Sjećam se kad sam prije 5 godina sa svojim prijateljem Danielom, zakoračio u dvoranu sa 14.000 ljudi na svoj prvi seminar osobnog razvoja Tony Robbinsa – jednog od najpoznatijih motivacijskih govornika i trenera niza poznatih ljudi, od predsjednika država do glumaca i sportaša.
Ništa mi nije bilo jasno – ogromna dvorana u londondskom Excel centru izgledala je kao razuzdani rave party na kojem su svi skakali, pjevali i vrištali od uzbuđenja. Tu večer smo bosonogi izašli ispred dvorane i bez opeklina prehodali stazu od četiri metra ugljena i žeravice.
Zašto vam sve ovo pričam – trebalo mi je nekoliko godina da shvatim metodologiju koja se koristi na ovakvim i sličnim seminarima, a koja nam može biti od velike pomoći u neizvjesnom vremenu u kojem svi zajedno živimo.
Svrha bosonogog hodanja po vatri na prvom danu treninga nije demonstracija moći i sile – bit je u probijanju vlastitih ograničenja koja smo si sami nametnuli. Ili da budem precizniji, koja nam je nametnuo vlastiti um kao posljedicu evolucijskog nagona za preživljavanje.
Bez obzira što nas na izlasku iz kuće više ne čeka sabljasti tigar koji će nas ubiti i što ne moramo loviti druge životinje za hranu, mozak i dalje svake sekunde procjenjuje da li osoba ili situacija u kojoj se nalazimo predstavlja opasnost za naš opstanak. Ukoliko ne osvijestimo taj evolucijski mehanizam, počinjemo sabotirati sami sebe, stvarati pogrešna uvjerenja i nametati si ograničenja.
Kad se nađemo ispred staze od 4 metra užarene žeravice, mozak pali sve raspoložive alarme i aktivira sve raspoložive mehanizme da nas spriječi da stanemo bosom nogom na stazu – ako to napravimo doslovce ćemo umrijeti! Ali uz pomoć trenera, mentalne pripreme i energije ljudi koji nas okružuju, napravimo taj prvi korak, pa onda i sljedeći – nekoliko sekundi kasnije nađemo se s druge strane staze i vrištimo ko’ ludi od sreće. Život više nikada neće biti isti.
Pobijedili smo vlastito ograničenje i uvjerenje da nam je ugrožen život. Tony Robbins sustavno radi takve stvari na početku svojih seminara, jer se u nastavku školovanja koje ima za svrhu transformaciju polaznika uvijek možemo vratiti na hodanje po vatri kao fizički dokaz vlastite transformacije.
Ne tražim od vas da sutra pozovete prijatelje na roštilj, ali da prije nego što sjednu za stol i počnu jesti, moraju zajedno s vama prehodati užareni ugljen na kojem ste im ispekli meso.
Razmislite koliko ste puta htjeli napraviti promjenu u svom životu, ali je onaj unutrašnji glas rekao – Nije sad pravo vrijeme. Pogledaj kakva je kriza oko nas. Nema šanse da uspiješ. To nije moguće realizirati u tako kratkom roku. Najbolje da pričekaš…
Taj unutrašnji glas nije vaš najbolji prijatelj. To je evolucijski mehanizam koji ima svrhu preživljavanja, a ne vaš napredak. Sad to znate. Napravite onda prvi korak i stanite u vatru svog života i pobijedite svoja ograničenja.
PS. Godinu dana kasnije sam poveo svoju kćer sa sobom – zajedno smo hodali po vatri i prehodali je bez opeklina. Neprocjenjivo iskustvo koje nas je još više zbližilo.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
