Zdrav odnos
s novcem

Silvija Repić: Rad u korporacijama ne predstavlja sigurnost nego privid sigurnosti, a znanje i sposobnosti su ono što nosimo sa sobom

Silvija Repić: Rad u korporacijama ne predstavlja sigurnost nego privid sigurnosti, a znanje i sposobnosti su ono što nosimo sa sobom

Silvija Repić vlasnica je i direktorica Sana delikatesa poznatom po hummusima, zdravim namazima i čipsevima, veganskim sirevima i drugim dodacima za sve zdrave gurmane i one koji to tek žele postati.

Iako je nekad bila dio velike korporacije, svoj poduzetnički put započela je s ocem i danas priznaje da je taj korak bio hrabar, ali i temelj za veliko znanje i zadovoljstvo.

  • ŽIN: Nekad ste radili u velikoj korporaciji nakon čega ste ušli u poduzetničke vode. Kako je došlo do odluke da sigurno radno mjesto zamijenite privatnim poslovanjem?

Silvija: Iako sam voljela raditi u velikoj korporaciji, tamo sam jako puno naučila i mogla sam se zamisliti kako gradim karijeru dalje i na taj način, imam osjećaj da sam ipak nekako cijeli život maštala kako bi bilo super imati nešto svoje.

Kako je to uvijek u životu, tako se i meni dogodio splet okolnosti u kojima ja u jednom trenutku nisam bila zadovoljna razvojem situacije na poslu, a tata je također bio na prekretnici u karijeri pa me to motiviralo da zajedno pokušamo nešto stvoriti. Primarna ideja da svježi hummus, namaz od slanutka, plasiramo na tržište je bila tatina i krenuli smo ju razvijati zajedno, ja paralelno uz posao.

No kako se tata u međuvremenu ipak zaposlio u drugoj firmi, a naš zajednički hummus projekt smo već razvili do razine koja me jako motivirala da nastavim, ipak sam odlučila skočiti na glavu i reći sad ili nikad i pokrenula Sanu. Bila sam svjesna da je to rizik, ali istovremeno ogromno iskustvo koje mogu steći i ogromno zadovoljstvo.

Foto: Silvija Repić

Rad u velikim kompanijama također ne predstavlja nikakvu sigurnost, to je samo privid, a svoje znanje i sposobnosti nosite sa sobom uvijek gdje god išli i što god radili. S tom idejom i velikom vjerom u odličan proizvod koji smo pripremili sam se ja odlučila postati poduzetnica, a ogromna podrška obitelji mi je bila velika pomoć i odskočna daska.

  • ŽIN: Jeste li u tom procesu napravili neke financijske pogreške? Postoji li nešto što bih danas napravili drugačije?

Silvija: Možda bi radije rekla da sam napravila više drugih poslovnih grešaka koje su se onda odrazile i financijski, a ne toliko same financijske greške.

  • ŽIN: Danas su Sana delikatese poznati brend humusa na našem tržištu. Koliko je posao ovisan o Vama?

Silvija: Posao je još velikim dijelom ovisan o meni, ali bi rekla da o dva stupa. Jedan je nabava i logistika (supply chain) kojeg primarno vodi moj tata, a prodaju i marketing primarno vodim ja. Razvoj radimo zajedno, a i naravno da smo oboje uključeni ili barem informirani o važnim zbivanjima na svim područjima.

Rasterećenje područja koja su primarno u mojoj domeni nije se još realiziralo, iako je bilo planirano, jer nismo realizirali zapošljavanje ljudi koje smo planirali budući da smo tijekom pandemije imali značajni pad prometa zbog zatvaranja HoReCa sektora koji je veliki dio prihoda Sane.

Zapošljavanje osobe na vodećoj poziciji u kriznom trenutku i neizvjesnosti mi se nije činila dobra odluka pa sam odlučila odgoditi taj korak. Jedan dio odgovora leži i u fluktuaciji zaposlenika na nekim drugim pozicijama koje troše resurse i zahtijevaju moju uključenost duže nego sam planirala zbog čestog uvođenja u posao novih ljudi.

  • ŽIN: Kako najradije uživate u novcu?

Silvija: Obožavam putovanja pa mi je to omiljeni oblik trošenja novca. Volim počastiti i ljude koje volim i sebe pa to kombiniram kroz druženja, uživanje u dobrim restoranima, hedonizam.

  • ŽIN: Štedite li novac? Ako da, za što i kako?

Silvija: I štedim, ali volim i potrošiti. Štedim i kratkoročno i dugoročno.

Dio koji ziheraški uvijek odvojim su oni najosnovniji sigurni oblici štednje čije prednosti sam naučila još kroz bivšu karijeru u financijskoj instituciji. Tu pritom mislim na dobrovoljni mirovinski fond i policu životnog osiguranja – to su dugoročni oblici štednje koji su sigurna baza.

Ovisno o vlastitim prihodima i postotku koji želim uštedjeti (i koliko ostane za ostatak) pokušavam nešto imati na raspolaganju ako zatreba za ulaganje u firmu pa to varira, a manji dio investiram u dionice i u novije/rizičnije oblike ulaganja kao kripto valute. Moja osobna štednja je usko vezana naravno uz profitabilnost same tvrtke jer najviše ulažemo u razvoj poslovanja. Kad smo imali teško razdoblje kao primjerice usred pandemije, osobne štednje skoro da i nije bilo nego se sve svodilo na rezanje troškova i održavanje poslovanja.

Novac štedim za neke svoje dugoročne ciljeve, ali i kratkoročna zadovoljstva kao što su putovanja.

  • ŽIN: Zbilja ste žena koja iza sebe ima veliki uspjeh. Što biste poručili mlađoj sebi?

Silvija: Uvijek slušaj svoju intuiciju i više se zabavljaj.

Foto: privatna arhiva Silvije Repić

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Malene Rydahl otkriva što hrvatski lideri mogu naučiti o povjerenju u sustav od Danaca

Koliko zapravo košta ulaganje u svoje mentalno zdravlje kroz psihoterapiju?

Održan drugi sastanak URBACT lokalne grupe u okviru projekta „GENPROCURE – Ravnopravnost spolova u javnoj nabavi“

Prijava za članice

Pretraga

znn