Nataša Cikač: Kao društvo i dalje teško prihvaćamo ženski poslovni uspjeh, obrazovanje, fizički izgled i uvijek se postavlja pitanje – kako je ona tu došla?

Razgovarali smo s Natašom Cikač – konzultanticom za nabavu, vlasnicom konzultantske tvrtke za nabavu, lanac opskrbe i inventure Cronata d.o.o. te osnivačicom Nabavne akademije.

Saznali smo zašto je nabava toliko važna, kako se za nju pripremiti, ali i u kojoj je mjeri u odjelima nabave prisutna spolna segregacija.

  • ŽIN: Konzultantica ste i edukatorica za nabavu. Kako biste laički objasnili zašto je nabava jedna od glavnih sastavnica uspješnog poslovanja svakog biznisa?

Nataša: Najjednostavnije bi bilo objasniti ovako – svako poduzeće pa i moje treba primjerice papir za printanje i kod mene gdje sam jedina zaposlena o tome vodim brigu ja. Ako ne kupim novi paket papira na vrijeme, dođem u situaciju da nešto hitno treba isprintati, pa onda jurim u obližnju papirnicu, kupim što imaju i to je to.

E sad što je poduzeće veće i potrebe za papirom su veće. Pa osim papira onda su tu i druge stvari koje trebamo za poslovanje. Ako se bavimo nekom proizvodnjom tada je stvar još kompleksnija – trebamo neke sirovine, ambalažu, rezervne dijelove… pa sve to u određenim količinama. E sad više nije svejedno da li ćemo ostati bez nekog materijala i još bitnije po kojoj cijeni to kupujemo.

Dakle, nabava je ta koja ima zadatak da kupi sve što treba za poslovanje u pravo vrijeme, u dovoljnim količinama, tražene kvalitete i po cijenama koje su što povoljnije. Nabava je ta koja stvara uštede i može upravljati troškovima u poslovanju.

  • ŽIN: Dugo godina bili ste dio velikih hrvatskih korporacija. Zašto ste se odlučili pokretanje vlastitog poduzeća? Jeste li u tom procesu napravili neke financijske pogreške zbog kojih danas žalite?

Nataša: Imala sam sreću da sam se odmah nakon završetka fakulteta zaposlila i to u jednoj od vodećih prehrambenih industrija u Hrvatskoj. I taj početak je obilježio moj poslovni smjer u nabavi koju sam zavoljela i uživam u tom poslu dan danas. Tijekom dvadeset godina profesionalnog razvoja promijenila sam tri poduzeća, tri različite branše, tri potpuno organizacijski i vlasnički različite kompanije, no uvijek nekako vezano uz nabavu. Bile su to početničke pozicije, pa sve do top menadžerskih.

Kada sam planirala novu promjenu, to je opet trebao biti prijelaz u novu korporaciju, no tijekom intervjua sam osvijestila koje ogromno znanje i iskustvo imam u tom području. I tako sam se ustvari preko noći odlučila za poduzetništvo. Nisam odrasla u poduzetničkoj obitelji, čak štoviše mojim roditeljima su i ovi moji prelasci iz poduzeća u poduzeće bili stresni i u biti nerazumljivi, iako su uvijek bili na višu poziciji i za bolje uvjete.

Oni su svoj četrdeset godišnji radnji vijek odradili u istom radnom okruženju i tu na neki način jesam razumjela njihovo čuđenje. Čak kad sam i pokrenula svoj biznis prije osam godina, to su prihvatili kao ok, no suptilno su me pitali s vremena no vrijeme – a kad se misliš zaposliti?

Počeci su bili izazovni, nakon prvog naleta adrenalina, dolazi i do prvih grešaka, krivi poslovni potez i prva godina u debelom minusu. To je dovelo i do prekida nekih prijateljskih odnosa, ali nekako se uvijek vodim mišlju… sve se događa s razlogom. Nikad ne žalim za prošlim vremenima, krivim odlukama, prekinutim odnosima… samo pokušavam iz svega toga izvući pouku. I ova prva greška me definitivno naučila biti opreznija u sklapanju poslovnih i svih ostalih odnosa.

  • ŽIN: Jeste li se u svojoj karijeri susreli s problematikom spolne segregacije? Kakvo je generalno stanje u odjelima nabave? Kolika je zastupljenost žena u odnosu na muškarce?

Nataša: Što se više penjete u hijerarhijskoj strukturi tada je i problem spolne segregacije izraženiji. Mislim da kao društvo još uvijek jako teško prihvaćamo ženski poslovni uspjeh, obrazovanje, fizički izgled i uvijek se nekako postavlja pitanje – kako je ona tu došla? Ako je visoko pozicionirana u poduzeću, sigurno je nečija ljubavnica. Ako je uspješna poduzetnica, sigurno iza nje stoji bogati muž sa vezama.

Kao osobu sa emocijama, sigurno da boli, no moj način borbe je bio u korporaciji da odgovorim rezultatima rada, ignoriram priče, još se više potrudim oko izgleda, dignem glavu i idem dalje. Boriti se sa vjetrenjačama, nema smisla. Rađe tu energiju utrošiti na druge stvari. Ljudi vole pričati i najčešće su pokretači upravo oni koji žele skrenuti pažnju sa sebe na druge.

Što se tiče zastupljenosti žena u nabavi, posebno na visokim pozicijama, moram priznati da ih ima sve više. Izuzetno mi je drago da obrazovane, stručne i ambiciozne žene preuzimaju top menadžerske funkcije i u ostalim područjima, a ne samo nabavi. Imam predivnih kolegica koje su odlični lideri i ostvaruju vrhunske rezultate na svojim pozicijama.

  • ŽIN: Iz vašeg iskustva, prati li Hrvatska europske trendove nabave? Kako je tehnološki napredak utjecao na razvoj i poslovanje odjela nabave?

Nataša: Nabava se generalno dugo godina smatrala poslovnom funkcijom koja stvara trošak te je u odnosu na prodaju uvijek bila u drugom planu. Tijekom pandemijskih godina i ozbiljnih poremećaja u lancima opskrbe, nabava je postala centar zbivanja i sve oči poduzeća bile su usmjerene u nju. Kako je kriza prilika tako je i ovo bilo pravo vrijeme da nabava ponudi odgovore i rješenja za izazove.

Uključivanje nabave u strateške odluke u poslovanju, edukacija zaposlenika, digitalizacija polovnih procesa – sve su to odlični primjeri da je nabava prepoznata kao bitna funkcija.

Moji klijenti koji su već ranije definirali nabavu kao stratešku, daleko su se lakše nosili sa izazovima u lancu opskrbe. Rekla bih da smo na dobrom putu da nabava zauzme svoju stratešku poziciju.

  • ŽIN: Osnivačica ste i Nabavne akademije koju je do sada prošlo više od 250 polaznika. Koji je cilj edukacije i zašto je važna?

Nataša: Kada sam završila fakultet o nabavi sam znala skoro ništa ili vrlo malo. Tijekom profesionalnog razvoja nisam naišla ni na jednu edukaciju u tom području. Tada sam provela istraživanje na području RH i utvrdila da ipak postoji potreba za edukacijom kadrova koja se bave nabavom.

I tako je nastala Nabavna akademija u tri modula. Program je napravljen na način da obuhvati sve potrebne kompetencije jednog nabavljača, kombinacija mekih vještina i specifičnih znanja za područje nabave. Koncipiran je kroz tri dana svaka 3-4 tjedna jer iz prakse znam da je nabavljačima vrlo teško odvojiti vrijeme i maknute se iz ureda.

Kurikulum unapređujem iz generacije u generaciju, pratim najnovija zbivanja u svijetu te osluškujem povratne informacije polaznika i tržišta. Izuzetno sam ponosna da upisujemo već 12. generaciju polaznika, preostalo je još par slobodnih mjesta i uvijek se ispočetka veselim novoj grupi.

Ono što polaznici naglašavaju kao veliku prednost ovog programa je puno praktičnih primjera i slučajeva iz realnog okruženja, networking sa kolegama iz drugih industrija te razmjena iskustava. Pokrenula sam i Alumni svojih polaznika – Klub nabavljača koji će se ove godine ponovno održati nakon pauze uslijed pandemije.

To je prilika za novosti u području nabave, korisna predavanja i međusobno druženje i razmjenu iskustava koja nam u ovo vrijeme treba više nego ikada.

  • ŽIN: Kakav je Vaš odnos s novcem? Od koga ste najviše naučili o novcu?

Nataša: Odrasla sam u prosječnoj obitelji. Kada sam primjena na studij u Zagreb, mojim roditeljima je to bilo izuzetno financijsko opterećenje i tijekom cijelog studija imala sam tu moralnu obavezu da završim u roku i počnem sama zarađivati. To je ustvari i lekcija koju mi je moj otac usadio – pobrini se da budeš financijski stabilna i neovisna – i štedi kad imaš.

Iako sam se udala i rodila dvojicu prekrasnih sinova, nikad nisam ni pomišljala da ne radim. Biti supruga, majka, poslovna žena – smatram da me to čini kompletnom osobom. I tijekom ovih godina bili smo u situacijama kredita do glave, pazili na svaku kunu pa do ležernijih vremena, no nekako smo uvijek i djecu odgajali da novac treba zaraditi, omogućuje financijsku stabilnost, ali nije smisao života.

Smatram užasno primitivnim razgovor o tome koliko je netko platio cipele, auto, ručak u restoranu, ljetovanje… važno je koju vrijednost dobivamo za novac.

  • ŽIN: Što je iz vašeg iskustva važno za uspjeh u poduzetništvu?

Nataša: Ja bih rekla da je to kombinacija nekoliko ključnih kriterija – hrabrost, spremnost na neizvjesnost, volja za radom i vjera u ono čime se bavimo. Kad pogledam svoje početke na prvom mjestu je definitivno bila vjera u ono što radim.

Isto tako bitno je okružiti se kvalitetnim i pozitivnim ljudima. Kako postajete uspješniji tako se i krug ljudi koji su uz vas sužava, ali oni koji ostaju su oni najdraži. Bez obzira na godine iskustva i dalje treba učiti, slušati druge, ali i slijediti svoju viziju.

Greške – da događaju se svima, no bitno je znati nosite se sa njima i naučiti ići dalje. No, unatoč svemu poduzetništvo je jedna od boljih stvari koje su mi se desile u životu i unatoč greškama i pokojem razočaranju, ne bih mijenjala ni za šta drugo.

  • ŽIN: Koji savjet bi dali mlađoj sebi?

Uh, teško pitanje. Smatram kao što sam i ranije rekla da se sve nekako događa s razlogom, vjerujem da sve što sam prošla bilo u korporacijama bilo u poduzetništvu samo prilika za učenje i vlastiti razvoj.

No nedavno sam dobila jedan konstruktivan savjet – trebaš biti malo više drska (u pozitivnom smislu) – i kad sam malo bolje razmislila o tome, moram priznati da je upravo to što bih rekla mlađoj sebi 😊.

Foto: Privatna arhiva Nataše Cikač

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!
[forminator_form id="16476"]
Facebook
WhatsApp
LinkedIn
Twitter
Pinterest
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori