Viktorija Knežević o alimentaciji: Ako želite da se vaša djeca jednog dana bore za svoja prava, da ne pristaju na manje od onoga što im pripada, morate im pokazati kako se to radi
Razgovarali smo s poznatom dubrovačkom odvjetnicom Viktorijom Knežević. Rekla nam je više o svojim poslovnim početcima, no i naglasila je važnost naplate alimentacije i zašto je za žene ključno da se nauče izboriti za sebe.
Viktorija: U vlastiti posao sam krenula s 12 godina kada me baka nagovorila da naberem smokve kojih smo imali jako puno u vrtu i odem ih prodati na zelenu tržnicu. Još se sjećam banka (dubrovački izraz za stol na kojem se prodaje povrće i voće) na kojem sam prodavala.
Najdraži dan u tjednu mi je subota kad odem na tržnicu. Uvijek kupim od žene koja se nalazi na tom banku na kojem sam zaradila svoje prve dinare i činim ono što se nikako ne bi smjelo, kupim od nje bez da pitam za cijenu. Baka se sigurno okreće u grobu što to radim, kupujem umjesto da sadim svoj vrt i plaćam bez obzira na cijenu, ali život nosi svoje.
Nikad se ne cjenkam na tržnici jer znam koliko je to težak život i težak posao.
A svoj samostalan odvjetnički ured sam otvorila 2005. godine.
Viktorija: Nakon nešto više od dvadeset godina staža, osjećam da sam odradila prvo poluvrijeme života, odnosno poslovne karijere. Tako da u posljednje vrijeme najviše razmišljam što i kako dalje.
Mogla bih reći da sam u nekoj vrsti krize srednjih godina. Kad pogledam iza sebe, vidim osobu koja je funkcionirala po principu daj sve i na najjače, nije bitno što i koliko se troši sebe, život, zdravlje, novac, sve je bilo ful gas, činilo mi se da nema kraja mojoj energiji, da sve mogu.
S 45 godina, dobro znam da ima kraja i da on više nije tako daleko, da trebam okrenuti ploču, mnoge stvari raditi bitno drugačije, birati bitke i ne rasipati energiju.
U zadnje vrijeme najviše ulažem u svoje slobodno vrijeme. To mi je kao neliječenom radoholičaru bilo najteže, prihvatiti da mogu stati prije nego padnem u nesvijest od umora.
Viktorija: Najveća poslovna strast mi je raditi na potpuno novim stvarima na kojima nikada prije nisam radila i na kojima po mogućnosti nikad nitko nije radio. Obožavam crossovere kad moram raditi na nečemu gdje se preklapa više struka ili profesija, kad imam puno novih stvari koje moram naučiti i različite faktore koje s kojima treba žonglirati da se postigne optimalno rješenje.
Privatno obožavam čitanje, kuhanje i šetnje prirodom, a u zdanje vrijeme sam otkrila tango. Satove tanga, što bih preporučila svakoj poslovnoj ženi koja provodi dane ubijajući zmajeve. Mi smo jednostavno otvrdnule nakon tih svih godina koje provodimo u hlačama u neprijateljskom okruženju i pod stalnom baražnom vatrom.
Teško je izaći iz uloge koju svakodnevno igramo, u kojoj moramo biti sve – samo ne žene.
Bilo mi je teško, još uvijek mi je teško, to je potpuno drugačije okruženje i uloge su drugačije, ali vrijedno je svakog trenutka i svakog truda baš zato što me prisiljava da se maknem iz uobičajenih obrazaca ponašanja. Ako želiš plesati tango moraš osjetiti i sebe i partnera, dozvoliti partneru da te vodi, da te upozna, sve vještine koje je prosječna poslovna žena davno zaboravila.
Viktorija: Ako imaju problema s naplatom uzdržavanja to je u samo jedan posto slučajeva pravni problem, u preostalih 99 posto slučajeva je psihološki problem jer žena kaže da ne želi ona njega gaziti, ne želi ga mučiti, on je jadan, okrenut će djecu protiv nje itd. – što su sve izlike.
Djecu ionako može okrenuti protiv vas i okrenut će ih ako je takav profil glave, a alimentacija nije vaša, nego dječja, i vi ne samo da imate pravo, nego imate i dužnost boriti se za to.
Djeca uče kako se ponašati u životu – gledajući vas.
Ako želite da se vaša djeca jednog dana bore za svoja prava, da ne pristaju na manje od onoga što im pripada, morate im pokazati kako se to radi.
Ako žena ima problema s naplatom uzdržavanja, preporučila bih joj sat do dva s dobrim psihologom pa tek onda neka potraži odvjetnika ili odvjetnicu.
Zakoni su danas tako dobro kreirani i praksa profilirana da je zaista samo u jedan posto slučajeva moguće da on izmakne naplati bez posljedica, barem u vidu kazne zatvora ako ne plaća. Postoje i takvi slučajevi, ali samo rijetko jer smo kao i obično mi žene odnosno naš odgoj koji nas profilira za ulogu žrtve, najveći problem u toj priči.
Viktorija: Jedan moj kolega, stariji i vrlo ugledan, oženjen i razveden tri puta, zna reći da je jedino sigurno da nema interesa kad smo potpisali bračni odnosno predbračni ugovor. Mislim da je to jako dobra praksa, pogotovo za poduzetnike odnosno poduzetnice.
Već sam imala nekoliko situacija kad su poslovni partneri uvjetovali da se sklopi bračni, odnosno predbračni ugovor, kako u slučaju razvoda ne bi dobili prisilno još jedno partnera u obliku bivše žene i/ili muža ako sud utvrdi da je firma stečena u braku pa se poslovni udio pripadajući tom supružniku dijeli na dva.
Viktorija: Izazovan. Ja sam prva generacija poduzetnika u svojoj obitelji.
Odgojili su me ljudi koji su mi govorili da je najvažnije dobro napraviti posao, da nije važno koliko si plaćen ako si dobar i pošten čovjek, pa mi se vrlo često događalo u početcima da ne bih naplatila svoje usluge, odnosno da bih ih naplaćivala s velikim zakašnjenjem ili da bi ljudima koji me to uopće nisu tražili davala popuste samo zato što su iz moje perspektive bili u lošoj odnosno teškoj situaciji.
S vremenom sam naučila dosta o tome.
Odnos prema novcu je zapravo ogledalo našeg odnosan prema sebi, koliko poštujemo sebe, svoje vrijeme i slično. Stalno učim i stalno mi se čini da se nisam puno pomakla.
Viktorija:
Foto: DuList
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
