Najbolji menadžeri dižu se u 4 ujutro.

Berlusconi spava samo 4 sata.

Ako želiš uspjeti, moraš raditi 16 sati dnevno.

Ovakvi naslovi me strahovito nerviraju. Stavljaju nam pritisak da nismo dovoljno uporni, dobri, da ne izgaramo dovoljno za posao. Nije više dovoljno raditi 8 sati, ustvari to nije dovoljno već jedno 20 godina koliko radim u privatnom sektoru. Uvijek se tražilo više, još, nagrađivalo se one koji bi odlazili kući u 20 sati. To je pravi radnik, on živi za posao!

Ali ja ne želim živjeti za posao. I to me ne čini ništa manje ambicioznom, možda samo manje bolesno ambicioznom.

Ne želim provesti život radeći, skupljajući novce, da bih u njima uživala u penziji. Penzija možda nikad ne dođe. Možda se srušimo u 52. godini od srčanog udara, možda nam dođe teška bolest u 67. godini kad odemo u penziju, kad popusti sva ta nervoza i adrenalin. 

Ako se razbolijevate najčešće vikendom, a posebice na godišnjem odmoru, stanite i upitajte se zašto je to tako. Jer je tijelo u overloadu. Pretjerujete, tjerate motor da radi van svojih granica i očekujete da neće stati, zakašljati, crknuti baš na putu prema odmoru.

Dogodilo mi se sve to. Svaki vikend fibrica, svaki godišnji odmor neka upala. Tijelo koje je u konstantnom grču nije zdravo tijelo. Tijelo koje nema dovoljno odmora i kvalitetnog sna, nije zdravo tijelo.

Dok ste mladi i motor je mlad, možete svašta izdržati. Ali prije će se pokvariti.

Gledala sam neki dokumentarac o Južnoj Koreji, njihovom uzletu i konkurentnosti. Korejska djeca, ako žele uspjeti, spavaju po 5 sati, po cijele dane uče, bilo u školi, bilo kasnije na privatnim instrukcijama.

Vremena za druženje, za odmor i spavanje koliko djeci treba – jednostavno nema. Imperativ je uspjeti. Ogroman broj djece znači sve veću konkurenciju pa svi trče sve brže i brže, dok se ne slome.

Slamamo se i mi koji smo krenuli u poduzetništvo. Ili koji radimo za privatnika. Jer svi očekuju više, više, brže, bolje.

Manje spavaš, lošije jedeš, nemaš vremena za obitelj, zuriš u taj mobitel i pored malog djeteta koji traži tvoj pogled u oči i malo igre…

Možda si već i tjeskobna, možda su ti svi glupi, možda ti srce brže lupa jer piješ 5 kava dnevno i pokoje energetsko piće da ostaneš budna…Zašto si to radiš?

Kad pregoriš, nećeš dobiti medalju. Zamijenit će te. Svi su zamjenjivi.

I zato se neću dignuti u 5 da odradim posao u miru. Neću ti odgovarati na mail u 22 sata, neću ti dozvoliti da mi budeš zadnja misao prije spavanja. Zato gasim mobitel u 21h, airplane mode on, jer sve što trebam u tom trenutku je pored mene. Barem dok mi mala ne krene izlaziti van. 🙂

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnistica nisu stavovi uredništva portala Žene i novac.
Novosti
Pretplatite se besplatno i primajte naše nove članke i popuste u inbox!

Share on facebook
Facebook
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on linkedin
LinkedIn
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest
Share on email
Email

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

zatvori
Krenite tipkati da biste vidjeli postove koje tražite.

Košarica

zatvori