijateljica, bivša sportašica. Mogla bi se s lakoćom kvalificirati za neku kadetsku košarkašku reprezentaciju. Ne mogu podnijeti kada se u kontinentalnoj Hrvatskoj koriste izraz ženskica! Jel Vam JA izgledam kao ženskica? upitala nas je razrogačenih očiju i nekako još krupnija nego inače.

Ne izgledaš!, složno smo joj odgovorile. Uistinu nije izgledala. Hrvatska mora obogatiti svoj rodno neutralan jezik i osloboditi se tih apsurdnih kićenih umanjenica u ženskom rodu! Neka neke druge ženskice zaradjuju plaćice, pospremaju stančiće, čuvaju dječicu i kuhaju ručkiće. A ona je Žena, Majka, Kraljica!

U patrijarharnim sredinama postoji taj tvrdokorni program da žena mora uvijek ugađati i da su joj potrebe drugih, a najčešće svih članova obitelji, važnije od vlastitih. Šutnja je za ženu zlato, govorile su babe zbunjenim unukama. Mnoge žene na dalmatinskim otocima i dan-danas su izuzete od nasljedstva u korist muških članova obitelji. Prostrani vinogradi, maslinici i kućice od suhozida ostat će braći jer je netko jednom smislio takav običaj. Dijelu dalmatinske muške populacije taj običaj se je baš svidio. Hladnokrvna biološka lutrija postavlja iracionalne pozicije moći u koje se privilegirani protagonisti zaljubljuju kao da su one sasvim logične, a nisu.

Moja osamdesetdvogodišnja mama, primjerice, najviše mrzi kada je nepoznati muškarci ili žene zovu bako. Telefonski joj se javljaju prodavači čudotvornih krema. Obično krenu: Bako, što koristite kada Vas bole koljena? – Gospodine, niste dobili svoju baku, ponavlja im. Ja imam svoje unuke, a među njima sigurno niste Vi. Prodajte kreme svojim unucima, a ne meni! Prestanite jednom nazivati stare žene bakama!

Foto: Pexels

Međunarodni dan žena u nekim zemljama nazivaju još i Danom cvjećarni tj. danom najbržeg obrtaja zumbula i sunovrata u gotovinu. Gotovina ide vlasnicima cvjetnih plantaža koji su, negdje piše, 70 posto muškarci. Just saying.

Pišem pismo mlađoj sebi. Šutnja nije zlato. Najjači smo kada smo ravnopravni zajedno. Muškarci i žene. Pravičnost i solidarnost je budućnost. Bez zeke.

Foto: Pexels

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Malene Rydahl otkriva što hrvatski lideri mogu naučiti o povjerenju u sustav od Danaca

Koliko zapravo košta ulaganje u svoje mentalno zdravlje kroz psihoterapiju?

Održan drugi sastanak URBACT lokalne grupe u okviru projekta „GENPROCURE – Ravnopravnost spolova u javnoj nabavi“

Prijava za članice

Pretraga

znn