Kako rodbinske veze pucaju, nestaje ljubavi kad se pojavi nasljeđe?

OK, pitanje je li uopće ljubav postojala? U mom slučaju jest. Precizno rečeno ja sam voljela, mog strica, moju tetu. Baš sam ih voljela, bili su jedni od dražih rođaka. Igrali se sa mnom, grlili se, ljubili, vrištala sam od sreća i trčala im u zagrljaj.

I onda se dogodi da saznam da je moj stric na ostavinskoj raspravi iza smrti mog djeda izjavio da nema nikog uz njega za nasljeđivanje. Otac mi je umro kad sam imala devet godina, stric mi je uzor, neka poveznica sa ocem i onda me zataji. Kao da me nema.

Izbrisala sam ga iz mog života kao i nasljeđe.

I tako sam nastavila živjeti svojim životom. Imam tetu u Kanadi, bratića. Dan kada mi je umrla mama, dok je još ležala doma , čekajući pogrebnu službu da je odveze, teta je zvala i krenule su optužbe da sam ubila mamu.

Dok mi je došlo do pameti od tuge što čujem, trebalo je malo vremena, ali kad sam nakon par minuta shvatila što mi priča, izmarširala sam je opako.
Ali starica ne popušta, zove za dva dana, ovoga puta slatka i mila. Na oprezu sam.

I dobro je da sam bila, jer slijedi napad da sam im otela obiteljsku kuću, zemlju, novac iz banke… Kad sam je slušala, odlučila sam da mi takvi ljudi i situacije u životu ne trebaju. Dobro sam se isplakala i odlučila je izbrisati iz svog života. Stisnuti tipku delete.

Poslala sam joj sve dokumente gdje je navedena u vlasničkim listovima, sve što sam imala. Naravno da sam sve i kopirala. Poslala joj i pismo uz dokumente da mi se više ne javlja, da za mene ne postoji. Bila je to ljeto u Hrvatskoj. Nije se javila, znači shvatila je.

Kako živim na selu, znam da se raspituje o meni, koristi bapsku obavještajnu službu. Je li nesretna ili sretna, je li se guši u svojoj mržnji i čeka da se potvrde njene paranoje? Ne znam. Ali ne očekujem da shvati da je pogriješila. To očekivanje bi mi postalo teret i teško da bi dočekala.

Živim svoj život. Baš me briga.

I tako rodbinska ljubav puca kad se uključi novac. Možda ja isplaćujem neki dug, možda sam negdje nekad zabrljala, ali u ovom sam životu čista kao suza. I to mi je najvažnije. Moji postupci su meni najvažniji.

Razmišljala sam što to ima u ljudima da ih nagoni na takve postupke? Posao mi je da razumijem ljudske obrasce, učim o ljudima, o sebi.

Što sam naučila?

Ovisnost ljudskog roda o materijalnim dobrima je prevelika, vlada koncept oskudice, ako netko ima, znači ja neću imati.

Vlada koncept nesvjesnosti posljedica otimačine.

Takav koncept vlada i u biznisu, pljuje se konkurencija, šire se razne priče da ih se omalovaži ili se zaobilaze, isključuje.

Vlada koncept da moramo nekog ukloniti da bi bilo za nas.

Vlada osjećaj ugroženosti, straha.

Kada strah vlada ljubav nestane.

Foto: Pixabay

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Želiš li saznati kako poboljšati svoju financijsku situaciju?

Prijavi se na naš newsletter i šaljemo ti besplatan vodič na e-mail!


Košarica

zatvori