Kada me je Kristina kontaktirala da za portal Žene i novac složim jedan osvrt o svom poimanju novca, njegovog smisla, svrhe i važnosti, našla sam se pred tabulom rasom unutar sebe.
Jer o novcu nikada zapravo nisam pretjerano razmišljala, nisam tip od analitike, jednostavno bih sebi zadala neki cilj i nastojala ga svim resursima, mentalnim, financijskim, intelektualnim, u što kraćem vremenskom roku realizirati. Često i plešući po žici.
Jednom mi je sin, koji ima aspiracije prema biznisu i u tom smislu prati poznate svjetske money makere, rekao da ga podsjećam na Dan Penu. Jer Dan Pena nikada nema love budući da sve zarađeno uvijek reinvestira i na to dodaje bar 25 posto nepostojećeg novca.
Nemam se namjeru ni ambicije uspoređivati s poduzetnikom i poslovnim coachem Danom Penom, ali shvatila sam da mi sin zapravo nije udijelio kompliment. Ciljao je na moju financijsku nonšalanciju.
Često sam u financijskom smislu gradila kule u zraku, bez čvrstih temelja, tj. proračunate podloge.
Iako sam financijski obrazovana, po struci sam, između ostalog, i samostalni računovođa. Ali, kao nesuđeni filozof i sociolog imam za sebe uvijek spremno opravdanje. Prvih dvadeset godina života provela sam u sistemu socijalističkog samoupravljanja. Tada nismo puno znali ni puno mogli, ali smo bili lišeni straha za egzistencijalnu sigurnost.
Nakon toga smo bačeni u mračno doba tranzicije, a svi znamo što je taj period značio u financijskom smislu za prosječnog Hrvata. Otvaranje nekih poslovnih mogućnosti, ali i sveopću nesigurnost – budući da se sustav dugo vremena nije mogao usuglasiti sam sa sobom je li poduzetnik partner državi ili tek krava muzara.
Desetljeća nakon toga sustav se još nije usuglasio po tom pitanju sam sa sobom, ali mi smo se naučili, tj. bili smo prisiljeni naučiti se plivati, držati u nemogućim poslovnim i financijskim okolnostima glavu iznad vode…. i opstati.
Neki bi to nazvali financijskom nonšalancijom, a ja to zovem financijskim evolucijskim prilagođavanjem u cilju opstanka. Tako da zapravo, gledajući unatrag, nemam puno toga sebi predbaciti po pitanju upravljanja novcem.
Iako uvijek ima prostora za napredak, nit vodilja uvijek mi je bila stvaranje i napredak.
Novac me nikada nije uzbuđivao kao brojka na računu, na koju lagano idu kamatice. Ono što me zanimalo je bilo oplođivanje novca, dodana vrijednost, kako od ničega stvoriti nešto i od tog nečega još nešto više.
I u tom smislu, ambiciozna sam i danas – sad kada bih si u ovim godinama mogla dopustiti biti mirnija po pitanju financija.
I dalje se probudim sa svojom vizijom kule u zraku i raduje me put od vizije do realizacije građevine s čvrstim temeljima.
Jer ono što me zapravo užasava je pasivnost, ravna crta na ekranu. Dok se krećemo, dok se borimo, dok planiramo i stvaramo… živi smo.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
