Vodič za financijske izvještaje: Koje sve vrste i elementi postoje i na što moram obratiti pažnju?
Temelj svake ekonomije, pa i hrvatske, su mikro, male i srednje tvrtke. Njih je u Hrvatskoj prema prošle godine objavljenim podacima Bisnodea više od 111 tisuća, zapošljavaju 587 tisuća ljudi i imaju prihode od 337 milijardi kuna. Uplate doprinosa, poreza i prireza idu direktno u državni proračun što ukazuje na važnost poduzetništva, odnosno privatnog sektora.
Kad smo kod poduzetnika, jedan naš poznati poduzetnik jednom prilikom je rekao – da mi se baviti isključivo biznisom, a ne financijama, plaćama, kupcima, obvezama, bilancama…
Međutim, poduzetnici se moraju time baviti, moraju razumjeti računovodstvene podatke i financijske izvještaje kako bi mogli donositi poslovne odluke.
Financijski izvještaji predstavljaju završnu fazu računovodstvenog procesiranja podataka i nositelji su računovodstvenih informacija.
Cilj financijskog izvještavanja je informiranje zainteresiranih korisnika (vlasnika, kupaca, dobavljača, partnera, zaposlenika, države…) o financijskom položaju tvrtke i o uspješnosti poslovanja.
Temeljni financijski izvještaji su Bilanca i Račun dobiti i gubitka, a postoje i pomoćni izvještaji koji pomažu u njihovom razumijevanju.
(Za lakše razumijevanje ove kolumne predlažem da za primjer uzmete svoju bilancu i RDG te paralelno pratite pozicije i stavke koje posebno izdvajam i pojašnjavam).
Bilanca je temeljni financijski izvještaj na temelju kojeg ponajprije uprava, investitori i kreditori donose poslovne odluke.
Pokazuje stanje i međuodnos imovine, obveza i kapitala na određeni dan. Dogovorno je to 31.12., ali se može raditi i bilo kad u toku godine, prema potrebi (za odobravanje kredita, za projekciju poslovanja, kao dopuna uz natječajnu dokumentaciju…). Bilanca se svaki dan mijenja kako nastaju novi poslovni događaji (dolaze računi na naplatu, knjiže se izvodi, naplaćuju potraživanja, kupuju i prodaju zalihe…).
Računovodstvenim rječnikom imovina tvrtke naziva se još i aktiva, a izvori te imovine, odnosno obveze i kapital, nazivaju se pasiva. Aktiva uvijek mora biti jednaka pasivi, odnosno bilanca mora biti u ravnoteži ili balansu (tako je i dobila ime).
Provjerite svoje bilance, vidjet ćete da je tako, odnosno da su iznosi aktive i pasive jednaki.
Svakoj bilanci prethodi bruto bilanca – poseban oblik detaljno razrađene bilance koju ću objasniti u posebnoj kolumni.
Važno je napomenuti i da su naše bilančne sheme usklađene s Direktivama EU pa stoga prepoznatljive i čitljive stranim investitorima. Vrijedi i obrnuto.
Razlikujemo dugotrajnu (stalna ili fiksna) i kratkotrajnu (tekuća ili obrtna) imovinu.
Dugotrajna imovina (materijalna = zgrade, postrojenja, oprema, zalihe i nematerijalna = razna zakonska i ugovorna prava kao što su patenti, koncesije, licencije) je ona koja se može pretvoriti u novac u razdoblju dužem od jedne godine.
Kratkotrajna imovina (novac, financijska imovina, zalihe i potraživanja) je onaj dio ukupne imovine za koji se očekuje da će se brže unovčiti, odnosno u vremenu kraćem od jedne godine.
Nematerijalna i dugotrajna imovina u bilanci je razlika nabavne vrijednosti umanjene za akumuliranu amortizaciju. Amortizacija je trošak dugotrajne imovine raspoređen po godinama korištenja (predviđeni rok trajanja imovine). U razumijevanju ove stavke pomaže nam pomoćni izvještaj – Bilješke uz financijske izvještaje, bruto bilanca i popis dugotrajne imovine.
Sljedeća bitna stavka imovine ili aktive su Potraživanja od kupaca, odnosno otvorene stavke kupaca koji su dužni na dan izrade bilance.
Riječ je o danim pozajmicama koje je društvo dalo zaposleniku ili vlasniku tvrtke uz određenu kamatu.
Važna stavka imovine su i Zalihe, odnosno stanje zaliha na dan bilance.
Novac u banci i blagajni, odnosno iznos koji obuhvaća novac u blagajni i na računima u banci, sastavni je dio imovine poduzeća.
Sva imovina kojom neka tvrtka raspolaže ima izvore od kojih je nabavljena. Nabavljanjem imovine od izvora nastaju određene obveze.
Prema vlasništvu, razlikujemo vlastite izvore (kapital ili glavnica) i tuđe izvore (obveze), a prema roku dospijeća dugoročne obveze (dospijevaju na naplatu u roku duljem od godine dana, npr. primljeni dugoročni krediti), kratkoročne (potrebno ih je podmiriti u kraćem roku do godine dana, npr. obveze prema dobavljačima za nabavljenu robu ili materijal, obveze za izvršene usluge, obveze za plaće, za doprinose, poreze, primljeni kratkoročni kredit…) i trajne izvore (kapital).
Na ovoj poziciji u bilanci izdvajamo upisani (temeljni) kapital uplaćen prilikom osnivanja tvrtke, zadržanu dobit i dobit ili gubitak poslovne godine.
RDG je temeljni financijski izvještaj koji prikazuje prihode i rashode te njihovu razliku (dobit ili gubitak) u određenom razdoblju i na temelju njega ocjenjuje se uspješnost poslovanja. Najčešće je to razdoblje kalendarske godine (1.1. do 31.12.), ali se po potrebi može raditi i za neko drugo razdoblje.
Prihodi čine pozitivnu komponentu poslovanja. Nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obveza što utječe na povećanje dobiti, odnosno kapitala. Ovisno o tome po kojoj osnovi nastaju, prihodi mogu biti poslovni i financijski.
Rashodi čine negativnu komponentu poslovanja. Nastaju kao posljedica trošenja – odnosno smanjenja imovine ili povećanja obveza i utječu na smanjenje kapitala. Analogno prihodima, rashodi mogu biti poslovni i financijski.
Kao najznačajnija vrsta rashoda pojavljuju se troškovi sirovina i materijala, troškovi energije, plaća, usluga, troškovi amortizacije, prijevoza, promidžbe, popravaka, najamnine i sl.
U uslužnim poduzećima najveći trošak su plaće.
Značajna stavka rashoda je i amortizacija – trošak dugotrajne imovine raspoređen po godinama korištenja (predviđeni rok trajanja imovine).
Prihodi povećavaju dobit, a rashodi smanjuju.
Dobit ili gubitak poslovne godine izračunava se u posebnom obrascu – Prijava poreza na dobit.
Pojednostavljeno, u Prijavi se sučeljavaju prihodi i rashodi, a njihova razlika predstavlja bruto dobit ili gubitak poslovne godine.
Bruto dobit je osnovica za obračun poreza na dobit, a razlika bruto dobiti i poreza na dobit predstavlja neto dobit koja se unosi u Račun dobiti i gubitka i Bilancu.
Upravo je neto dobit stavka koja povezuje ta dva temeljna financijska izvještaja. Za lakše razumijevanje, pogledajte svoju Prijavu poreza na dobit, Bilancu i RDG i provjerite navedene iznose. Nije tako komplicirano kako zvuči.
Da rezimiramo:
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
