Pitali smo naše kolumnistice zbog čega su žene toliko nesigurne u sebe, sklone perfekcionizmu, mazohizmu, imaju problema delegirati, ukratko imaju osjećaj manje vrijednosti.
Nakon što sam opširno pisala o toj temi u kolumni, pitala sam se kako sve to sažeti u nekoliko rečenica komentara. Što je podloga, što je zajednički nazivnik niskog samopoštovanja kod žena, igranja na malo, nepovjerenja u svoje kvalitete, mazohizma, perfekcionizma i ostalih prepreka? Unatoč tomu što sve činimo da stvorimo svijet u kojem imamo svoje mjesto, što se umrežavamo, povezujemo i osnažujemo, istina je da ovaj svijet nije oblikovan po našoj mjeri. Mi u njemu sudjelujemo kao radna snaga i kao gošće.
Kad radite u tuđoj kući kao domaćica, kuharica, spremačica, tajnica, voditeljica ureda, odgojiteljica, učiteljica, medicinska sestra, njegovateljica, dizajnerica interijera vi uspješno odrađujete svoj posao, vladate njime, poznajete kuću bolje od domaćina, ali jako dobro znate gdje vam je mjesto, jer ovo nije vaša kuća, nije vaš dom. Možda imate velike ovlasti, možda vas poštuju i cijene vaš rad, ali na kraju dana odlazite, jer to nije vaš svijet.
Sličan je osjećaj kad jednom odete iz rodnog mjesta, iščupate korijene i odete drugdje. Tu niste nikad do kraja ukorijenjeni kao domaćini i kao što ste bili u mjestu djetinjstva.
To su osjećaji koje žene imaju u muškom svijetu, on nije stvoren za nas, osim da u njemu budemo funkcije. Mi u njemu radimo i gostujemo. Zvuči brutalno i nevjerojatno, ali vjerujem da je tako. Jer mi niti nemamo iskustvo kako bi uopće bilo kad bi nam bilo potpuno podržavajuće. Vjerojatno bi bilo više lakoće kao što muškarci laganije od nas prolaze kroz život.
Možda vladamo svojim domom, pokušavamo vladati svojom obitelji i poslom, ali nam svijet oblikovan prema vrijednosnom sustavu muškaraca u tome ne pomaže, ne podržava nas.
Kako da vjerujemo u sebe i svoje kvalitete kad se naše potrebe ni ne primjećuju ni ne uvažavaju, kad su naše vrijednosti ismijavane ili uglavnom ignorirane?
Mi naravno činimo sve što možemo da se to promijeni, ali to ne mijenja činjenicu da imamo prikačene nevidljive vagone koje vučemo te da na kraju dana, kad zaslužujemo odmor i čašu šampanjca, mi skidamo pregače te iz te kuće izlazimo jer to nije naš dom, to je muški klub. Kad se uživa, časti i slavi život, nas tu nema. Nismo predviđene.
Piše: Nadja Skazlić, autorica i voditeljica škole Novi život Nova Ja, http://www.nadja.hr/
Radi se djelomično o samoispunjujućem prororačanstvu ulaska u svoju rodnu ulogu, odnosno onu koja se društveno očekuje. Od žena se očekuje da budu pažljive, posvećene, da vode brigu o bližnjima, da mogu sve napraviti, da su uvijek dostupne i na raspolaganju djeci, roditeljima, suradnicima.
Niz takvih poruka i modela majki, baka, prijateljica vodi do ponašanja sukladno ženskoj ulozi superžene, supermame i perfekcionistice u svemu što radi. Isto vrijedi i za muškarce koji ulaze u svoju rodnu ulogu.
Za prekidanje zatvorenog kruga samoispunjujućeg proročanstva potrebni su drugačiji uzori, prvo mame i tate, zatim učiteljice i učitelji u školama koji svojim primjerom i osvještavanjem stereotipnih očekivanja i ponašanja mogu utjecati da nova generacija bude drugačija.
Piše: Diana K. Dešković, psihologica te autorica poslovne certifikacije MAMFORCE i ženskog leadership programa ODVAŽNO, http://www.mamforce.hr
Kristina Ercegović – Poslovna savjetnica s 20 godina iskustva u malom poduzetništvu.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
