Bio sam u trgovini. Gurao sam kolica i hodao. Ispred mene su bili otac i sin od nekih 12 godina. Klinac je zastao pored jedne police, spustio glavu i pitao tatu – mogu li to dobiti? 

Otac je osorno viknuo – što ti je? Znaš li koliko to košta? NE MOŽEMO SI TO DOZVOLITI!

Kako sam išao iza njih, vidio sam da je slatkiš koji je dječak želio stajao nešto više od dolara.

Sažalio sam se. No, onda sam primijetio nešto što me je razljutilo u kolicima koja je otac dječaka gurao.

Baš sam se razbjesnio i ne znam kako sam ostao priseban da ne reagiram. U kolicima su stajala dva paketa sa šest piva. Cijena toga je puno veća od cijene slatkiša.

Prva mi je želja bila da odem do dječaka i dam mu 100 $ da si kupi sve što poželi. Rado bih to učinio, no znam da bih time samo učinio štetu, a vjerojatno i problem s ocem…

Ovo je priča jednog od mojih divnih mentora. Tipa od kojega sam naučio puno. On je zaista netko tko bi dao nepoznatom djetetu 100 $ samo da je prepoznao da će time postići nešto pozitivno.

No, mindset oca ovoga dječaka se ne može promijeniti odjednom. Ne bez njegovog ulaganja i zalaganja. A, kao što piše gore, on ne želi ulagati ni u što nego u pivo.

Što je u ovoj obitelji pošlo krivo?

Je li taj čovjek jednostavno škrt? Sebičan? Bezosjećajan? Ovisan o alkoholu?

Ovaj je čovjek, a vjerojatno i cijela obitelj, duboko uronjen u mentalitet – ne možemo si to dozvoliti ili mentalitet štednje kako ga još zovem.

Nažalost, jako veliki postotak obitelji svugdje u svijetu, bez obzira na standard države u kojoj žive (ovo je priča iz SAD) živi u ovom mentalnom programu.

Evo ukratko što se događa kada smo u ovoj fazi

U ovoj fazi pokušavamo skupiti svemir. Smanjiti naš svijet da stane u ograničenja našega uma. To je muška energija straha koja mora učiniti nešto tehnički. Mora spasiti stvar, no nije u mogućnosti vidjeti bolju, veću sliku.

Napomena! To ne znači da moraš sve spiskati i da ne smije ništa ostati. Pod štednjom u ovom mentalnom obrascu mislim na zakidanje sebe i/ili drugih.

Dok smo u ovom programu, podcjenjujemo nečiji trud i rad kako bismo uštedili kunu grčevito stisnutu u šaci. Da slučajno ne pobjegne. No, nekim čudom, kada pokušamo samo milimetar otvoriti šaku da se uvjerimo da je kuna još tu, s užasom ustanovimo da kune više nema.

U ovom programu, jednostavno nemamo dovoljno. Ni za što. Pobjednik je proizvod koji platitelj pravi stavi u košaru.

Obično su to cigarete, alkohol ili nešto slično što nam pomaže da izdržimo još jedan dan. Želja djece često ne bude ispunjena jer ne možemo si to dozvoliti.

Na taj način, dijete uči da ne zaslužuje te da će većina onoga što želi ostati samo san.

Taj obrazac pomaže djetetu da postane odrasla osoba koja živi u ovom programu. Tako se program širi.

Kakve ovo veze ima s tobom?

Ne znam osobu koja nije u ovom programu bar u nekom dijelu svoga života. Da, možemo djelovati na različitim frekvencijama u različitim okolnostima.

Možda imaš savršen odnos s novcem kada je u pitanju odjeća, hrana, putovanja… No, šminka i kozmetika je uvijek preskupa.

Možda si možeš dozvoliti sve što poželiš ako je povezano s poslom i tvojim zarađivanjem, a ne možeš prihvatiti da imaš dovoljno za odmor i opuštanje.

Postoji bezbroj vrsta ovoga iskustva u životu.

Nekidan sam i osobno objavio jedno od mojih ograničenja na Facebooku kad sam pitao u što da uložim, u edukaciju ili kaput. U tom trenutku, moj um se vratio u ili/ili svijet i tada sam morao birati.

Mentalni obrazac u kojem mogu i jedno i drugo je na višoj frekvenciji. U ovom trenutku – za mene nedostižnoj.

Rečenica iznad je ujedno i prvi korak u izlasku iz ovoga mentalnog obrasca. Prihvaćanje.

Upravo sam izjavio da je to trenutna moja istina. Laganje sebe ne pomaže. Krivljenje bilo koga drugoga još manje može pomoći. Zapravo, značajno će otežati sve što radiš.

Ovaj će se mentalni obrazac pojavljivati na svakom nivou na kojemu se nalazimo. I, to nije problem.

Netko neće imati za pivo i slatkiš za dijete. Netko neće imati za odreske lososa pa će kupiti jeftiniju ribu, netko neće imati za dva para skupih tenisica, a netko će biti žalostan jer kupuje Ferarrija i ne može platiti custom made sitnice koje bi baš volio imati u svom bolidu.

Dva pitanja za tebe:

  • Kome misliš da je teže? Ocu koji ne može kupiti slatkiš svome sinu ili vlasniku novog Ferarrija koji ne može doplatiti za graviranje svoga imena na poklopac motora?
  • U kojem dijelu života sebe pronalaziš u „ne mogu si to dozvoliti“ mentalitetu?

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Želiš li saznati kako poboljšati svoju financijsku situaciju?

Prijavi se na naš newsletter i šaljemo ti besplatan vodič na e-mail!


Košarica

zatvori