Gledam u ekran i ne znam odakle da krenem.

Obećala sam Kristini priču o jednom od mojih najvećih životnih padova i neuspjeha. Neugodno mi je, izlazak iz zone komfora veliki. No, kako i sama učim druge da kažu da, a poslije pronađu način kako, i sama sam rekla da pa sad smišljam kako staviti riječi na papir.

Vjerujem da je, nažalost, u ovim ludim vremenima podosta osoba koje se trenutno nalaze tamo gdje sam ja bila prije 5 godina i od srca se nadam da će vam moje iskustvo barem malo koristiti i uliti nadu u to da može biti drugačije i bolje i da možemo naučiti i iz teških situacija koje nam se dogode u životu.

Osoba sam koja je cijeli život dobro zarađivala, nakon studija u SAD-u počela sam raditi za strane kompanije odmah (početna plaća mi je davne 1997. bila oko 1000 dolara, nikada nisam radila za manje), nikada u životu nisam iskusila neimaštinu, uvijek sam ja bila ta koja je drugima posuđivala i, kada razmislim, mislim da se dio mene negdje podsvjesno bojao situacije da nemam novca.

Kako nam život servira razne lekcije, tako je i meni servirao ovu moju – jednu od najvećih.

Tada sam bila s partnerom koji nije privređivao, nas dvoje i dijete, sve financije su ovisile o mojoj zaradi.

Da, poprilično sam zarađivala, lijepo smo živjeli samo od moje plaće, no vrlo mi je stresno bilo što samo ja zarađujem. Da bih nam poboljšala financijsku situaciju, ušla sam u jednu investiciju ali…zbog neiskustva (a i prsta sudbine) trebala sam doinvestirati tu investiciju, a nisam znala da ću to trebati i našla sam se u situaciji da, ne da smo na nuli, nego smo u minusu, ja DUGUJEM drugima.

Mislim da sam u tom trenu kad sam to spoznala prestala disati, neopisiva panika, strah, nisam znala što ću. Ja sada trebam posuditi novac od nekoga. Sram, neopisivi sram kako sam si to dopustila da mi se dogodi. Ego koji cvili i ne zna kako se to zatraži druge novac. U glavi totalni kaos.

Mislim da nekoliko dana nisam napravila ništa, samo sam disala i egzistirala. Znala sam da ne mogu vječno ostati u toj fazi pa što je tu je, moram krenuti rješavati ovo korak po korak.

Prvo sam partneru saopćila vijest i rekla da složimo plan, da krene raditi on što može i da se što prije isčupamo… i dobila odgovor da njega nitko neće zaposliti i da neće raditi za 3000 kn kao konobar negdje. Bam, kakav knock out direkt u glavu. On neće raditi za 3000 kn u situaciji kada mi nemamo novca za ručak.

Velika spoznaja – SAMA sam u ovome

Potpuno sama. Mogu ja to, nemam pojma kako ću, ali nemam izbora, dijete je tu, ne mogu mu reći – čuj, mali, sada par dana nećemo jesti jer nemamo novca za hranu. Ta opcija nije opcija.

Uz situaciju kada sam s 18 godina bila izbačena iz kuće u Americi i rečeno mi da se snađem (a za koju sam si stalno govorila – ako sam mogla ono proći, šta mi je ovo), ovo mi je definitivno bila najizazovnija situacija u životu jer ja nisam više sama, nisam više samo ja, imam dijete za koje se trebam brinuti. Teret na ramenima neopisiv, odgovornost velika.

Kako sam već tada puno radila na sebi, znala sam da nema smisla i da je totalno nekonstruktivno da se stalno pitam zašto se ovo meni događa i da sažalijevam samu sebe. Trudila sam se misli usmjeriti u konstruktivnijem smjeru. Stalno sam si ponavljala – Ne znam zbog čega mi se ovo događa, ali sam sigurna da je za moje najbolje dobro. Što mogu naučiti iz ovoga?

Tada, iskreno, nisam vidjela kako ovo može biti uopće nešto dobro, no jednostavno sam vjerovala da je za moje najbolje dobro i da će mi donijeti neke dobre stvari u životu iako ja to trenutno zaista ne vidim – valjda ću vidjeti s godinama.

I da, zaista sam iz ove situacije naučila najvše ikada u životu i neopisivo puno dobrog mi je donijela.

  • Nauči primiti

Lako je biti faca i posuđivati drugima i stalno pomagati drugima, to vrlo godi našem egu. Budi ti faca pa znaj PRIMITI onako iskreno i od srca to što ti netko daje i što tebi treba. To je već malo teže.

Moj duboko povrijeđeni ego i cijeli život s mišljenjem da ja sve mogu sama i ne trebam ničiju pomoć se pokunjilo i zatražilo mamu i prijateljicu da mi posude novac da platim to što dugujem. Pomogle su mi. Najiskrenije, ego mi je vrištao.

Ja, koja sve cijeli život mogu sama i ne dopuštam nekome da mi pomogne, prvi put sam u životu stala na loptu i dozvolila drugima da mi pomognu. Bilo to u slanju povrća iz Slavonije koje mi je mama redovito slala i koje mi je tada značilo veliki dio hrane na stolu do toga da me frendica pita – treba li ti išta?

Ne moram ja sve baš sama u životu, postoje ljudi koji me vole i koji su mi spremni pomoći. Bila sam zahvalna što takve ljude imam oko sebe i konačno sam istinski naučila primiti, onako iskreno iz srca. Nevjerojatno, ali i sada mi suze cure dok ovo pišem. Velika je to lekcija bila za mene.

  • Sram

Sram što mi se to dogodilo, kako sam si to mogla dozvoliti. To je utjecalo na moju sliku o meni, na moje samopouzdanje.

Shvatila sam da sama sebe gledam kroz to kako me drugi gledaju. Kako će me sada drugi gledati da ja, koja sam vrlo uspješna u svemu u životu, sam sada u ovoj situaciji? Bez novca i u dugovima. Velika spoznaja o sebi i o tome na čemu se bazira moja slika mene i moja vrijednost.

Trenutci iskrenih uvida – vrijedim i ista sam ja osoba usprkos ovome što mi se dogodilo. I najbolji griješe i ne vrijede ništa manje zbog toga.

  • Svi uspješni imaju takve priče

Biti trajno siromašan nije isto kao i privremeno doživjeti veliki financijski kolaps, velika je razlika. Razlika je u mentalnom sklopu i može se čovjek isčupati iz tih situacija – samo ih treba prihvatiti da je to tako privremeno i da tako mora biti trajno.

Jedan iznimno uspješan prijatelj mi je u toj situaciji rekao (on nije ni bio svjestan koliko mi je to značilo u tom trenutku) – Hej, tek ti se ovo dogodilo prvi put, svi uspješni su ovo prošli. Bio sam i ja u situaciji da mi BMW stoji u garaži, a ja nemam za hranu i režije jer nemam kome prodati ad hoc taj skupi BMW, ali snašao sam se i isčupao svaki put, i ti ćeš, sve je to normalno.

Wow, on koji je ekstremno uspješan je to prošao, wow, normalna sam, ima nade i za mene. Mogu ja to.

Potvrda toga mi je postalo i to što sam proučavajući priče uspješnih uvidjela da rijetko da postoji netko tko nije prošao takvu situaciju. Većina njih je prošla to, neuspjeh je nužan za uspjeh. Iz neuspjeha najviše učimo i rastemo. Da, može i bez toga, ali u tim situacijama smo primorani na učenje i rast najviše izvan naših postojećih granica.

  • Patnja je izbor, a uspjeh je jedina opcija

Iskoristiti bol da nas pokrene na akciju koja je potrebna da nas katapultira tamo gdje pripadamo umjesto da odaberemo biti na mjestu i patiti.

Odlučila sam da ne postoji opcija B, postoji samo opcija da uspijem i ostvarim zacrtano.

Upravo to sam napravila, tu bol sam iskoristila da mi bude saveznik, da me pokrene na akciju kakvu nikada u životu nisam poduzela do tada. Odlučila sam nas isčupati iz ovog, biti uzor svom djetetu da je zaista sve moguće u životu, pokazat ću mu primjerom da se može.

Mogla sam tada odlučiti tražiti posao, ali nisam, odlučila sam tu izazovnu situacijiu iskoristiti da izgradim najviše moguće svoj posao, da izgradim carstvo. Da tu lošu situaciju iskoristim da me katapultira u izgradnju mog posla.

Nisam htjela odabrati lakši put, nego sam odabrala onaj za koji sam znala da će nam biti bolji dugoročno. Nisam si govorila nemam, nego sam stalno govorila kako mogu imati.

Razmišljala o svim mogućim izvorima prihoda. Poradila sam na svojoj viziji, složila sam jasan plan, postala discipliniranija, točno sam znala što trebam raditi svaki dan i radila sam to neumorno.

U tom periodu sam znala točno koliko prodaje dnevno moram odraditi da bih nam zaradila za hranu i što moram raditi da nam dugoročno osiguram prosperitet. Jednostavno nije postojala opcija da ne uspijem.

Budila sam se svaki dan s vizijom u mislima i danima koji će biti prosperitetni. Nisam znala kada će se taj uspjeh dogoditi, ali sam znala da hoće i bila sam spremna raditi koliko god je dugo potrebno dok se ne ostvari i naučiti SVE što je potrebno da stignem tamo gdje sam zacrtala.

I, svaki put kada mi ne bi išlo, pitala sam se što još moram naučiti, ali nisam si govorila da to nešto nije za mene, da ja to ne mogu…

Postojalo je samo – što još ne znam, što još moram naučiti da bih postala bolja.

Jednostavno sam odlučila da će me ta situacija izbrusiti u najbolju verziju mene, tj. da je to početak mog brušenja u smjeru one osobe koja želim postati i zato sam dala sve od sebe.

  • Spoznaja tko su pravi ljudi oko vas

Nije lako, ali upravo ovakve situacije vam pokažu tko su oni pravi oko vas. Njih prigrlite vječno i ne puštajte od sebe, a one druge trajno pustite od sebe.

Zahvaljujući ovoj situaciji sam konačno prelomila i razišla se s tadašnjim partnerom. Divna osoba, ali kojeg su progonili vlastiti demoni i strahovi te za kojeg sam spoznala da mi definitivno nije partner u svakom smislu te riječi kako bi to trebalo biti i da ne mogu iz te veze dobiti ono što je meni potrebno.

Spoznaja da sam sama i ok, mogu ja to, isčupat ću sebe i dijete, ali neću vući još i njega za sobom, odrasla je osoba, zna se brinuti za sebe i to je bilo to. Kraj naše veze. Da nije bilo ovog događaja, tko zna kada bih smogla snage prekinuti s njim i prekinuti tu vezu koja nije bila dobra i koja me sputavala u onome što ja jesam.

  • Vodi primjerom

Ovo je rečenica koju ja oduvijek govorim i – znate što? Život mi je dao upravo to – priliku da pokažem primjerom da se može.

Radim sa ženama, pomažem im da postignu veću financijsku sigurnost, da izgrade svoje poslove, da unaprijede svoja online poslovanja, da stvore više izvora prihoda, radim često s osobama koje su u totalnom financijskom kolapsu (onom kakvom sam ja bila).

Kako bih ja imala autentičnost kada izgovorim može se, vjeruj mi, a da nikada nisam osjetila to gdje su oni trenutno? Da mi na računu sjede tisuće eura, a ja govorim da razumijem. Yep, samo u teoriji, ali kada to prođete i kada to iskusite, to je jedna druga razina i autentičnosti, i empatije, i pomoći drugome…

Kako bih ih vodila ka putu njihovog uspjeha da ne znam korake kako do tamo stići nego ih znam samo u teoriji?

Veliku viziju sam oduvijek imala za sebe, osjećala sam da to imam u sebi da mi je misija poboljšavati živote tisućama ljudi i pomagati im, a to bi zaista teško bilo izvedivo da i sama nisam iskusila ovo. Jedno je reći osobi da je razumiješ u toj situaciji, a drugo je kada zaista ZNAŠ kako je to i bila si promorana reći djetetu – švercaj se u tramvaju – jer tada ti je 7 kn bilo bitnije za 700 gr banana, nego da mu daš za tramvajsku kartu jer ti je svaka kuna bila raspoređena za hranu.

S druge strane, stižu ti prijetnje za ovrhe za račune. Prava i iskrena empatija, autentičnost. Možemo voditi ljude samo tamo gdje smo i sami bili i kroz što smo sami prošli. Život mi je dao upravo to, dao mi je najvažniji i najmoćniji alat da bih mogla pomagati drugima da im pokažem primjerom i da im zaista mogu reći da ih razumijem i da znam put k uspjehu.

Ako ste vi sada u ovakvoj situaciji, ne gubite nadu. Vjerujte da je moguće.

Tada, prije 5 godina, ovaj mi je život koji sada imam djelovao zaista teško zamisliv, no nisam dala lošim mislima da preuzmu vodstvo. Stalno sam se trudila ulagati u sebe, učiti i postajati bolja i bolja.

Trenutno pada snijeg i ja u svojoj dnevnoj sobi ovo pišem i pijuckam kavu pa razmišljam koliko sam neopisivo zahvalna za to iskustvo. Tada, kada mi se to dešavalo, zaista nisam znala zašto mi se dešava, ali sam si cijelo vrijeme govorila da je to sigurno za moje najbolje dobro. I, pitala sam se što mogu naučiti iz toga?

I tako je i bilo.

Sada, 5 godina kasnije, znam da mi je ta situacija bila neopisivo veliki blagoslov, ona me katapultirala u smjeru u kojem sam trebala i željela ići u životu, ona me najviše izbrusila, ona me pogurala da najviše izgradim svoj posao, ona me učinila neopisivo boljom osobom, ona je postigla da mi dijete kaže – bravo majko ti si to sve sama napravila i da ga gledam kako vjeruje da su njegovi snovi mogući.

Velike lekcije sam naučila i, zahvaljujući njima, postalasam bolja.

Svaki pad je prilika za učenje i pomicanje vlastitih granica

Pad je jednostavno sastavni dio života, mora se dogoditi. Pazite samo ako se trudite da izbjegnete neuspjeh – onda nažalost izbjegavate i uspjeh. Neuspjeh je nužan za uspjeh, a na nama je izbor hoćemo li ostati dolje ili se otisnuti nogama o dno i vinuti ka vrhu.

Ne zaboravi nikada – sve što trenutno prolaziš te priprema za ono što si tražila.

Sve se dešava za naše najbolje dobro iako je to teško vidjeti u tom trenutku, ali – vjeruj mi – s vremenom će sve imati smisla. Budi svjesna toga da što ti je teži put i teža priča, to ćeš jednog dana biti veća inspiracija drugima. Moguće da moraš proći baš to što prolaziš trenutno da bi mogla biti svjetlost i inspiracija jednog dana nekome to baš to prolazi.

Samo vjeruj, budi ustrajna, ne gubi nadu i ne odustaj nikada. Moguće je, ja vjerujem u tebe. <3

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!
Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori