Pojam zaliha kod svakog poduzetnika ovisno o njegovom core biznisu i mogu biti različite vrste zaliha. Kod firmi koje se bave veleprodajom i maloprodajom zalihu čini trgovačka roba koja je namijenjena daljnjoj prodaji.

Kod firmi koje se bave proizvodnjom, zalihu čine sirovine i repromaterijal od kojih će nastati proizvod za prodaju, a nakon završenog procesa proizvodnje zalihu čine gotovi proizvodi na skladištu.

Kod firmi koje se bave servisnim uslugama zalihu čine različiti materijali i dijelovi koji su im potrebni za obavljanje servisa.

Vrijednost zaliha

U pravilu sve zalihe se vode po neto nabavnoj vrijednosti odnosno prosječnoj ponderiranoj nabavnoj vrijednosti, što znači da se konstantno korigira ta prosječna cijena za robu koja je na zalihi – to je posebno izraženo ako su ulazi iste robe na skladište po različitim ulaznim cijenama.

Kako se računa koeficijent obrtaja zaliha?

Koeficijent obrtaja zaliha računa se po formuli: (stanje zaliha/trošak prodane robe) x 365

Jedan primjer obračuna koeficijenta obrtaja zaliha:

Zaliha u bilanci na dan 31.12.2021. iznosi 2.522.410,51 kuna

Trošak prodaje robe 31.12.2021. iznosi 9.380.820,46 kuna

(2.522.410,51/9.380.820,46) x 365 dana = 98,144 dana

Rezultat: firma ima dovoljno zaliha da traju sljedećih 98 dana ili će pretvoriti svoje zalihe u novac u sljedećih 98 dana.
Ovisno o branši odnosno industriji ove firme ovo razdoblje može biti kratko ili dugo.

Obrtaj mora biti obujmom što veći, a vremenski što kraći, što znači da se roba prodaje, a poduzetnik uspješnije posluje jer može prije pretvoriti svoje zalihe u novac.

Nizak obrtaj zaliha znači da firma ima veliku zalihu koje se ne može uspješno osloboditi odnosno pretvoriti u novac.

Kolike zalihe su idealne za poduzetnika?

Što manja zaliha odnosno optimalna zaliha jer je u zalihi zarobljen novac, posebno ako je ta zaliha postala zastarjela ili nekurentna odnosno ne može se više uspješno prodati.

Često se u praksi dogodi da se zaliha najmanje prati odnosno sa njom se ne upravlja učinkovito i zapravo ta zaliha iz godine u godinu kao pozicija u imovini raste, a u realnosti nema više nikakvu tržišnu vrijednost.

Kako se ne gleda previše na nju, tako se zna dogoditi da se kroz godine poslovanja akumulira jako veliki iznos zaliha što zapravo jednostavno rečeno znači akumulirani novac. Razlika je ta što u ovom slučaju taj novac ne predstavlja štednju već gubitak jer se najvjerojatnije za tu zalihi više nikada neće postići prodajna cijena (pa čak niti neto nabavna) da se bar uspije vratiti ona vrijednost koju je poduzetnik za tu robu platio svom dobavljaču.

Savjeti za smanjenje zaliha

Zalihe na skladištu trebale bi biti optimalne, odnosno najminimalnije, a da se neometano obavlja djelatnost. Čak, ako je moguće (što možda u ovim trenutnim vremenima kada je dobava otežana) svesti poslovanje na JIT – Just in time oblik, odnosno ne akumulirati zalihu već je nabavljati kad nam je potencijalno prodana.

  • Potrebno je dati točne upute odjelu nabave ili osobi koja se bavi nabavom vezano za proces naručivanja,
  • Potrebno je zadužiti osobe u prodaji koje će odrediti minimalne zalihe po određenim vrstama roba,
  • Potrebno je zadužiti osobu koja će pratiti obrtaj zaliha, kako bi se promptno reagiralo sa zalihom koja ima slabi obrtaj, naprosto naći potencijalno tržište za tu robu ili ako je nije moguće prodati, onda ju dati u ustanove kao donacije kojima bi to moglo biti korisno npr.

Načini za rješavanje nagomilanih zaliha

1.Poklon ili donacija

Elektrotehničke komponente možda pokloniti nekoj školi za edukaciju djece, ili ako se bavite prodajom tekstilnog rublja možete napraviti donacije bolnicama, Caritasu ili nekom sportskom klubu…. sve ovisno od vrste robe koja se drži na zalihi jer se u tom slučaju ta donacija koristi kao porezni štit poreza na dobit, odnosno čini trošak poslovanja.

Najgore je ostaviti tu robu na skladištu, jer osim što je zarobljeni odnosno mrtav novac koji ne možemo staviti u obrtaj da se oplodi novom dodanom vrijednosti, stvara iz mjeseca u mjesec dodatne troškove jer je negdje uskladištena pa se za nju plaća skladište, zauzima mjesto u skladištu i zahtjeva da se svake godine ponovno iznova fizički prebrojava radi zakonom propisane inventure.

2. Uništenje zaliha uz prisutstvo Porezne uprave

Nepovoljnija opcija za rješavanje zalihe sa skladišta da se barem ne plaća skladišnina jer poslati Poreznoj upravi dopis sa zahtjevom da izađu na uništenje navedene robe.

Potrebno je pripremiti popis robe, robu složiti u kutije prema tom popisu, pozvati kamion firme koja se bavi zbrinjavanjem takve robe te na taj način baciti zalihe uz prisustvo osobe iz Porezne uprave, gdje taj otpis čini porezno priznati rashod, ali umanjuje dobit vlasniku.

3. Uništenje zaliha bez prisutstva Porezne uprave

Najnepovoljnija opcija rješavanja zaliha jest otpis bez pozivanja Porezne uprave na uništenje. U tom slučaju na tu robu koja se otpisuje potrebno je platiti porez i ako je to količina koja se prema Pravilniku ne može otpisati kao manjak, taj cijeli iznos vrijednosti zajedno s porezom čini porezno nepriznati rashod te će firma na taj iznos na kraju godine platiti još i porez na dobit.

U tom slučaju gubitak je višestruki i tu opciju koristite ako ne ide baš nikako drugačije.

Foto: Pexels

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori