Violeta Vran: Za poslovne suradnje vrlo je važna slika koju predstavljamo svijetu oko sebe, a prvi dojam donosi nam zainteresirane ljude
Violeta Vran je life i fashion coach koja je odlučila pokrenuti vlastitu školu šivanja, ali i pomoći u pronalasku idealnih komada odjeće za svaku figuru. Svoju poduzetničku priču započela je potpuno spontano, a kako danas izgleda njen život i što je sve naučila o novcu, pročitajte u nastavku!
Violeta: Mislim da je odgovor na ovo pitanje, kao i kod svih žena koje kroz život kreiraju neku svoju priču – prilično kompleksan. Svakako ću se osvrnuti samo na one ključne dijelove koji su imali najviše utjecaja na to da nikada ne budem nečiji zaposlenik. Biti poduzetna/ica za mene je zapravo stil života koji je ujedno i moja svrha, a sam način izražavanja kroz posao je neka vrsta poziva ili misije.
Iza svakog projekta, pokušaja ili želje da nešto ostvarim kroz posao, stoji želja da napravim nešto korisno za žene oko mene, odnosno da kreiram vrijednost koja će im oplemeniti živote i pomoći da lakše napreduju i kreiraju sebe i svoj život kako one to žele, a ne kako im društvena ograničenja kažu da bi to trebalo; počevši od izgleda, odijevanja, ponašanja, dužnosti, odnosa i sl.
Prvi posao koji sam sama započela dogodio mi se spontano jer su prijateljice i poznanice htjele nositi odjeću koju sam kreirala i nosila.
Bilo je to još u osnovnoj školi i to me na neki način usmjerilo da završim tekstilnu školu. S obzirom da mi je to sve pomoglo da kreiram posao doma, vlastiti radni prostor, radno vrijeme i sve ostalo što veže jedna takva vrsta usluge, krenula sam tim putem.
Vremenom je moja izoštrena vještina kreiranja odjeće prerasla u prenošenje te iste vještine drugima i tako je nastala sadašnja škola kreiranja i šivanja vlastite odjeće za žene, koju vodim i održavam u Zagrebu, Vinkovcima i u mom rodnom gradu Osijeku.
Istodobno, 2017.god. počela sam se baviti i Life i Fashion coachingom, kako bih svoju misiju da pomognem ženama zaokružila i trenutno su to dvije grane mog poslovanja koje mi donose novac; Life – fashion coaching i škola šivanja. Kreiranje odjeće drugima, za mene je moralo ostati u prošlosti.
Violeta: Smatram da ne postoji nešto što neće donijeti dodatnu zaradu ako vam način na koji ćete to raditi odgovara. Žene koje uživaju u igri s tkaninama i kreiranju na taj način, svakako mogu lijepo dodatno zaraditi. Poznajem nekoliko njih jer su bile na mojim tečajevima, a par njih koje su već ranije pokrenule svoj modni brend su mi povremeno na individualnim instrukcijama jer žele proširiti svoju ponudu haljina.
Foto: Violeta Vran
Također, ovdje u Zagrebu mi je na programu SSD jedna iznimna mlada dama koja je sa sestrom pokrenula modnu priču (sestra je bila prošle godine na tečaju). Već su izlagale na nekoliko revija i prodaja modela se lijepo pokrenula. Još jedna je među njima koja se sprema pokrenuti nešto svoje, a sve upućuje na to da će to biti jedna divna modna priča luksuznih modela.
Tako da, moje veliko da i vjetar u leđa svakoj koja se odluči!
Violeta: Zapravo puno, puno više nego što mislimo! Za poslovne suradnje vrlo je važna slika koju predstavljamo svijetu oko sebe – sjetite se prvog dojma i pet sekundi i ono nam zapravo donosi zainteresirane ljude.
Više ne vrijedi ona stara izreka da postolar nema cipele i da krojačica hoda u poderanoj staroj haljini. Nikad mi se ovaj odnos prema sebi i svom poslu nije sviđao i drago mi je da smo ga ostavile u prošlom stoljeću.
Kroz svoje proizvode i usluge mi nudimo prvo sebe i svoje vrijednosti pa onda sve ostalo i sigurna sam da sve mi već puno o tome znamo.
Pitanje je samo koliko tu informaciju koristimo u svakodnevnom poslovnom okruženju. Na žalost, još se uvijek kroz neke slojeve društva provlači ideja da je to površno i nevažno i da su sređene i uspješne žene zapravo neradnice o kojima brine netko drugi.
Uvijek mi bude pomalo žao onih koje zapuste ovaj dio sebe samo da bi se uklopile u konzervativnu poslovnu sliku. Zapravo mislim da time što odbijamo brinuti se o sebi i svom izgledu, odbijamo i dio snažne ženske energije koja je puno moćnija od puke produktivnosti.
Naravno, pri tome ne mislim da je produktivnost loša i nepotrebna, samo je meni druga po redu – u službi ove prve!
Violeta: Kako i ostalima, tako i meni, osobni razvoj i životne (ne)prilike imali su direktan utjecaj na moj odnos prema novcu, zaradi, mojoj osobnoj vrijednosti i konačno – mojoj dozvoli samoj sebi da zarađujem više od onoga koliko je potrebno za puko preživljavanje i za osnovne potrebe. I da se toga ne stidim i ne bojim onih koji me mrze zbog toga.
U prošlosti sam trošila na sve za što sam mislila da imam dužnost potrošiti. Isto tako, nekoliko puta sam imala određenu svotu u rukama i nisam uložila u ono što je mene privlačilo.
Iz gore navedenog, jasno je vidljivo što sam o novcu i načinu kako se odnositi prema (sebi) njemu učila u svojoj obitelji; Budi sluga pokorni, ne traži previše i ne troši na sebe već na one kojima treba pomoć, tvoj novac nije tvoj, ne troši na gluposti i slično. Na žalost, nisu znali bolje!
Uglavnom, dvije najtoksičnije vrijednosti koje sam morala glumiti da sam usvojila su: Dužnost i poslušnost, kako u vezi svega ostaloga, tako i novca. Sva sreća, nisu me uspjeli naučiti po svome, već samo usporiti. Mislim da su bez obzira na ishode, sve ovo greške kojih se treba kloniti. To je također nešto što sam se trudila prenijeti svom sinu koji je već odrasla osoba i vodi vlastiti posao. Nema drugog načina nego vlastitim primjerom.
Violeta: Da se mogu vratiti unatrag, svoju verziju u 20-ima bih prvo zagrlila i rekla joj da je sasvim u redu da ima ambicije i želje i da nije zbog toga bahata i sebična. Onu u 30-ima bih uputila da vjeruje svojoj unutarnjoj mudrosti i da je u redu ako sa svojim novcem uradi ono što ona želi i prepozna kao priliku. Isto tako, da nisu svi savjetnici tu da joj pomognu iako govore da to žele. Mnogi od njih nemaju ni misiju ni viziju, a o svrsi da i ne govorim.
Onu na početku 40-im bih zavrtila na plesnom podiju i pustila ju da se otisne kamo god ona želi. Vjerojatno bi mi u tom slučaju poslovni put unazad par godina bilo puno lakši i ljepši.
Violeta: Za mirovinu još nemam puno izvora (vlastitih), osim obavezne štednje i životnog osiguranja koje uplaćujem od svoje 27. godine, a za ostale tekuće stvari jednostavno pazim da uvijek imam dovoljno, kako za održavanje i unapređenje poslovanja, tako i za hitne slučajeve ili za trenutke nekakve krize.
Ulaganje u sebe mi je zapravo najvrijednije i nekako se u zadnjih par godina osjećam kao na početku jedne divne ere svog života. Što se tiče onih lijepih strana koje nam zarada i novac donose, kao površna šminkerica, obožavam spa momente, neovisno jesu li u kućnom izdanju ili u nekom salonu ili spa centru.
Volim taj osjećaj zahvalnosti koji iskazujem svome tijelu za sve što je učinila za mene i za sve što i dalje čini. Istovremeno, volim taj kraljevski osjećaj koji mi pružaju ovakva iskustva.
Violeta: Jedna mi se sitnica provlači već dugo, no ovaj ću detalj pustiti još malo da se kuha prije nego ga objelodanim.
Violeta: Za svaku ženu koja se osjeća sputano, ograničeno, neshvaćeno i ne podržano u svojoj obitelji i užoj zajednici, jedini izlaz je da bude financijski što je moguće više neovisna. Ne samo o partneru, obitelji ili nekom drugom izvoru, već i neovisna o šefovima, klijentima i njihovim mušicama.
Ne postoje granice danas, osim onih kojih se same držimo. I znam da je to istovremeno i oslobađajuća i zastrašujuća činjenica!
Foto: Privatna arhiva Violete Vran
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
