Višnja Željeznjak: U Hrvatskoj i dalje strašno nedostaje gotovo svih vrsta sadržaja i praktičnih znanja
Višnja Željeznjak pokretačica je platforme za poslovne edukacije Eduza.hr s ciljem pomoći edukatorima da žive od svog znanja dajući im podršku, znanje i softversku platformu za izgradnju osobnog brenda, promociju i prodaju edukacija.
Višnja: Poduzetnica sam već više od 21 godine i trenutno novac zarađujem iz dva izvora: kao konzultantica za B2B digitalni marketing, te kao pokretačica platforme za poslovne edukacije Eduza.
Moja prva i originalna karijera počela je 2000. godine kad sam s kolegama pokrenula dva tada vrlo poznata i nagrađivana web portala, webmajstori.net i besplatne-stvari.com. Prva ideja nam je bila prodavati oglašavanje na tim webovima, no kako smo bili jako neiskusni i nismo znali prodavati, tražili smo dodatne izvore prihoda. Išli smo za signalima s tržišta koji su nam govorili da poduzetnici žele imati vlastite web stranice. 2002. godine suosnovala sam tvrtku Logit internet usluge koja je pružala upravo to: uslugu izrade web stranica te usluge digitalnog marketinga.
Prvih 15 godina radili smo web stranice i web shopove po mjeri i funkcionirali smo kao web agencija. Lansirali smo stotine web projekata za klijente od kojih su mnogi još dan danas živi, online, i donose vrijednost svojim vlasnicima.
Kroz te sam projekte naučila obavljati sve temeljne funkcije tvrtke, od prodaje, marketinga, vođenja projekata, pa sve do komunikacije s klijentima i zainteresiranom publikom. Strašno sam puno naučila i o internet tehnologijama, što mi danas pomaže da bez problema mogu biti dio tima u kojem surađujem s programerima, dizajnerima i ostalim tehnološkim strukama.
Tvrtka nam je iz godine u godinu rasla. Tim nam je u svom najvećem izdanju brojio 14 zaposlenih. Međutim, tamo negdje od 2014. godine počinjem shvaćati da agencijski model poslovanja uopće nije za mene. U jednom trenutku osjećala sam se kao da sam sama sebi izgradila zatvor iz kojeg ne mogu pobjeći. Usluge koje smo pružali počele su me gušiti, česta putovanja zbog prodajnih sastanaka narušavala su mi zdravlje (tada klijenti još nisu pristajali na online sastanke i za svaki se važniji posao moralo putovati u Zagreb).
Odlučili smo nešto promijeniti i oko 2015. godine zaokrećemo tvrtku u smjeru konzaltinga za B2B digitalni marketing. U potpunosti sam se našla u novoj ulozi konzultantice, iako nije bilo lako za 180 stupnjeva promijeniti komplet usluga koje tvrtka pruža.
2 mjeseca prije početka pandemije, ne znajući što će se uskoro dogoditi, odlučila sam dodati novu uslugu: edukacije za B2B digitalni marketing. Ideja mi je bila ponuditi in-house edukacije na lokaciji klijenata u Rijeci, međutim taj je moj plan pandemija sasjekla u korijenu – i otvorila mi sasvim nov, neviđen potencijal!
U travnju 2020. moj poslovni partner i ja, na digitalnom listu papira (ili na tzv. poslovničnoj salveti) crtamo prvu skicu nečega što će za par mjeseci dobiti ime Eduza – to jest kreiramo prve obrise buduće platforme za poslovne edukacije.
S Eduzom sam htjela riješiti vlastiti problem: željela sam na jednom mjestu prezentirati svoje edukacije.
Od prije sam znala koliko je važno podučavati tržište o onome što radim da bih došla do publike. Danas tu aktivnost zovem edukacijski marketing: to je sofisticiranija taktika sadržajnog marketinga koju stručnjaci koriste da bi pomoću edukacija izgradili svijest tržišta o sebi i potražnju tržišta za svojim rješenjima. Ideja je bila napraviti marketplace, tj. jedno centralno mjesto gdje će ponuđači poslovnih edukacija prezentirati svoje edukativne programe i gdje će zainteresirani polaznici te edukacije moći istražiti i bukirati online.
Kroz rad na Eduzi nanovo sam otkrila veliki stari problem koji imaju svi novopečeni poduzetnici, bez obzira na to koliko desetljeća stručnosti imaju iza sebe: i usluge, i edukacije teže je prodati ako nitko ne zna za tebe! Svatko se na tržištu mora iznova dokazati, izgraditi svoj osobni brend i pobijediti opskurnost i nevidljivost.
Dodatno, poduzetnici koji tek kreću u edukacije i prodaju vlastitih usluga muče se s nesigurnošću u same sebe i ono što rade. Na početku samostalne karijere oni nemaju toliko veliku poslovnu mrežu i nemaju kome ispričati svoje probleme ni izazove. Nemaju pojma jesu li na dobrom putu i ne primjećuju kad nešto rade krivo i gube vrijeme i novac.
Zato sam Eduzu proširila iz softvera za usluge prezentacije i promocije poslovnih edukacija u čitavu platformu za pomoć u izgradnji osobnog brenda edukatora, podrške, umrežavanja i usavršavanja. Zajedno s mojim poslovnim i životnim partnerom, Sašom Matijašićem koji se brine za softverski razvoj platforme, stojimo na raspolaganju edukatorima; međusobno razgovaramo, slušamo probleme s kojima se susreću i pretvaramo ih u rješenja na Eduzi.
Ja imam preko 20 godina iskustva u digitalnom marketingu, a Saša preko 20 godina iskustva u razvoju softvera. Naše vještine ujedinili smo i sad stvaramo platformu koja malo-pomalo ostvaruje našu izvornu viziju, a to je da svaki stručnjak može dostojno živjeti od svog znanja u Hrvatskoj.
I tu sam danas, u 2023. godini: Eduza je startup koji je zaživio komercijalno u kolovozu 2022. godine, imamo prve korisnike koji plaćaju, ama baš sve ključne metrike rastu nam iz mjeseca u mjesec i obožavamo ono što radimo i za koga radimo.
Eduza kao softversko-marketiška medijska platforma predstavlja nebo i zemlja razliku u odnosu na agencijsko poslovanje. Kad smo bili web agencija koja pruža usluge, vrlo sam često imala osjećaj da se moja investicija u jedan klijentski projekt jako teško može ponoviti na idućem projektu. Sada pak kreiramo platformu gdje je posao takav da unaprjeđenje jedne sitnice ima dalekosežne i dugotrajne pozitivne učinke na rezultate svih naših korisnika (to je taj famozni compounding effect koji je prisutan u pretežno proizvodnim biznisima).
Primjerice, moguće je u kratkom roku poduplati broj upisa u newsletter tako što potrošiš pola sata i dodaš link na upis u newsletter na dva mjesta na platformi. Oduvijek smo htjeli raditi na kreiranju jednog taknog digitalnog proizvoda za nas same – i sad živimo pravi san svakog IT šmokljana 🙂 Izazovno je, ali i izuzetno ispunjujuće.
Foto: Višnja Željeznjak
Višnja: Poduzetnici nisu copywriteri, pa ne znaju napisati prodajni sadržaj koji bi na webu odgovarao na pitanja koja njihovi kupci traže. Rijetko je problem s tehničkim elementima web stranice, a mnogo češće s prodajnim sadržajem: poduzetnici zapravo ne znaju da bi oni prvo trebali pripremiti sadržaj, a tek onda angažirati dizajnere i programere. Štoviše, dizajneri i programeri idu zadnji, nakon što poduzetnik sam ili uz pomoć stručnog konzultanta za planiranje web stranica utvrdi s kojim će se to web sadržajem prezentirati klijentima.
Moj savjet poduzetnicima jest da se prvo uhvate Worda ili Google Docsa (ili u čemu god već pišu tekst) i napišu sadržaj koliko god mogu sami. Ako tu zapnu – što će se dogoditi većini – na tržištu postoje stručni copywriteri koji doista mogu pomoći napisati taj prodajni sadržaj.
Višnja: Za mnoge ljude koji investiraju u vlastiti razvoj dobro funkcioniraju eksperimenti. Primjerice, možemo eksperimentirati i snimiti jedan prvi video. I dalje će nam se činiti da na videu izgledamo kao tuljani i mrzit ćemo i svoj glas i svoj odraz, ali dok traje taj naš eksperiment, sami sebi trebamo reći da dozvoljavamo da izgledamo kao tuljani i da nas to neće spriječiti da snimimo drugi video.
Zatim se možemo uvaliti u neki grupni izazov. Primjerice, mnogi edukatori organiziraju online edukacijske grupe koje su dizajnirane da vas riješe nekog straha i izlože vas onome čega se bojite. Kad pričamo o videu, baš smo na Eduzi imali odličnu edukaciju nazvanu Pobijedi strah od kamere koju drži naš korisnik Darko Mareš: ta je edukacija polaznike tjerala da svaki dan snime 15 minutni video. Na kraju edukacije, glavni izazov bio je objaviti jedan video javno. Mnogima od nas jako pomažu takvi eksperimenti, to je svojevrsna terapija izlaganjem (exposure therapy).
Ako ništa od toga ne funkcionira, svatko od nas treba naći način kako da sam sebi dojadimo sa silnim izgovorima koje izmišljamo. Vrlo često kad se dogodi promjena, ta promjena odvije se gotovo preko noći, ali put do promjene zna trajati godinama. Jednog dana samo sami sebi kažemo: dosta više s time, i tada postanemo druga osoba.
Višnja: Edukacije nisu dovoljno praktične. Novopečeni ili manje iskusni edukatori vole držati predugačke uvode i nepotrebne monologe koji su bez beda mogli biti pretvoreni u snimljeni video na YouTubeu.
Često je to zato jer edukatori nisu imali gdje izučiti zanat online podučavanja. Rijetko koji poslovni edukator ima formalne vještine podučavanja: mi poduzetnici te vještine pokupimo po putu, metodom izlaska iz zone komfora, pokušaja, pogrešaka i feedbacka od polaznika.
No, još smo rano u evoluciji i revoluciji online podučavanja. Jedan od mojih ciljeva s Eduzom jest i skupiti sve moje osobno i sve kolektivno znanje o podučavanju koje imam, i redovito ga prenositi poslovnim edukatorima.
Edukatorima savjetujem da skrate i fokusiraju se na podučavanje praktičnih vještina koje se mogu odmah primijeniti u poslovanju. Primjerice, umjesto da mi držite predavanje o teoriji dizajna, radije održite radionicu koja uči ljude kreirati svrhovite grafike u Canvi. Izložite polaznike praktičnom radu koji možete naplatiti, a teoriju hostajte u formatu besplatnih javnih videa na YouTubeu.
Višnja: Moj stav prema novcu vjerojatno je isti već desetljećima: novac je jedno od najvažnijih sredstava za postizanje osobne slobode. Danas slobodu mjerim u količini sati u danu koje mogu provesti radeći ono što ja želim na način koji ja želim, i ne radeći gotovo ništa od onog što ne želim.
U posljednje vrijeme promijenila sam aktivnosti povezane s novcem: sad sam starija i tek sada shvaćam važnost investiranja. Nažalost nisam na vrijeme počela štedjeti i sad to ispravljam, pa mi je vremenska pista u kojoj moram uštedjeti dovoljno za mirne dane značajno skraćena. No, to me ipak ne obeshrabruje jer vjerujem u svoju sposobnost da kroz svoje poduzetničke poduhvate nadoknadim zaostatke.
Višnja: Pasivno štedim na način da određeni iznos novca mjesečno stavljam sa strane, s nastojanjem da taj iznos povećavam. Trenutno koristim jednu robo-savjetničku aplikaciju. U budućnosti se želim posvetiti ostalim sofisticiranijim oblicima investiranja.
Višnja: Osim robo-savjetničke aplikacije koja se brine za mali portfelj sačinjen od dionica i obveznica, najveća investicija mi je zapravo u Eduzu kao poduzetnički pothvat od kojeg želim živjeti ostatak života. To znači da je moja najveća investicija u mene samu.
Imamo ideju o tome u kojem smjeru želimo razviti Eduzu i imamo pojam o mogućim izlaznim strategijama za nju. Svi signali govore da će EdTech područje te digitalno podučavanje doslovno eksplodirati u sljedećih nekoliko godina i po pitanju potražnje i ponude, pa mi se čini da tu mogu dobiti neslućeno velik povrat na moju investiciju u vremenu, trudu i novcu.
Zato trenutno ogromnu količinu vremena investiram u edukaciju o tome kako softversku platformu učiniti profitabilnom. Inspiraciju crpim iz desetaka podcasta stranih autora koji pričaju kako su postigli ono što mi sad pokušavamo kreirati. Gutam knjige i stručne newslettere te ono što čujem često pretvaram u pisane postove na Linkedinu – na taj način naučim više.
Foto: Višnja Željeznjak
Višnja: Novac mi daje luksuz da mogu reći ne svim stresovima, glupostima i obvezama koje sami sebi nameću drugi ljudi. Stil mog poslovanja i mog života omogućuje mi da se isključim, da budem u potpunosti offline ako to poželim, da odem na trening plivanja u podne ako to poželim, da ne dođem uopće na posao u petak ako mi se ne radi, ili da radim punom snagom subotom navečer – jer me pukla inspiracija.
Nisam hedonist u klasičnom smislu riječi i puno uobičajenih načina na koji ljudi novcem ugađaju sami sebi ne da mi nije privlačno, nego mi je odbojno. Umjesto dugotrajnog posjedovanja stvari, zanimljivije mi je iskustvo kraćeg, ali češćeg posuđivanja iskustava, poput bijega s malim društvom na produženi vikend na neku novu lokaciju. Introvertirana sam osoba i najbolje se osjećam kad sam sama sa sobom ili u vrlo uskom krugu bliskih ljudi, s kojima mi vrijeme teče jako, jako sporo – u dobrom smislu.
Ipak, šmokljan u meni voli potrošiti novac na dobar hardver. Nova generacija Mac računala, novi mikrofon za podcaste, novi gadget koji može unaprijediti moj live streaming setup… U tome uživam.
Višnja: Nisam investirala. Nisam dovoljno naplaćivala svoje usluge. U nekom trenutku, previše sam fokusa stavila na svoj osobni komfor, a nauštrb novca. Sad ispravljam tu pogrešku.
Višnja: Voljela bih da mogu sama sebi poslati poruku u prošlost i reći si: pay yourself first 🙂
A opet, s obzirom da sada štedim i investiram, možda je neka Buduća Ja poslala poruku Sadašnjoj Meni da sebe platim prvu.
Višnja: Zanimljiva su mi dva momenta:
Prvo, moji roditelji su oduvijek bili, i još uvijek jesu, izvrsni i vrlo disciplinirani štediše – ali ta se disciplina štednje nije prenijela na mene osobno – iskreno, ne znam zašto. Nije da nisam imala od koga učiti.
Drugo, razgovori o novcu u našoj obitelji uvijek su bili u kontekstu da se novca nema. Nikad mi nitko ni na jedno moje traženje da mi se nešto ekstra kupi nije rekao: idi dijete pa si zaradi. Zato do faksa nisam baš razmišljala da izvor novca može biti i nešto drugo osim roditelja.
Prva ideja bila mi je da nađem neki studentski posao, a u poduzetništvo sam upala slučajno (oglašivač nam je htio platiti oglašavanje na našem webu, što nije mogao jer nismo imali žiro račun. Jedini način da se dobije žiro račun bio je da se otvori firma i tako je dvadesetogodišnjakinja postala poduzetnica).
Višnja: Nemam djece, ali da mogu podučiti samu sebe kao curicu o novcu, dodijelila bih si mjesečni džeparac (budžet) i učila bih samu sebe kako raspolagati s tim mjesečnim budžetom. Dala bih si dovoljno autonomije da uludo spiskam tu lovu na žvake i ostanem bez prebijene pare: to bi me ranije suočilo s realnošću i izložilo idejama štednje, poduzetništva i oslanjanja na vlastitu dovitljivost da zaradim za sve lijepe stvari koje želim.
Umjesto moljakanja da mi se nešto kupi ili omogući, samoj sebi bih usadila u glavu ideju da to što želim mogu postići sama. Poklonila bih si knjigu o novcu ili poduzetništvu – što nije postojalo u osamdesetima kad sam ja odrastala. Izložila bih se poduzetnicima – koji nisu postojali u mojoj okolini kad sam ja bila mala.
Sve to današnjim je roditeljima na raspolaganju i jako me veseli kad vidim koliko su neka djeca poduzetna.
Višnja: Možemo dostojno živjeti od svog znanja, u Hrvatskoj! Dodajte edukacije u vaš trenutni portfelj imovine i aktivnosti koje vam generiraju zaradu. Dodajte nešto što ja zovem cjeloživotno podučavanje: radeći na tome, naći ćete načine kako da svoju ekspertizu i znanje zapakirate tako da jednog dana kreirate polu-pasivne i pasivne izvore prihoda koji će vas odnijeti još dalje nego što mislite da možete.
Možda ne razmišljate o sebi kao edukatorici ili edukatoru, međutim ako imate imalo životnog i poslovnog iskustva, znajte da u Hrvatskoj strašno nedostaje gotovo svih vrsta sadržaja i praktičnih znanja. Odvažite se i počnite prenositi svoje vještine u svim oblicima, na svim kanalima, svima koji su voljni slušati vas. Upravo stasa mreža podrške, znanja i alata namijenjena svim stručnjacima koji se odvaže educirati. Edukatori uvijek nauče najviše i razviju se najbrže.
Foto: privatna arhiva Višnje Željeznjak
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
