Budući da nas inflacija ovih dana bombardira s naslovnica te pritom unosi nesigurnost i strah u naše živote, odlučio sam se uhvatiti u koštac s njom.

Što je to inflacija, je li situacija trenutno zbilja nepovoljna te što možemo napraviti po tom pitanju? Krenimo redom.

Što je to inflacija?

Inflacija je najjednostavnije rečeno pad vrijednosti novca. Često je zovu i tihim ubojicom bogatstva. Svi znamo da su u našem djetinjstvu žvakaće, bomboni i čokolade u apsolutnom iznosu bili nemjerljivo jeftiniji nego danas. Nisu razlog porastu cijene zlobne kompanije koje ganjaju profit, već jednostavno inflacija. 

Iako se tehnike proizvodnje konstantno poboljšavaju, imamo potrošačka dobra koja su na tržištu već duže vremena i koja teško mogu još efikasnije proizvodit (npr. odjeća, hrana, plastični proizvodi itd.). Njihova krajnja cijena ovisi uvelike o cijeni transporta. A svi znamo koliko je gorivo poskupjelo u posljednje vrijeme.

U ovim kategorijama proizvoda, možemo pronaći glavne krivce za povećanje inflacije. Koristim navodnike jer porast cijena goriva ili hrane nije uzrok, već posljedica. 

Što uzrokuje inflaciju?

Primarni uzrok inflacije je monetarna politika države, odnosno njezine centralne banke. Kontrolom količine novca koji ulazi u sustav i promjenom kamatnih stopa centralna banka može utjecati na inflaciju.

Većina centralnih banaka cilja na oko dva posto godišnje inflacije dugoročno gledano. Zašto to uopće rade? Vrlo jednostavno: blaga inflacija je povoljna za ekonomiju.

Zamislite samo da živimo u društvu u kojem gotovina dobiva na vrijednosti s vremenom, (tj. da je deflacijski instrument). To bi poticalo ljude da troše manje gotovine na proizvode i usluge, a štede više jer će ti novci više vrijediti sutra. Dalje bi to dovelo do smanjenja prihoda poduzeća, otpuštanja radnika itd. Scenarij u kojem nitko ne želi živjeti.

Inflacija jednostavno djeluje kao poguranac za ekonomiju. Ako znamo da vrijednost gotovine opada s vremenom, veća je šansa da ćemo tu gotovinu koristiti već danas ili za investiranje ili za potrošnju. U oba slučaja je ukupna ekonomija na dobitku.

Kako se inflacija računa?

Inflacija se računa pomoću CPI (Consumer Price Index), odnosno indeksa potrošačkih cijena. To je jednostavno metrika koju svaka država računa za sebe, a obuhvaća što širi spektar cijena dobara i usluga. 

To znači da je inflacija koju dobijemo prosjek svih cijena, dok naše osobno iskustvo može biti poprilično drukčije.

Primjerice, ako trošimo više na gorivo (koje je znatno skočilo u cijeni) od prosječnog kućanstva, onda će nam se činiti da je inflacija puno viša, tj. u našem životu će zaista i biti viša.

Naravno, vrijedi i obrnuto: ako trošimo novce većinom na dobra koji nisu toliko cjenovno rasla, inflaciju možda nećemo ni primijetiti.

Trenutna situacija

Budući da ovih dana osjećamo vrlo dobro utjecaj inflacije na svojim novčanicima, sigurno smo se zapitali zašto je sad inflacija viša od uobičajene?

Povijesno gledano, inflacija je obično povećana kao najava recesija ili tik poslije recesija kroz standardne mehanizme oporavka. Primjerice, 2008. smo imali inflaciju oko šest posto, a danas se toga malo tko sjeća.

Trenutni novinski bombastični naslovi su većinom usmjereni na američko tržište na kojem je inflacija već neko vrijeme viša od pet posto, ali to je posebna priča. 

Da stavimo stvari u kontekst: prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa inflacije u RH u posljednjih godinu dana je 3.3%. Što bi se reklo – not great, not terrible.

Do prije samo nekoliko mjeseci je stopa inflacije u RH i općenito u EU bila većinom oko 2-2.5%.

U slučaju RH, uzrok trenutačne inflacije nije toliko monetarna politika centralne banke koliko zbivanja na svjetskim tržištima. Tu posebno mislim na opskrbne lance.

Svi znamo da je s izbijanjem virusa Covid-19 došlo do gotovo trenutnog zaustavljanja velikog dijela svjetske ekonomske aktivnosti.

Dionička tržišta su pala po tridesetak posto u rasponu od samo nekoliko tjedana. Ono što je slijedilo, praktički nitko nije predvidio: u samo nekoliko mjeseci veliki dio radnika se prebacio na rad od kuće, profitirale su tehnološke i dostavne kompanije te se globalna ekonomija naglo ponovno pokrenula. 

Mnoge kompanije koje su otpustile radnike prije samo nekoliko mjeseci su se odjednom našle bez dovoljno radne snage i s potpuno poremećenim lancima opskrbe.

Naravno da ni virus nije pomagao u međunarodnom transportu ljudi i dobara. Još je tu nekoliko faktora odigralo ulogu poput geopolitičkih razloga, zapinjanja tankera u Sueskom kanalu itd.

Dakle, ponuda i transport dobara su poprilično poremećeni od izbijanja pandemije te se još nisu vratili u normalu.

S druge strane jednadžbe, imamo veću potražnju za tim istim dobrima. Ljudi su većinom bili kod kuće, trošili su manje te su slijedom toga nagomilali nešto više gotovine nego inače. Tu su pripomognule i injekcije gotovine kroz vladine programe pomoći.

Da sumiramo: radi se o najosnovnijem ekonomskom principu – zakon ponude i potražnje. Ponuda dobara je bila niža nego inače, a količina novaca koja želi kupiti ta dobra je bila viša nego inače. Nadodajmo na to probleme isporuke tih dobara i imamo savršen recept za povećanje inflacije.

Pogled u budućnost

Sadašnje doba nije ni po čemu posebno u odnosu na neka povijesna razdoblja koje su obilježile puno više i dugotrajnije stope inflacije. Postoje mjere koje centralne banke mogu poduzet (ponajprije podizanje kamatnih stopa) da ohlade ekonomiju i zauzdaju inflaciju.

Trenutno se samo mali broj centralnih banaka odlučio na to jer smatraju da za to još nema potrebe. Većina financijskih analitičara smatra da je ova inflacija tranzitorna (prolazna).

Budući da je disrupcija lanaca opskrbe i općenito svjetske ekonomije uslijed koronavirusa vjerojatno najveći faktor rasta sadašnje inflacije, zvuči najvjerojatnije da ova inflacija zaista i jest tranzitorna. 

No, znate kako kažu – ništa u životu nije sigurno. U svijetu makroekonomije je jedina konstanta nedostatak konstante. Bila ova inflacija tranzitorna ili ne, u svakom slučaju postoje dokazani načini za borbu protiv inflacije.

Kako se boriti protiv inflacije?

  • Investiranje

Vrlo jednostavan odgovor na to pitanje je: investiranjem. Dugoročno gledano, dioničko tržište je najbolji zaštitnik protiv inflacije.

Iako je zlato često u narodu smatrano sredstvom za borbu protiv inflacije, brojke govore suprotno. Naime, zlato ne pruža pouzdanu zaštitu od inflacije. Više na linku.

S druge strane, dionice su poprilično otporne na inflaciju.

To si možemo predočiti jednostavnom mentalnom vježbom: ako su cijene dobara u rastu, to često znači da rastu i prihodi kompanija. A kad rastu prihodi kompanija, u pravilu rastu i njihove vrijednosti na dioničkom tržištu. Često su periodi visoke inflacije bili vrlo dobri i za dionice. 

Naravno, ne možemo očekivati visoke realne prinose (računajući inflaciju) dionica u periodima kad je inflacija vrlo visoka. Ali u većini slučajeva možemo računat na barem pokrivanje stope inflacije i očuvanje vrijednosti kapitala.

Najjednostavniji i najpovoljniji način za investiranje u dionice za malog investitora su pasivni ETF-ovi (samostalno ili putem robo-savjetnika).

  • Nekretnine

Druga imovinska klasa koja dobro odgovara na inflaciju su nekretnine.

U pravilu, cijene nekretnina dugoročno rastu s inflacijom, (tj. nešto malo više od inflacije). Dakako, ovo bi nas trebalo više zanimati ako imamo investicijsku nekretninu jer uglavnom ne planiramo prodavati nekretninu u kojoj živimo.

Budući da su nekretnine poprilično skupe (pogotovo danas), dionički ETF-ovi se nameću kao puno jednostavnija i povoljnija opcija.

Osim dionica i nekretnina, postoje i obveznice koje su povezane s inflacijom, odnosno ETF-ovi koji ih sadrže. Radi se jednostavno o obveznicama koje su vezane na inflaciju. Ako inflacija raste, raste i njihova vrijednost. Naravno, vrijedi i obrnuto.

Ovo je malo kompliciranija tema koja zahtjeva posebnu analizu, a osnove o tim obveznicama možete pročitati ovdje.

Naravno da navedeni načini zaštite od inflacije puno slabije funkcioniraju prilikom hiperinflacije, ali to su rijetki scenariji. Najčešće se radi o državama koje nisu imale izlaz iz nekih svojih dubljih političkih i ekonomskih problema. Povijesni primjeri su Njemačka između dva svjetska rata ili Jugoslavija u 80-ima, a trenutni primjer je Venezuela.

U modernim ekonomijama, vrlo je mala šansa za hiperinflaciju (pogotovo nakon što RH prijeđe na Euro), ali ništa na svijetu nije sto posto sigurno.

Zaključak

Inflacija je normalna pojava u financijskom svijetu.

Iako nam se čini da je vrlo visoka zbog drastično viših cijena pojedinih proizvoda, u stvarnosti je tek nešto viša od prosjeka.

Sve najave idu u smjeru da je riječ o tranzitornoj inflaciji, odnosno da će se dugoročno spustiti bliže povijesnim prosjecima od dva posto. 

Čak i da to ne bude slučaj, dugoročno gledano – inflacija (slično kao i brojne druge stvari u financijama i životu) ima tendenciju vratiti se na prosječne razine.

U svakom slučaju, dobra ideja je investirati (pogotovo u dionice, odnosno dioničke ETF-ove) da bismo se zaštitili i od uobičajene razine inflacije.

Uostalom, investiranje je dobra ideja i u svijetu s umjerenom inflacijom.

Piše: Toni Vitali, entuzijast u području osobnih financija i investiranja, o kojima piše na svom blogu

Foto: Pixabay

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori