Zašto male poduzetnice teško “odrastaju”: Djevojčica u nama uvijek misli da mora biti savršena, skromna i društveno prihvatljiva
Kažu da uvijek treba biti oprezan u procjenjivanju vlastitog poslovanja, realno gledati na svoje poslovne rezultate, realno procijeniti mogućnosti za uspjeh, ne zaletavati se u nove projekte, ne donositi preambiciozne odluke, poštivati tržište, odrediti pravu cijenu, uravnotežiti poslovanje s privatnim životom…
Ukratko, bolje se podcijeniti, nego precijeniti u vlastitom poslovanju.
Mnogim poduzetnicama je ovo blizak način razmišljanja, provjerena formula – s ovakvim stavom nikada nećeš pogriješiti. I, ovakvim stavom – ne griješimo, ostajemo u zoni komfora.
Ostajemo male i mikro poduzetnice, pitajući se zašto ne možemo narasti. Nalazimo brojne, argumentirane razloge zašto je tome tako.
Ostajemo male jer se ne usuđujemo odrasti. Način na koji se moramo ponašati je potpuno suprotan uvjerenjima s kojima smo odrasli i koja su nam duboko ukorijenjena.
Za veliki broj poduzetnica to znači – ne gledaj ono što si dobro napravila, gledaj što je loše, što možeš popraviti, zanemari sve dobro i pozitivno, tj. fokusiraj se na loše.
Pogledaj koliko ima boljih i uspješnijih od tebe, dobro si to napravila, ali možeš ti to i bolje, potrudi se više, tj. nisi dovoljno dobra.
Pogledaj koji su sve razlozi zašto ne možeš uspjeti u tom projektu, opet fokus na lošem, na elementima koji nas udaljuju od uspjeha.
Dobro istraži i pripremi projekt u koji želiš ući, dok nije savršeno posložen ne možeš izaći vani s tim, tj. ako nisi savršena ne valjaš.
Ne misli da si iznad drugih, da je sve moguće i da možeš nešto u čemu nisu mnogi uspjeli, to je bahatost.
Ne pretjeruj s cijenom, za to što naplaćuješ nije ti trebalo toliko puno vremena i truda, tko će ti dati toliko novaca tj ne vrijediš baš toliko.
Ne dozvoli da te obuzme strast prema poslu, ne možeš osjećati veće uzbuđenje u jutarnjim poslovnim aktivnostima, nego u subotnjem večernjem izlasku, tj. ako uživaš, to nije pravi posao, nema kruha bez motike.
Sve ovo nam ne dopušta da postanemo velike, već se zadovoljavamo s malim i mikro tvrtkama te prihvaćamo malu poduzetnicu u sebi.
Ta mala poduzetnica u nama je djevojčica koja će uvijek misliti da nije dovoljno dobra, da može bolje, da mora biti savršena, da mora biti skromna, da mora biti društveno prihvatljiva, da ne smije biti sebi na prvom mjestu, da se ne smije prepustiti, da ne smije uživati, da mora poštivati starije…
Dok god ta djevojčica ne kaže – ovo je moje i na ovo imam pravo – neće biti velika.
Dok god ne vidi sve svoje prednosti, sve uspjehe, sve svoje pozitivne strane, sve pozitivne rezultate, dok ne vidi da je sve što radi dovoljno dobro, da može uživati u svojim dosadašnjim uspjesima i da su velike stvari upravo za nju i da je čekaju, bit će i dalje mala, tiha, neprimjetna, ali primjerena.
Za koga, kome je to važno da budemo primjerene?
I što ako ne budemo takve? Hoće li se sav naš dugogodišnji rad i trud otopiti i nestati?
Hoćemo li ostati sami?
Možda, ali ako ne pokušamo i ne prođemo kroz padove nećemo nikada dosegnuti vlastite vrhunce.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
