Kada sam bila mala čuvala me i odgajala baka. Tada sam bila tužna što nisam s mamom, danas znam da je to najbolje što mi se moglo dogoditi.
Baka je često govorila da uvijek moram imati svoj novac – bez obzira hoću li raditi i imati muža.
Iako joj je djed dao svu svoju mirovnu da raspolaže njome, ona je imala osjećaj da manje vrijedi.
Novac sam po sebi nema vrijednost, pa tako novac koji je djed donio doma, baki nije predstavljao vrijednost.
Željela je svoj novac iz poštovanja prema sebi i zbog osjećaja vrijednosti. Željela je biti neovisna, financijski neovisna. I bila je, ona je uvijek imala tajno skrovište i novac sa strane.
To njeno da moram imati svoj novac – toliko mi se ukorijenilo da nisam ni pomislila da postoji neka druga opcija. Bila sam uvjerena da svaka žena ima svoj novac sve dok nisam doživjela šok kada sam spoznala da moja mama nema svoj novac i da otac upravlja njome.
Majka na žalost nije slušala baku. Ona je naučila lekciju na teži način. Godinama je bila psihički i fizički maltretitirana i zlostavljana i kao dobra ženica imućne obitelji glumila je da je sve u redu.
Nasilje se proširilo i na mene, kao dijete vrlo brzo sam naučila gutati suze i lizati rane. Njegova nadmoć je rasla i rasla, sve dok nismo pobjegle spašavajući živu glavu.
U tom periodu psihičkog i fizičkog zlostavljanja spoznala sam koliko je novac važan faktor i donijela neke najvažnije životne odluke.
Obećala sam sama sebi da ću imati svoj novac, da nikome neću dozvoliti da me ucjenjuje i upravlja samnom i da se više nikoga neću bojati.
Prvim zarađenim novcem platila sam najam podstanarstva i tada sam u potpunosti zavoljela novac. Shvatila koliko je novac dobar i kako je važno voljeti ga, shvatila sam kolika je njegova vrijednost.
Novac mi je platio mir, mama i ja smo napokon u miru mogle zaspati, za mene je to bila najveća vrijednost.
Vjerojatno već tada, u podsvjesti, nastao je moj slogan da sloboda žene leži u financijskoj neovisnosti.
Ipak, dugo nisam razumjela zašto je mama čekala mojih 18 godina da pobjegnemo od oca? Znala sam da je glavni problem novac, no ipak sam smatrala da je mogla zatražiti pomoć. No, podsvjesno, majka je znala da na pomoć i podršku drugih ne može računati.
Bojala se da će je okolina osuđivati, bojala se da neće imati razumijevanja, bojala se da neće dobiti podršku, i bila je u pravu. Svi koji su nam zavidili zbog novca govorili su da smo mogle još malo trpjeti, lakše je podnijeti batine kad imaš novaca.
Tada sam donijela još jednu važnu životnu odluku, tuđe mišljenje mi nije važno!
Nažalost, sadašnja situacija pokazuje da se nije puno toga promijenilo. Onaj tko ima novac – taj je glava kuće.
Često količina novca pokaže pravo ljudsko stanje, tako mnogima poljuljanog karaktera, naglo poraste ego i smatraju da osim kućnim budžetom mogu upravljati i ženom i ostalim ukućanima.
Žene i nadalje nemaju podršku ni razumijevanje okoline, osuđuju ih i ponižavaju, ubiju u njima i zadnje atome snage i volje za životom. Više nego ikada prijetnje su javne i otvorene.
Iskustva se moraju dijeliti stoga dijelim s vama svoja iskustva na kojima sam danas zahvalna i ponosna, ali ne bih nikome poželjela da ih iskusi na moj način.
Mene su moja iskustva naučila da:
U ovoj kolumni sam se razoglitila ne iz razloga da izazovem empatiju, već da vas moje iskustvo potakne da budete odgovorne za sebe i svoj novac, jer nitko drugi to neće učiniti za vas ni bolje od vas samih.
Drage žene, preuzmite kontrolu nad svojim financijama i nad svojim životom.
Ovdje se ne radi samo o novcu, radi se o vašem dostojanstvu i samopoštovanju.
Foto: Pexels, Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
