Nela Kačmarčik: Od milijun stvari na koje ne možemo utjecati, svatko može naći bar jedan primjer vlastite pobjede
Nela Kačmarčik je zaista inspirativna žena koja je godinama radila u UNICEF-u te nakon puno godina intenzivnog rada, ali i bogatog iskustva, odlučila otići iz međunarodne organizacije.
Sada već ima pripremljenu, napisanu vlastitu knjigu koja čeka objavu te promociju, pokrenula je projekt Misija Moguće u okviru koje prezentira pobjede i rješenja svojih sugovornika, a sve u cilju dijeljenja živonih lekcija i poslovnih lekcija mladim osobama kako bi se pripremili za svijet odraslih. Nela radi i kao prodajni konzultant vezano za neopipljive vrijednosti, a njene specijalnosti su strateško pozicioniranje i kreiranje sadržaja. Osim toga, bavi se i sličnim poslom koji je obavljala u UN-u, a vezan je za ulaganje u ljudski kapital – ponajviše obrazovanje.
Nela: Valjda kao kod razvoda nakon velike ljubavi, došlo je vrijeme da krenem svojim putem: nedostajala mi je sloboda, nisam imala individualnost i nisam bila zadovoljna prilikama za napredovanje.
Jednog dana se dogodilo ono na što sam se u mislima pripremala svo vrijeme rada u međunarodnim organizacijama. Moja tadašnja pozicija je ukinuta i dobila sam priliku da odlučim hoću li panično tražiti neku drugu priliku, koja možda ne bi odgovarala mojim ambicijama, ili da nakon separacije tražim nove prilike.
Osjetila sam spremnost za promjenu i odlučila se za ovu posljednju opciju.
Iako se radilo o poslu kakvog mnogi priželjkuju, privilegiji koja daje nebrojene prilike za učenje i smislen rad, meni ipak kontinuirani zamor – od velikih tema, (samo)nametnute odgovornosti za svako dijete i slogana mi nikad ne odustajemo – jednostavno nije bio zanemariv.
Nela: Još uvijek se oporavljam od dramatične promjene nakon 20 godina službe u UN-u.
Nisam odmah bila svjesna da se radi o burnoutu, ali iz današnje perspektive, nekoliko mjeseci kasnije, mogu reći da sam imala sreće da ostanem bez posla u pedesetoj. Srećom sam sebi zaradila ovaj predah i priliku da udahnem, osvrnem se oko sebe i odlučim što i kako dalje.
Osim toga, trebalo mi je vremena da izliječim povrijeđeni ego – jer sam se puno puta zapitala tko sam ja kad ne radim. Iskreno uživam kad mogu biti korisna, razmišljati o kreativnim rješenjima velikih problema i izazova.
Osim odmora, meni je pomogla promjena ritma, čitanje i učenje o novim temama, nove aktivnosti, nesebična podrška prijatelja, i naravno inspiracija uspješnim primjerima, između ostalog i kroz VIP grupu Žene i novac.
Jedna od ljekovitih aktivnosti bilo mi je i pisanje.
Nela: Iskustvo koje nosim je velika privilegija. U tih 20 godina, upoznala sam divne, stručne i motivirane ljude – i unutar organizacije i među partnerima, a povjerenje koje smo uzajamno izgradili je od neprocjenjive vrijednosti.
Očito, naučila sam mnogo o sistemima, procesima i funkcioniranju međunarodnih organizacija.
Slobodno vrijeme sam koristila za formalno obrazovanje i nosim čast doktora ekonomskih znanosti, imam master u oblasti financijskog menadžmenta, a pored poslovne škole koju sam završila prije dvadesetak godina, prošla sam i moderne škole i tečajeve o online biznisu.
Kroz rad u UN-u, morala sam puno učiti o ljudskim i pravima djeteta, održivosti razvoja, pravičnosti u društvu i ekonomiji, pa čak i za temu svog doktorskog istraživanja sam odabrala međugeneracijske investicije u ljudski kapital. Radeći na disertaciji, analizirala sam koliko se ekonomske razlike među društvima mogu objasniti njihovim prethodnim investicijama u korist djece.
Moj rad u UN-u bio je na polju komunikacija, baziran na praktičnom znanju i iskustvu iz medija, gdje sam radila prije toga.
Još tada sam praktično znanje proširivala prilikama za edukacije. Srećom sam učila od svjetskih novinara i medijskih profesionalaca pa sam jedno vrijeme bila i trener televizijskog novinarstva u tadašnjoj BBC školi sarajevskog Media Centra.
Jedna od dragih tema na kojima sam radila bio je i najbolji interes djeteta u medijima. Jedna sam od urednica zbornika radova koji je okupio dvadesetak stručnjaka iz Bosne i Hercegovine s njihovim preporukama o tome kako zaštititi najbolji interes djeteta u medijima.
Možda najdraža lekcija koju nosim iz svog prethodnog iskustva je suradnja s mladima koji su u mom timu stjecali svoja prva radna iskustva. Shvatila sam i koliko je njima zahtjevno da se snađu nakon školovanja i pronađu svoje mjesto, pogotovo jer iskusni profesionalci i starije kolege nemaju vremena, a ponekad ni strpljenja da s njima prolaze prve korake, prilagodbe i greške.
Srećom sam shvatila koliki je to potencijal i koliko olakšanja donose nove ideje, drugačiji pristup i mladenački elan.
Nela: Projekt je tek na početku, ali me raduje da ću i ovako dati doprinos da se pojačaju argumenti za investiranje društva u korist djece u ranom djetinjstvu.
Plan je kvantificirati povrat na investiciju kao i oportunitetni trošak u slučaju propuštenih prilika. Nauka prikuplja sve više dokaza o tome da ova vrsta investicija dugoročno donosi najveći povrat – kako društvu, tako i zajednicama i pojedincima.
Novija istraživanja primjećuju važnost ranih godina života za nečiji uspjeh u životu i doprinos društvu, a to je temeljeno na dokazima bioloških i društvenih znanosti. Detaljno sam ovo učila u svojoj disertaciji i namjeravam nešto od toga približiti široj javnosti i na portalu Žene i novac.
Ukratko, te investicije se odnose na programe za: rano učenje, podršku pravilnoj ishrani i zdravlju djece, socijalnu zaštitu, prevenciju nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja, a svaka od nabrojanih investicija sadrži u sebi vrlo kompleksne odluke i mehanizme.
Posebno bitno je da društva ne zanemare i djecu koja su izložena posebnim rizicima, bilo da su to djeca bez roditeljskog staranja, djeca s teškoćama, djeca iz manjinskih grupa ili djeca pod rizikom od siromaštva.
Osim ovoga, kreiram i online tečajeve i pišem o raznim temama iz domena svog znanja i iskustva, a neki zajednički imenitelj bila bi strateška komunikacija i to o neopipljivim pojmovima i vrijednostima.
Sadržaje tek počinjem objavljivati na vlastitoj stranici i tako postavljam temelje budućeg biznisa.
Nela: Radi se o pokušaju da odgovorim na rasprostranjenu pojavu naučene bespomoćnosti, koristeći to što imam na raspolaganju, malim koracima.
Svjesna sam koliko je problema koji su veći od nas, koliko smo podložni vanjskim utjecajima i preprekama i koliki dio uspjeha ovisi o čistoj sreći.
Isto tako, svjesna sam da od milijun stvari na koje ne možemo utjecati, svatko može naći bar jedan primjer vlastite pobjede.
Kroz projekt Misija Moguće želim prikupiti mozaik priča o tim pobjedama. Radim mini Zoom intervjue i nadam se da će naći put do mladih koji tek počinju tražiti svoje mjesto na profesionalnom tržištu. Vjerujem da se iz priča koje sam prikupila ili koje tek dogovaram može dobiti mnogo ideja i ohrabrenja.
Za sad je to hobi projekt te nastavak i eventualno širenje ovise o interesu i rezultatima ovih prvih nekoliko mjeseci testiranja koncepta.
Ovu godinu posvetila sam volontiranju, testiranju i pružanju besplatnih savjeta i usluga upravo da bih očvrsnula temelje budućeg biznisa. Uskoro ću ponuditi probni mentorski program za mlade, sve pod okriljem Misije Moguće.
Nela: Pandemija je i mene primorala da život i zdravlje shvatim ozbiljno, a posebno profesionalni zaokret i preseljenje u Zagreb te život između Sarajeva i Zagreba, dali su mi inspiraciju.
Pomislila sam da bi bila šteta da moja iskustva bar nekome ne pomognu budući da nemam svoje djece. Krenula sam pisati pisma svojoj kćeri nerođenoj i kad sam o tome pričala u svojoj okolini, ohrabrili su me da to podijelim javno.
Osim što kroz crtice iz vlastitog života pokušavam ponuditi savjete mlađoj sebi, poruka između redova je da – čak i dosadne i obične poput mene – žene imaju pravo pisati o svojim stavovima o životu jer vjerujem da je svaki život jedinstven i zanimljiv.
Ako nekom bude korisno to pročitati, bit ću sretna, a knjigu naravno neće (i ne treba) pročitati svatko.
Nela: Volim kratice i matrice pa to sumiram u tri stvari:
(i) prvo moramo definirati pojam uspjeh i to u skladu s našim uvjerenjima, vrijednostima i preferencijama – bez uspoređivanja s drugima, bez pritiska iz prošlosti, bez dobronamjernih, a netraženih savjeta iz okoline;
(ii) drugo, ostati na svom putu, zanemarujući zvečke i šarene laže koje će se sigurno pojaviti da nas ometaju i
(iii) konačno, kad već postignemo brzinu i smjer – dati povjerenje nekome mlađem da nam pomogne i preuzme dio tereta na tom putu. Iskreno vjerujem da prilike koje mladima pružimo imaju dvostruki učinak – nama pomažu, a njima mogu promijeniti život.
Nela: Kad sam bila mnogo mlađa, činilo mi se da se crta podvlači kad neko napuni trideset godina.
Mislila sam da se po tome što smo postigli do tridesete određuje jesmo li uspjeli u životu. Sad mi je jasno da se ta crta podvlači mnogo ranije – jer ono što naučimo i usvojimo u prvim godinama zapravo određuje kako ćemo se nositi i s uspjesima i s izazovima cijeli život.
Mlađoj sebi bih poželjela sreću jer mnogo toga nije u njenim rukama te strpljenje – da provede, ne samo projektnu, nego i životnu Misiju Moguće.
Foto: privatna arhiva Nele Kačmarčik
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
